Vojko V: „Sumnjam da itko više vjeruje u glamur glazbenog šoubiznisa“

Pet godina od prvijenca kojim je osvojio regiju, Vojko Vrućina se vraća. Iskreniji i introvertiraniji nego ikad.

Vojko V

Od dječjeg rođendana preko korporativnih tuluma pa sve do predsjednika Sabora – stihovi Andrije Vujevića odnosno Vojka Vrućine citiraju se posvuda. Već je svojim prvim albumom iz 2018., jednostavnog naziva Vojko, postao jedno od središnjih mjesta aktualne pop kulture. Uslijedila su dva Porina, godina i pol intenzivnog nastupanja po cijeloj regiji, pauza tijekom pandemije, a onda povratak koncertima i, konačno, novi singlovi.

Dvojko, album u izdanju Croatia Recordsa, pravi je pandemijski produkt, većinom napisan tijekom lockdowna, a u mnogočemu je različit od prvijenca.

„Najveća razlika u pristupu bila je ta što sam se na novom albumu u početku odlučio raditi single po single, dok za prvi album nisam nigdje ni objavljivao da ga radim sve dok nije bio skoro gotov. Strategija singl-po-singl nije dobro funkcionirala u mome slučaju jer je sve skupa išlo sporije.

Tada si praktički prisiljen raditi svaku pjesmu kao potencijalni hit, dok s druge strane, kad radiš album u kompletu imaš više prostora za rizik, ali je i lakše odrediti redoslijed izlaska singlova, što je dosta bitno za samu promociju albuma. Negdje u pola rada na Dvojku sam odlučio da se ipak vratim radu na albumu kao takvom i stvari su se odmah počele kretati brže. Druga bitna promjena od prvog albuma je što uopće nema gostiju“, kaže.

Ne skriva da je u tom razdoblju konačno bio svoj na svome – sâm u studiju. Kako je tome prethodilo razdoblje intenzivnog nastupanja koje se nastavilo prošle i pretprošle godine, zanimalo nas je pamti li neke nastupe iz tog razdoblja ili su se svi pretvorili u jedan?

„Pamtim Dom sportova jer sam tada zadnji put imao ozbiljniju tremu prije nastupa. Pamtim neki festival (zaboravio sam ime) u Beogradu na Ušću kad sam nastupao pred otprilike 50 tisuća ljudi. Pamtim jedan od prvih solo nastupa u Crnoj Gori gdje sam imao mali meltdown jer nisam bio zadovoljan reakcijom publike i ranojutarnjom satnicom, pa sam tu zauvijek naučio da se takve stvari nikada ne rade.

Zadnje dvije godine nastupanja, dok bismo putovali autom do lokacije koncerta, znao sam iz dosade smisliti fake freestyle koji bih izrecitirao pred publikom bez muzike. Skupio sam sve te freestyleove i snimio ih na zadnjoj pjesmi na albumu i tu se može čuti hrpa crtica i događaja s tih putovanja, ako ikoga zanima“, rekao nam je. Vjerujemo da mnoge zanima, možda čak i predsjednika Sabora.

Vojko V

Prijašnji član Dječaka i Kiše metaka uvijek je jednako iziritiran pažnjom koju dobiva koliko u istoj i uživa. Tek nekoliko susreta s njim dovoljno je da shvatite da je u njegovim tekstovima 90 posto stvari – istina. Nema on vremena za izmišljanje ili glumljenje da je netko drugi. Sva energija ide u storytelling. Nimalo ne skriva da je introvert koji najviše voli biti u studiju, ali i da se s vremenom naviknuo na stejdž.

„U početku nisam previše volio nastupati s Dječacima, ne zato što mi je smetala pozornost ljudi, nego sam osjećao da se ne znam ponašati na pozornici, nikad mi to nije prirodno leglo –sve dok nisam počeo nastupati sam. Kad si solo na pozornici ne možeš se sakriti nigdje i zbog toga nisam imao drugu opciju nego malo se više uživjeti u ulogu izvođača.

Danas mi je nastupati više nego podnošljivo i često bude nastupa gdje se iskreno zabavim, ali svejedno to nije ni blizu zabavno kao što je biti u studiju. Nastupanje zna bitno utjecati i na samu glazbu. Točno se vidi da dok smo radili prvi album Dječaka nismo puno nastupali, versovi su bili kvalitetni, ali su imali kompliciran flow koji ne funkcionira u live izdanju. Već na drugom albumu se osjeća bend i nastupanje, flowovi su masu gluplji, ali više ‘voze’ uživo“, kaže Vojko.

„Žena mi kaže da sam bio ego manijak i kad sam bio anonimni klošar, tako da se ništa nije promijenilo u međuvremenu“

Kad govorimo o tom vremenu prije solističke karijere, ili prije objave Vojka, kaže da ne zna što bi istaknuo kao neku „važnu lekciju“ koju je usvojio. Jedna od tema o kojima voli pisati i repati je ego, i inače popularna tema kad govorimo o glazbenicima. Njegova autentičnost i iskrenost u pjesmama i nastupu dio su razloga njegova uspjeha, ali ipak nas je zanimalo koliko ima istine u tome da je ego među glazbenicima na zavidnim razinama – odnosno, kakva je situacija po tom pitanju specifično kod njega.

„Žena mi kaže da sam bio ego manijak i kad sam bio anonimni klošar, tako da se ništa nije promijenilo u međuvremenu. Uvijek sam bio sumnjičav prema spiritualnim učenjima da ego treba kompletno uništiti da bi čovjek bio slobodan, smatram da je zdrav ego bitna komponenta ljudske psihe. Znam samo da kad se popnem na pozornicu uvijek osjetim da publika ne želi lažnu skromnost. Mrzim ljude koji sebe oslovljavaju s ‘moja malenkost’“, priznaje.

Vojko V

Njegove megahitove pratile su i dvije slikovnice za djecu, Kako to i Ne može, snimio je nekoliko dječjih pjesama, ali i reklama, i svime je polučio uspjeh. Čim se uđe u ovaj segment zarađivanja i komercijalnog rada, mnogi se glazbenici lecnu i počnu odjednom pričati o uzvišenoj glazbi koju stvaraju i koja nije ‘okaljana’ novcem. Stvari su se, ipak, promijenile.

„Prije petnaestak godina je postojao taj iskarikirani otpor prema bilo kakvoj pomisli o komercijalnom aspektu muzike, takozvani underground je bio nedodirljiva svetinja, a komercijala je bila sve zlo na svijetu. Danas mi se čini da se s novim generacijama to potpuno obrnulo u suprotni ekstrem. Kada po festivalima sretnem mlađe izvođače primijetio sam da mi većinu vremena pričaju jedino o ciframa, promociji, viewima, honorarima i broju publike na koncertima. Malo tko želi slušati moje litanije o glazbenoj teoriji”, priča nam Vojko.

„Danas je sve na izvođaču – ako je nešto stvarno kvalitetno, isplivat će bez obzira na sve“

Općenito, mistifikacija iskustva glazbe i glazbene industrije je na zalasku. Storytelling nam je još privlačan, ali ne u svrhu stvaranja nerealnih slika, bilo o ljudima iza mikrofona, bilo o biznisu.

„Mislim da ima puno autora koji imaju svoju mitologiju/mistiku/priču koja je bitan dio doživljaja koji slušatelj dobiva od njihove muzike i smatram da je to dobra stvar. Što se tiče poslovne strane industrije, šira publika je valjda dobro upoznata s tim da je sve to skupa jedna obična industrija kao i svaka druga. Sumnjam da itko više vjeruje u nekakav glamur glazbenog šoubiznisa“, ističe Vojko.

I o tome je pisao ovaj nekadašnji IT-jevac, danas jedan od najuspješnijih domaćih repera; ako su pizza i jeftina cuga u backstageu glamur, teško je zamisliti kako izgleda kad glamura nema. Jedna od tema koje se praktički same nameću kad govorimo o samoj industriji i zarađivanju od glazbe su streaming servisi.

Prema nedavno objavljenom istraživanju kompanije Luminate, hrvatsko je drugo po redu najbrže rastuće tržište glazbenog streaminga od 49 zemalja svijeta, s rastom od 58 posto za prošlu godinu. Istraživanje ujedno pokazuje i kako je streaming dominantni način slušanja glazbe u svijetu i generira goleme prihode industriji. Najmanji dio te zarade, dakako, ide autorima.

Vojko V

„Koliko sam upoznat sa situacijom, mi dobivamo najmanji komad torte, a praktički je sami pečemo. Danas je sve na izvođaču – ako je nešto stvarno kvalitetno, isplivat će bez obzira na sve. S druge strane, mislim da je bolje išta nego ništa, jer samo prije pet-šest godina zarada od streaminga i u principu bilo kakva zarada od muzike van koncerata je bila science fiction. Čak me i dosta iznenadilo koliko je to sve skupa brzo stalo na noge i mislim da ima tu nade za nas, pogotovo ako pohlepnici u Spotifyu izgube monopol i smisli se neki pošteniji način dijeljenja zarade, što je vrlo moguće jer Spotify se često javno proziva zbog svojega poslovanja“, rekao nam je Vojko.

Iako je sasvim moguće da napiše pjesmu o streaming servisima, i iako je jedan od najuspješnijih singlova s Dvojka trenutno ”Saborska penzija”, Vojko kaže da ga rijetko kad društveni fenomen natjera na pisanje.

„Najdraža fraza koju sam napisao je: Sidim kući i slušam Gucci Manea, tvoja sestra mi puši Lil Waynea, ali ta nije toliko zaživjela“

„To se dogodilo, koliko se mogu sjetiti, samo na pjesmi ”Kako To” koja je ispočetka bila inspirirana otvaranjem novih fast food objekata odmah pored već postojećih i uspješnih fast food lanaca. Nitko mi ni danas ne zna objasniti zašto to ljudi rade. Navodno je to neka vrsta taktike preuzimanja mušterija drugima, ali ne vidim da je to ikome pošlo za rukom“, rekao nam je.

Slažemo se da to nema smisla, ali ne bismo složili da ga ne inspiriraju svakodnevni fenomeni jer nije samo ”Kako to” precizna i duhovita kritika apsurda u našem društvu. Praktički svaka njegova pjesma posveta je nekoj nevjerojatnoj gluposti koju gledamo svaki dan i pitamo se tko je ovdje točno lud. Vojko nam je predstavlja kao neku superduhovitu anegdotu, ali duboko u sebi znamo da bismo i mi trebali reći ”Ne može” teti u trgovini i onima koji pitaju mogu li platiti poslije. ”Mamiće” da ni ne spominjemo.

Nismo mogli propustiti komentirati trenutno vruću temu Leta 3 i njihove ‘‘Mame ŠČ”, s kojom će nas predstavljati na Eurosongu u Liverpoolu. I Vojko je fan – recimo.

„Sviđa mi se prijelaz prije prvog refrena, zanimljiv je i kaotičan, nisam mislio da ću čuti takvo nešto na Dori. Ostatak pjesme mi nije nešto. Svejedno, mislim da su jedan od najjačih hrvatskih bendova ikad i želim im uspjeh na Eurosongu“, rekao nam je.

Vojko V

A s obzirom na to da je ŠČ postao društveni fenomen baš poput nekih Vojkovih hitova i da se citira na sve strane, vratili smo se na tu temu.

Vojko kaže kako je pitanje „Kako se osjećate u vezi toga da vas svi citiraju?“ jedno od najčešćih koje dobije u intervjuima.

„Osim, naravno ‘Kako vas je promijenilo očinstvo?’ i ‘Kako je došlo do suradnje s Huljićem?’ Osjećam se dobro kad naletim na takvo nešto, ne vidim kako bi bilo koji reper mogao negativno doživjeti to da ga se često citira. Najdraža fraza koju sam napisao je: Sidim kući i slušam Gucci Manea, tvoja sestra mi puši Lil Waynea, ali ta nije toliko zaživjela“, otkriva.

Kad smo već kod basic, predvidljivih pitanja, nastavimo u tom tonu. Tončija Huljića smo izbjegli, ali očinstvo nismo mogli.

„Prve dvije godine je bilo komplicirano sve uskladiti jer se sve dogodilo istovremeno. Između očinstva, konstantnog nastupanja i stvaranja nove glazbe, ovo zadnje je moralo pasti u drugi plan, ali sada je situacija dosta lakša. Trenutno iskreno vjerujem da mi za Trojka neće trebati još pet godina”, kaže. I mi se nadamo.

„Kad odem na internet, imam osjećaj kao da sam trijezan na kvartovskom piru“

S obzirom na to da je Dvojko pandemijski album – a zasad nam se ne čini da je posebno depresivan ili melankoličan – pitali smo Vojka kako je izolacija utjecala na njega odnosno na njegovo psihičko stanje. Naravno, osim što je dobio nalet kreativne energije i sâm napisao cijeli album.

„Teško mi je procijeniti kako je taj period utjecao na mene, ali čini mi se da je u globalu katastrofalno utjecao na svjetsko psihičko zdravlje; tko god je bio polulud, naposljetku je pogurnut full u ludilo, šta je evidentno na društvenim mrežama koje su postale freak show. Nitko nikad nije vjerovao svemu šta se prenosilo na BBC-ju i CNN-u, ali nakon svih ovih događanja mi izgleda kao da nitko više ne vjeruje nikome ništa nigdje.

Za svaku vijest o tome da je nebo plavo, ima još sto popratnih vijesti da je nebo u biti žuto, da je zeleno, da je nebo u biti samo socijalni konstrukt, da je nebo simptom agresivne patrijarhalne dominacije, da je nebo znak jačanja radikalnog feminizma i tako dalje. Kad odem na internet, imam osjećaj kao da sam trijezan na kvartovskom piru“, slikovito kao i uvijek opisuje Vojko.

Vojko V

Pa kako onda provodi slobodno vrijeme, kad nije u studiju, na turneji ili ne provodi vrijeme sa svojom obitelji?

„Jučer sam pogledao zanimljiv dokumentarac Jonaha Hilla gdje priča sa svojim psihoterapeutom. Dobra mi je serija The Last of Us, nadam se da se neće izlizati već u prvoj sezoni. Slušam većinom Spotify Discover Weekly gdje ti algoritam jednom tjedno stvori dvosatnu playlistu prema onome šta inače slušaš. Čitam samo knjige o DSP-ju (Digital Signal Processing) , zadnje od beletristike što sam pročitao je par ludih knjiga od Phillipa K. Dicka i dosta su mi se svidjele“, otkriva.

Za kraj smo ostavili još jedno basic pitanje – koliko mu se život promijenio otkad je objavio Vojka i postao talk of the town?

„Ima već petnaestak godina da sam navikao da me ljudi prepoznaju na ulici, sada ih možda ima više, ali ne vjerujem da je solistička karijera bitno utjecala na moj privatni život. Više je utjecala na to da dosta više pazim što pričam u javnosti; mogu unaprijed pretpostaviti koje će rečenice uredništvo staviti u naslove intervjua.“

Baš nas zanima je li pogodio.