Vili & DeBili: „Mi smo mladi bend koji nema puno svoje publike"

Tko su Vili & DeBili…?

Veljača je u domaćoj glazbi bila kao pripreme za sportski turnir: održane su dodjele glazbenih nagrada Elector i Rock&Off, objavljena nova glazbena izdanja i održan je Zagreb Music Fair – najveći sajam glazbene opreme, audio tehnike, glazbene produkcije i gramofonskih ploča u Hrvatskoj.

Upravo su se ovim glazbenim labirintom vrzmali domaći glazbenici, među kojima se našao nekadašnji zločesti ‘hrvatski Ramone’, doajen punk rocka Davor Gobac. Sa sinom Vilijem i producentom Skansijem listao je među tisućama izbrazdanih crnih ploča, od kojih je uglavnom izvlačio naslovnice izdanja koji su ga formirali posljednjih 40 godina. Dok je Maja ćaskala s Elementalom, ja sam se zavalio u fotelje s Vilijem & DeBilima – upravo spomenutim triom fantasticus koji su krajem 2021. godine udružili snage u svome opuštenom old skul projektu.

Vili & DeBili sceni su se ukazali na staru godinu s osam pjesama objedinjenih na albumu pod imenom No. 1, a gdje formaciju čine Davor Gobac na gitari i vokalima, Srđan Sekulović Skansi na basu i Vili Gobac na bubnjevima i vokalima.

Jasno je da je bend formiran u vrijeme pandemije kao kreativna reakcija na ograničenja, i Gobac se prisjeća da je do svega došlo spontano „u karanteni kad smo dugo bili doma. Izdržao sam svega dva tjedna gledanja Charlieja Sheena u Dva i pol muškarca dok ležim i žderem. Počeo sam slikati, pa svirati i kako sam našao stari prepjev The Beatlesa “Act Naturally” (izvorno pjesma Bucka Owensa, op. a.), napisao sam dva stiha u trenu. Svidjelo mi se, pa sam isti dan završio cijelu pjesmu.

Tako se rodilo par stvari. Vili i ja smo nekaj probali pa se onda čuli sa Skansijem kojem je isto bilo dosadno. Pozvao nas je u studio jer je bio prazan i tako smo počeli snimati, vrlo spontano i live.”

„Gobac nikad ne kupuje travu!”

Sin Vili se nadovezuje i govori: „Snimali smo pjesme u dva tjedna. Snimalo se po dan-dva, svaka od njih“. Poletnom je Skansiju tada vjerojatno već dozlogrdilo opisivati sve proteklih tjedana pa se ubacuje: “Daj ajmo neka skandalozna pitanja!”.

Odgovaram dubrovačkom producentu zaslužnom za produkciju Pandorine kutije Dine Dvornika: „Pa evo, dok ljudi tijekom pandemije kupuju travu, vi snimate albume…”, a ozareni Skansi hitro mi odgovara: „Gobac nikad ne kupuje travu (smijeh)!”

Vili & Debili

I kako očito poznaje Gopca toliko dobro, vratio sam nas u prošlost kada su i započeli svoju suradnju. Nota bene, povezao ih je Dino Dvornik i to posthumno.

„Dado i ja smo se spojili kad sam radio na materijalima Dine Dvornika nakon Pandorine kutije od čega je bilo ostataka. Znaš kako kažu, ‘šteta da propadne’”, prepričava Skansi. „Jednom ti je tako Dino uletio meni u studio sretan kao prasac, derući se: ‘Imam božićnu pismu! Slušaj: ‘Sretan Božić, sretna Nova godina, sretan Božić svima želim ja’. To je bilo sve. Refren. Tako je ostalo i nakon što je umro, pa sam zvao Dadu (Gopca, op. a.) jer bi bilo kul da on to otpjeva, s obzirom da ga je Dino jako volio…”

„Dino i ja brijali u Peugeotu 205 i slušali Nirvanu”

Gobac se nadovezuje sa svojim uspomenama kad mu je „Danijela (Dvornik, op. a.) dala snimku samo s tim refrenom i moram priznati da sam već drugi dan napisao tekst. Odmah. Tu smo zapravo Skansi i ja počeli raditi zajedno.”

Skansi prekida i oduševljeno dijeli zimsku anegdotu: „Onda nakon pet godina skijam Sljemenom i tri dana zaredom, tako u 11:02, meni se u glavi mota Gobac. Zabio sam štapove u snijeg, nazvao Gopca i pitao: “Dobro, Dado, šta je!?”

Pitao me povratno je li me tko zvao iz benda (Psihomodo pop, op. a.) i kažem da nije. Dado na to meni odgovara da me pak sanjao noć prije.” Skansi ushićeno gleda u Gopca i snažno spušta dlan na rame potvrđujući: „On je šaman koji priziva!”.

Vili & Debili

Kako ih je pokojni kralj hrvatskog disca i funka Dino povezao negdje odozgo, obojica se sa smiješkom i zacakljenim očima prisjećaju splitskoga zločestog momka… „Sad  sam se setil kak smo Dino i ja brijali u njegovom Peugeotu 205 i slušali Nirvanu, što me inspiriralo za tekst koji je ispao kao nekakav stripovski materijal”, priča mi Dado Bobac – kako se predstavlja na Instagramu.

Nakon Dinine smrti objavljeno je nekoliko singlova s njegovim posthumnim doprinosima. Nedavno smo pisali o Alki Vuici u Retrospektivi i njezinom duetu s Dinom, kao i Dvornikovim glazbenim doprinosima na trećem albumu Saše Lozara… „To sam isto sve ja radio. Ja sam lešinar. Ma šalim se. Šteta je tih Dininih vinjeta da propadaju u ladici pa smo ih upotrijebili i potpisali čovjeka.” (smije se Skansi)

Vili & Debili

Gobac pritom dijeli priču o još jednoj neobjavljenoj pjesmi s Dvornikom: „Znaš kaj, čak smo mi prvi snimili stvar “Ja sam na nebu” gdje je ukomponirao Dineka kako pjeva, ali to nikad nije objavljeno. Inspirirala me pjesma “I’m in Heaven” Freda Astairea i napisao sam tekst pjesme za nas dvojicu. Možda sad to snimimo i objavimo kao Vili DeBili.”

Kako ne bismo cijeli razgovor posvetili potpisniku “Afrike”, htio sam kurs vratiti na njih trojicu kao pandemijsku reakciju koja zasad djeluje prije svega kroz spotove, airplay i streaminge. Drugim riječima, Vili & DeBili kao mladi bend još uvijek nisu nastupili uživo.

„Mi smo mladi bend koji nema puno svoje publike”

O koncertnim planovima Gobac, kao stručnjak za vladanje pozornicama, navješćuje: „Imamo u planu performans, a kao osoba zadužena za gitaru u bendu, mislim da ću imati ‘pomoćnika’ na drugoj gitari. Nisam toliko vješt u solažama jer sam ipak toliko godina peval’. Ali svirat ću gitaru kao Johnny Ramone.”

Skansi ga nadopunjava i kaže: „Mi smo mladi bend koji nema puno svoje publike, a onda nam je u tom smislu raditi koncert, ali svakako nekakav promotivni nastup, jer slažem cijeli setup i to za svih dvadeset minuta materijala koje imamo (smijeh). Snimat ćemo uskoro i nove pjesme, ali za live nastupe ćemo se za početak držati novog materijala.”

Energija među trojcem očigledno je prštava i iskrena. Trojica glazbenika vidno uživaju u me

Vili & Debili

đusobnom društvu kojem je glazba odraz kemije, a ne motivacija. Međusobno poštovanje i divljenje bili su lajtmotiv našeg razgovora, u sva tri smjera. A o Skansiju, kao imenu kojeg smo dosad gledali na popisima zasluga glazbenih izdanja, frontmen Psihomodo popa priča:

„Znaš kak dobro Skansi svira bas? Sad kad se uštekao s nama, baš smo si nekak prirodno legli. Kak se družimo, tak i sviramo! Iako ne znam ni puni akord u’vatit, ko pravi debil, jer nisam gitarist nego pjevač, ovo će biti prilika da sviram napokon pune akorde (smijeh). Poanta je zapravo da nam je ovo čisti gušt.” Skansi potvrđuje, i kroz dječački smijeh pun zanosa govori: „Ali stvarno smo k’o bend iz tinejdžerskog doba.”

„Svjesni smo da to nema neki komercijalni potencijal s obzirom da sviramo old skul rock ’n’ roll s elementima punk rocka, ali vjerujem da takve mjuze više nema, pa smo kao takvi pravi raritet”, kaže Gobac stariji. Mladi pak Vili na dvojicu opuštenih ‘kolega’ gleda s poštovanjem, ali čak i s puno više ozbiljnosti negoli je stariji članovi trojca pokazuju.

„Rock ’n’ roll je naš obiteljski biznis i religija.

Vili Gobac je pak neko vrijeme publici poznat kao bubnjar i vokal benda Donkey Hot. U njemu svira s Ivanom Tukićem, Doris Mihaljević, Marijem Dujmićem i Mihovilom Burekom, a u obiteljskom projektu preuzeo je iste uloge. Naravno, odnosi su drukčiji, budući da ipak svira i pjeva uz poznatog oca. Osim generacijske razlike, tu je i ona glazbena. U ovoj me kompoziciji zanimalo kako gleda na ulogu bubnjara u odnosu na ulogu istaknutijeg pjevača.

„Nakon što sam bubnjao i pjevao, samo sam prešao za mikrofon jer je često toncima bio izazov ozvučiti bubnjara koji pjeva. Ovdje sam bio potreban za bubnjevima. Obje su mi uloge drage jer su međusobno drugačije, ali definitivno volim bubnjati.”

Vili & Debili

Sin frontmena Psihomodo popa sve je aktivniji u glazbi, što pokazuju oba benda u kojima igra dvostruke uloge, a kako nas je preuranjeno napustio Tigran (Kalebota) – bubnjar legendarnih Psihića – pitao sam mlađeg Gopca može li se zamisliti na njegovom mjestu, u bendu s čijim je pjesmama zajedno s nama odrastao. Vili kaže kako sumnja, ali i kaže: „To bih definitivno volio. Rado ću ‘uletiti’ bude li potrebe na nekom koncertu, ali mislim da nije opcija biti član Psihomodo popa. Premlad sam da bih se s njima poklopio.”

S ocem se definitivno poklopio na različitim razinama, što potvrđuje njihova nerazdvojivost: živjeti zajedno, a onda krenuti u trenucima zatvaranja u zajedničke glazbene projekte pokazuje koliko su im afiniteti slični, pa Vili za lakoću odnosa s ocem kaže: „To ti traje već skoro 27 godina pa hajde, sve je ok… Nisam s ikim drugim odrastao, pa ne znam za bolje. Rock ’n’ roll je naš obiteljski biznis i religija.”

Ponosni otac sina na to zaključuje kako uvijek postoje „sinovi koji idu kontra očeva. Kod nas je drukčije. Totalno se poklapamo kaj se tiče ukusa. Nikad nisam na njega direktno utjecao i nekaj mu uvaljivao da sluša samo zato što ja to želim. Kad je s pet godina igrao igrice, paralelno bi sa svojim dečkima slušao ploče Sex Pistolsa. Poderali su Nevermind the Bollocks.”