Oaza suvremenog zvuka u Sinju

Ako nekad jedne zime

Ako nekad jedne zime putnik krene u Sinj, neka bude u siječnju –  bit će to hodočašće u oazu suvremenog zvuka. Jer već i umjetna inteligencija shvaća da je Festival novog zvuka događaj koji treba uvrstiti u ponudu zimske raznovrsnosti gradića koji malen brojem stanovnika, bogat tradicijama i zaštićenim kulturnim vrijednostima, ustraje zalaganjem udruge UPSUS u otvaranju novih obzora umjetnosti koja oblikuje zvuk u različitim kombinacijama – od klasičnog zvuka glazbe do multimedijalnih iskoraka koji povezuju nekoliko umietničkih zona.

Anno Domini MMXXVI Sinj prema popisu prije pet godina ima manje od 25000 stanovnika, od kojih je 10000 stanovništvo samoga grada – možemo usporediti sa nekim dijelovima Zagreba, kako sugerira AI tu su Dugave, Špansko sjever ili Vrbani, Knežija.  No, Sinj je pokrenuo i drži festival, i to vrlo specifičan, a opet (naizgled nespojivo) otvoren svima.

Foto: Festival novog zvuka

Festival suvremenog zvuka jedne je zime pokrenulo troje mladih ljudi, dvoje glazbenika i jedan arhitekt, i već smo o tome i pisali, no vrijedi ponoviti imena onih koji su ideju imali i energije uložili da bi u svojem gradu, kroz udrugu UPSUS (Udruga ze promicanje suvremene umjetnosti Sinj) otvorili tako fantastičnu priliku sugrađanima (i gostima) da postanu publika profinjenog i profiliranog dvo-ili tro-dnevnog festivala – to su klarinetist i skladatelj Branimir Norac, pijanistica i pedagoginja Josipa Krtalić i arhitekt Marin Maršić.

I kako kaže njihov kratki proglas na web stranici: „Festival novog zvuka je platforma za istraživanje novih i drugačijih vidova glazbenog i interdisciplinarnog izražavanja, mjesto za predstavljanje novih skladbi i projekata mladih skladatelja…  nizom koncerata planiramo predstaviti kompozicije mladih skladatelja njihovim kolegama i široj publici. Popratni sadržaj festivala činit će razne radionice za djecu i mlade uz koncerte autora čija se glazba ne može svrstati u okvire suvremene klasične glazbe, ali joj je po mnogočemu bliska. Glavni je cilj organizatora stvoriti ugodan i razigrano-kreativan prostor koji potiče slobodu izražavanja te doprinosi razvoju nove generacije suvremenih glazbenika.“

Foto: Tea Marinović/Festival Novog zvuka Sinj

Podršku im je prve zime MMXXIII dao i gradonačelnik grada Miro Bulj, koji je i ove godine došao potvrditi je prateći otvorenje i prvi koncert 23. siječnja u Gradskome kinu.

I ako je publika u Sinju dobila zanimljive gozbe suvremenih glazbi i zvuova, nemojmo zanemariti autorske i izvođačke prilike za umjetnike koji su pozvani u raspored – od ponovnog nastupa dua Digital Twin, sjajnog dvojca koji čine Filip Merčep i Boy van Ooijen koji su (u drukčijim audio-vizuelnim uvjetima kino dvorane) predstavili prilagođen program svojeg projekta Puls+, do rijetke prilike izvedbe upravo u kinu za takozvano prošireno kino koje u svojem projektu Aiomena kreiraju Tin Dožić, Andro Giunio i Hrvoje Spudić u prvoj festivalskoj večeri, do klasičnijih izvedbi u dvorani Palacina u improvizaciji sjajnog hrvatsko-slovenskog dua koji čine Kristijan Krajnčan i Šimun Matišić koji su imali koncertno predstavljanje albuma Impromptu (za violončelo, vibrafon i podijeljeni bubanj).

Foto: Festival novog zvuka

Osustavljeno predstavljanje mladih i najmlađih, poznatih i gotovo nepoznatih skladateljskih imena (do 35 godina mladosti) uslijedilo je na zaključnom koncertu ovogodišnjeg festivala koji je donio 10 skladbi (novih i najnovijih) koje su odabrane putem natječaja za izvedbe saksofonskog kvarteta Jovial, i pijanista Tomislava Damjanovića, te moguće kombinacije saksofona i klavira.

Foto: Tea Marinović/Festival Novog zvuka Sinj

Natječaju su pristupili neki očekivani „sumnjivci“, ali i posve nova imena za našu scenu, a koncert je privukao toliko zaintresirane publike da je dvorana Palacine bila krcata i pretijesna, zažarena u finalu uspješnog festivalskog izdanja, kao središnje mjesto susreta autorskih i interpretativnih mladih snaga, sjecište različitosti, raznovrsnosti, ideja i izvedbi.

Od dvije zanimljive skladbe Ivana Makara (studenta u klasi profesora Srećka Bradića) koje su ovom prilikom doživjele izvedbe u novome kontekstu – Fusion za kvartet saksofona i Omaggio za klavir, do skladbe Pantonalis za kvartet saksofona osiječkog skladatelja Martina Raguža, uz nove glazbene zafrkancije Roberta Jamesa Hudulina 0101000… za alt saksofon i klavir, te Dinja, cata, milun, pipun za saksofonski kvartet (kao svojevrsni nastavak priče Koja je razlika između č i ć za S/Umas ansambl), do očekivanih prinosa dvojice skladatelja (izuzetno uspješnih u protekloj godini) Šimuna-Čarlija Botice, sinjskog skladatelja kojem je ponovno izvedena klavirska Sonata broj 3. Flashes and Glimpses, i Lukše Vučića Montane koji se prijavio sa skladbom Ad imum, uspješno praizvedenom u Zagrebu u ciklusu kvarteta Papandopulo.

Njihove će skladbe zasigurno nastaviti svoj repertoarni život, baš kao i dva lica od ukupno Četiri lica koja je za Nikolu Fabijanića i Lindu Mravunac Fabijanić 2025. napisao Branimir Norac, a sinjskom su izvedbom predstavljeni Fantast i Lupež u svirci Patrika Prežgaja i Tomislava Damjanovića.

Foto: Tea Marinović/Festival Novog zvuka Sinj

Baš kao što je ovaj koncert bio prilika za autorska imena, za skladatelje kojima je Festival omogućio i dolazak i boravak u Sinju (što, nažalost nisu mogli ostvariti Hudulin i Raguž), tako je koncert bio i prilika za provjeru mladih interpretativnih snaga kvarteta Jovial koji djeluje od 2024. (u sastavu Patrik Prežgaj, Luka Norac, Jakov Varezić i Filip Dujmović)  objedinjujući glazbenike koji rade kao profesori saksofona u Zagrebu, Karlovcu i Dubrovniku. Također, pijanist Tomislav Damjanović pokazao se pouzdanim interpretom pažljive koncentracije.

Dvoje je autora odlučilo svoja djela predstaviti u vlastitoj izvedbi – gost iz Bosne i Hercegovine, skladatelj rođen 2002. Faruk Mehić ponudio je dio iz svojeg aktualnog projekta pisanja klavirskih preludija u opusu 4 – čuli smo Preludij broj 10 uglavnom minimalističke poetike.

Najmlađa autorica ovogodišnjeg festivala, šesnaestogodišnja Mateja Budić iz Brnaza prepoznala je priliku da se predstavi u okruženju svojeg Sinja dijelom svojega glazbenog stvaranja – naime, ona pohađa Školu likovne umjetnosti Split (ŠLUS) a glazbu je (zbog nemogućnosti nastavka školovanja) premjestila u područje ispunjavanja vremena meditacije i realizacije glazbenih zamisli. Festival je bio prilika za praizvedbu djelca Toplina u tišini, koje je privuklo pozornost i pozitivne komentare, pa možemo očekivati da će autorica opet iskoristiti mogućnosti da predstavi svoje radove u glazbi.

Foto: Festival novog zvuka

I premda zaključni koncert djeluje kao vrhunac festivala, ponajviše zbog aspekta prezentacije novih imena, što i jest jedna od misija Festivala novog zvuka kao platforme za predstavljanje ali i poticaj mladim glazbenicima, kako autorima tako i interpretima, svakako u sagledavanju ukupnosti četiri koncerta u dva dana (uz obligatne radionice za djecu, i videoigraonice za djecu ali i odrasle) ne smijemo propustiti činjenicu da bi ovakav program bio fantastično programsko ostvarenje i u gradovima koji imaju redovite koncertne sezone, pa i onima koji imaju i specijalizirane događaje vezane uz suvremenost glazbe i zvuka, a ta se fantastičnost onda eksponencijalno rastvara u jedinstveni bljesak u sredini i za sredinu kao što je grad Sinj.

Foto: Anđela Vidić/Festival novog zvuka

Jer, u Zagrebu premijerno predstavljen program Puls+ (pa i prilagođen, uz efektni uklon u obradu Bachova korala) u zadivljujućim je mogućnostima velikog platna i ozvučenja Gradskoga kina u Sinju darovao jedinstvene multimedijalne izvedbe djela Dubravka Detonija (njegove Grafike IV), Snare you there Gordana Tudora, pa i domišljato iza platna svirku antologijske Rebounds Iannisa Xenakisa. Merčepov uvodni What’s Wrong With Wolfie za vibrafon, elektroniku i vizuale, odmah je oduševio i gradonačelnika da je istom objavio početak festivala na društvenim mrežama uz dojmljivu fotografiju koja je dočarala barem vizualni moment događaja.

Foto: Anđela Vidić/Festival novog zvuka

Idealno mjesto za prošireno kino teško objašnjivog projekta Aiomena upravo je bilo sinjsko kino – projektu autorskog trojca Dožić-Giunio-Spudić možemo poželjeti još ovakvih produkcijskih prilika za izvedbu djela na tragu znanstvene fantastike koje spaja i drevni projektor i 16mm analogni film, s vrlo sofisticiranom digitalnom opremom koja uživo koristi i live feed snimanje modela koji priziva nepostojeće krajolike, dok se u filmu (a i elektroničkoj dionici) koriste snimke isušenog Lokvarskog jezera.

Kako stoji u bilješci koja prati projekt od premijere na festivalu 25 FPS u Zagrebu (2023.), pa i izvedbu u Splitu (2025.), radi se o pokušaju „rekonstrukcije nepostojećeg mjesta iz skupa medijskih materijala: topografskih podataka, fotogrametrije, analognog filma, radioastronomskih opservacija i terenskih snimki.“

Multimedijalnost Aiomene, žanrovski poznata kao extended cinema, iskazala je moć imerzivnog doživljaja koji je u sinjskom kinu, vrhunski opremljenom, darovan publici mladog, ali značenjem i važnošću nimalo malog festivala.

Foto: Anđela Vidić/Festival novog zvuka

Tako je i koncertna promocija albuma Impromptu koji donosi nekoliko epizoda zabilježenih improvizacija Šimuna Matišića i Kristijana Krajnčana kao prvi koncert drugog dana dvodnevnog festivala u vrhunskom nastupu međusobnog osluškivanja, titranja i (su)igre dvojice skladatelja, jazz glazbenika i sjajnih instrumentalista, nastavio niz posvećen improvizacijama kao ključnom životu suvremene glazbe i suvremenog zvuka, svojevrsna lekcija upućenima, ujedno opušteno primanje raznolikih signala raspoloživih glazbala.

Matišić i Krajnčan iskoristili su sva svoja iskustva u različitim žanrovskim postavkama, a svoj prvi posjet Sinju i prvi nastup na ovome festivalu ostvarili su svirajući vibrafon (Matišić), violončelo (Krajnčan) dok su bubnjeve  podijelili.

Foto: Festival novog zvuka

I kako je prije tog koncerta jedan od umjetničkih voditelja festivala, Branimir Norac, upozorio, Festival novog zvuka u Sinju prati i predstavlja najbolje na našoj sceni, povezujući imena sudionika festivala s popisom 100 iz 2025. s portala Glazba.hr.

Povezujući programom nagrađivane i prepoznate umjetnike s prilikama koje imaju mladi, pa i još studenti, ili posve neakademski glazbenici, festival je postao važna platforma prezentacije suvremene umjetnosti koja uključuje zvuk, pa i suvremene glazbe same, koja nadilazi lokalnost pozicije u gradu Sinju, ali s vrlo osjetljivim pristupom otvaranja sredine (ozbiljnoj) glazbi, suvremenoj umjetnosti, te živom koncertnom kontaktu koji taj grad nema osustavljen u produkciji koncerata i događanja klasične glazbe.

Dio festivalskog programa je upravo i briga za stvaranje nove (mlade) publike u Sinju kroz posebne radionice: ove godine za najmlađe Odgoj s glazbom uz elemenete Orff pristupa, te i ove godine uspješno interaktivno Videoigranje s umjetnošću, projekt koji  Digital Twin predstavlja diljem Hrvatske.

Foto: Anđela Vidić/Festival Novog zvuka Sinj

Višestruki značaj festivala koji se iskazao u dosadašnja četiri izdanja (i ne manje bitnim – slobodnim ulazom na sva događanja) zasigurno će biti svakim novim izdanjem potvrđen i ojačan, a sve zamisli umjetničkog vodstva, čak i one naizgled neizvedive, ili preidealističke, imaju velike šanse zaživjeti, upravo neke zime, upravo u Sinju.

Foto: Tea Marinović/Festival Novog zvuka Sinj