Održan 20. UFO
Poneka loša fora, ali puno vrhunskog trapa i rocka
Lijeva obala Drave ovoga je vikenda bila je mjesto radnje dugovječnomu osječkom festivalu.
Dvadeseto izdanje Urban Festa Osijek već je tradicionalno napravilo takvu crvotočinu u vremenu i prostoru da su kroz nju sigurno provirili i mali zeleni.
Prošlogodišnje izdanje pod novom organizacijskom palicom, iako je funkcioniralo smisleno i tečno, u komentarima na društvenim mrežama dobilo je kritike zbog pretežite rap i trap žanrovske obojenosti te zbog manje zastupljenosti rocka, koji je u prvih osamnaest izdanja bio glavni lajtmotiv festivala. Tada mi se kao jedini smisleni odgovor činilo reći: „Idemo pročitati naziv samog festivala. U-R-B-A-N. Sve jasno?“
Međutim, ekipa koja stoji iza UFO-a ovim je izdanjem pokazala da je zadovoljstvo osječke publike prioritet koji nipošto neće biti zanemaren. Tako je prvi festivalski dan bio rezerviran za niz varijacija rocka, dok je drugi dan takeover imao nezaobilazni trap. Novi segment u festivalskoj shemi je new stars sekcija – uz dva ili tri svima znana headlinera po večeri, na lineupu su prostora dobili novi i manje poznati izvođači.
Energetsko i brojčano množenje
Pozornica na Katakombama u petak oživjela je s Clark can’t fly, lokalnim bendom koji raspačava rock, indie i blues te obrade s vlastitim twistom. Nakon njih nastupio je varaždinski Krah 1573 čija je žanrovska opredijeljenost fuzija nad fuzijama – baza rocka s dodatkom epiteta hard, primjesama heavy metala, psihodelije i funka objedinjenih žestokim i grubim vokalom. Slijedili su Grozni gadovi, koji su nastavili u znaku klasičnijih rock riffova i melosa, no sa žestinom nisu popuštali, a nakon njih Moxie 8, koji su ovom prilikom predstavili svoj prvi album Petlja s alatom od tri električne gitare, jednom bass, bubnjevima i višeglasjem.
Prva golim okom vidljiva prekretnica događa se s nastupom Svemirka, koji je strateški zakazan na pola puta između new star izvođača i Brkova. Nisam se stigla ni okrenuti, a publika se energetski i brojčano pomnožila u prvih nekoliko sekundi od njihova izlaska. Zadnji sam ih puta uživo slušala prije duge četiri godine na Badnjak u Đakovu, kada nam se Tunguzija tek počela uvlačiti u uši, a onda i ispod kože. Tada su mi jasni bili tek obrisi dometa do kojeg će Svemirko otići, a ovaj nastup, s ovolikim razmakom, te je obrise podebljao, sažvakao, ubacio u kaleidoskop i katapultirao.
Njihova glazba u meni izaziva mali ljubičasti vatromet, a u ovome, izgleda, nisam sama – dugo, iako i ikad, nisam svjedočila ovolikoj milini i razgaljenosti u publici te ujedinjenosti u emociji jer nas njihove stvari pogađaju tamo gdje smo ranjivi. Setlista nas je provela kroz hodogram Svemirkove diskografije – red ”Žene od vanilije”, red ”Tunguzije”, red ”Skalamerije”, a osobno imam dojam da je njihov nastup trajao puno duže nego što zapravo jest te da smo čuli ama baš sve njihove pjesme, toliko mi nije ništa nedostajalo. Jedinstven su primjer benda koji djeluje sedacijski i lansira u mali transcendentni san koji opija dok si budan i na nogama.
Nakon skoro sat vremena ovakve divote nastavljaju new star bendovi. U ovom me trenutku atmosferski reset pomalo spušta pa krećem napravit izvidnicu na relaciji šank–WC–nekoliko postaja pozdravljanja ekipe iz publike. Ova digresija mi je dozvolila da se upetljam u atmosferne nîti blažene sreće koje su se razvukle oko svih prisutnih. Teško mi je bilo ispetljati se iz njih, a nisam niti htjela. Najviše volim svoj grad iz ovih blatnjavih festivalskih cipela.
Ekosustav aftera
Karta za ovu relaciju nije bila direktno povratna pa se sve ovo oteglo dok su svirali Kratak fitilj te Igla i ziherice koji su mi prošli u pozadinskom planu, što bi bio slučaj i s Pale originsom da me nije omela i pažnju privukla njihova silovita, teška metalurgija. Šarena pojava nije nastupila, ali to je značilo da na red ranije stižu Brkovi pa je program nastavio bez puno upitnika nad glavama. Što da kažem, Brkovi su da se vole. Njihova jedinstvena karizmatičnost i najhladnija srca može zatrovati.”Ornela”, ”Srećo laku noć dobro jutro tugo”, ”Samo pijan mogu” obavezno su štivo, a publika je već uvježbala i novi hit ”Bauštela” s aktualnog albuma Krvava novčanica.
UFO / Marko Tuđan
Tu su me negdje kidnapirali zvukovi drambe iz katakombi, a ja se nisam opirala. Ovaj posebni ekosustav koji se formirao na after sekciji festivala unutar Katakombi, odgovorno tvrdim, najmasniji je d’n’b parti kojeg je Osijek vidio u posljednje vrijeme. Koturaljkama su se ovaj put pridružili slovenski kolektiv Bass Fighters, Nobru, d’n’b Prometej BKB odnosno Quis Ignis i Result.
Dan drugi otvorili su L okvent & Vital Funktions, a ja si nikako ne mogu oprostiti što na njihov nastup nisam stigla. Samo mogu reći da kada sam stigla deset minuta nakon što su završili, među publikom su se i dalje dala čuti komešanja „Tko su bili ovi? Bili su bomba!“.
Not funny
Pater Papula i desetci ljudi koji su spremno dočekali njihov nastup potpuno su me zbunili. Moja gola istina glasi: njihova mi glazba zvuči kao nešto što bi sviralo u mojoj psihodeličnoj noćnoj mori ili u lošem tripu. Scenski nastup im je potpuno na mjestu, kao i interakcija s publikom, bez zamjerke. No, dok tematike poput onih religiozno-antireligioznih koje su sveprisutne u njihovom opusu mogu biti konceptualni odgovor kroz umjetnost i poentirana kritika, jasno mi je da se u njihovom slučaju ne radi o tome, nego o teškoj zajebanciji. I dok mi je to jasno, i dalje ne kužim foru niti prepoznajem duhovitost u istoj te mi djeluje infantilno. Sori.
UFO / Marko Tuđan
Nakon njih slijedi Lil Frenky čije je otvorenje odmah dalo naslutiti da je riječ o jednom od onih slučajeva „skačem i derem se preko matrice pa malo publika nek’ repa umjesto mene pa malo zajedno slušamo moje pjesme najjači sam!“. Izgleda da mu je go to pjesma ”Moshpit” pa ju je onda izveo tri puta, odnosno svakih deset minuta nastupa. Publiku je nakratko šarmirao s NK Osijek šalom oko vrata i pozivanjem na skandiranje istog. Nekoliko puta se požalio i na tehničke probleme, ne znam koju su oni razliku točno napravili, do dopuštam da su mu narušili izvedbu u nekom smislu. Samo sam umorna od neoriginalne glazbe s užasno plitkim i primitivnim tekstom koji mi djeluje zatupljujuće. Sori još jednom.
View this post on Instagram
Ovdje negdje dolazim do zaključka da me novi domaći trap val (s naglaskom na domaći), koji mi je stvarno bio zanimljiv u startu, a u određenim izvedbama mi i dalje može biti kul, više-manje izgubio.
UFO / Marko Tuđan
U pauzama između nastupa, Armando DJ-ira i neutralizira situaciju svojom uvijek punpogodak selekcijom. Na stejđu je sljedeći Baks, najmlađi trap princ na popularnoj domaćoj sceni. Gen Z klinci su s njim dobili svojeg junaka s kojim se mogu poistovjetiti, a njihova obostrana konekcija je zbilja osjetna. Izveo je nezaobilazni ”Lean”, prvu stvar koja je ozbiljnije zaiskrila i pretvorila Baks priču u veliki hype, dobar dio iz kolekcije albuma Dopamin od kojih su me najviše okupirale ”Ljigav!” s Hiljsonom i ljetni hit ”Pina colada”, no pobjednik njegova seta pjesma je ”Mama zaljubio sam se u njene ožiljke”, nježna stvar koja je publici, čini se, najdraža.
UFO / Marko Tuđan
Srce za uspomene
Puno sam nade i očekivanja polagala u 2xŠihtu kao svijetlu točku svoje večeri, a oni su, u svom stilu, dostavili i nadmašili. Setlistu su formirali na znalačkom omjeru između albuma Spremni za rad i best of High5 stvari, na kojoj je potonjih bilo više (kako i priliči). Među njima čuli smo ”Glavozin”, ”Spartanac”, ”Mama napokon sam uspio”, kultne ”Žene gazele”, na moju veliku radost i iznenađenje ”Vanzemaljce” te genijalnu izvedbu ”Znaš ti kaje” na ”Get your freak on” instrumental koja nam je dobro protresla udove. Očekivano finalni ”Otrova u čaj” kao sadboy himna omladine je zaokružio njihov besprijekoran nastup. Duboko me veseli vidjeti da je nasljeđe High5-a itekako živo, pogotovo kada u perspektivu uzmem činjenicu da im najranija izdanja uskoro pune deset godina. Jedno veliko <3 za sve slatke uspomene uz njih.
UFO / Marko Tuđan
Kuku$ je grandiozno zatvorio mejn stejđ 20. UFO-a. Ništa novo. Njihovi su live nastupi stvarno vanserijski, i koliko god druge zvijezde bile omiljene i voljene, nitko nema publiku u šaci kao što je imaju oni. Skoro da im se u očima odražava hipnotička spirala s Kuku$ovim logom. Nastup su otvorili pjesmom ”Visoki start”, novopečenom i općeprihvaćenom hitčinom s novog albuma X. Istu titulu nose i ”Sa bandom” te ”Dai” koje je Osijek ovom prilikom premijerno čuo. Provjera znanja nije ni potrebna za ”Medalje”, ”Sve ili ništa”, ”Napravit ću scenu”, ”Debili” i ”Rockstar”, uvjerena sam da ih publika zna i naopačke. Nakon završetka glavnog dijela programa, festival se povlači u vampirske katakombe gdje su osječki trap DJ-evi Beny i Trapscape ispitivali granice izdržljivosti.
UFO / Marko Tuđan
Uz silni glazbeni koloplet, zaključna izjava želim da bude ova: nitko ne partija kao Osječani i rijetko tko zna složiti provod kakav mi znamo složiti (festivalski došljaci tako su mi sami rekli!!). Činjenica da su se prije dvadeset godina moji roditelji provodili na ovom festivalu dok su mene ostavljali bakama, kao što se provodim i ja dva desetljeća poslije, jako mi srcu draga. Festival ima određenu težinu kada iza sebe ima određenu povijest i nasljeđe, a prirodan je slijed događaja da tu težinu preuzmu neka mlađa i svježija pleća. Bez brige, UFO je u dobrim rukama.
