A Place to Bury Strangers u Močvari: plemensko slavlje buke i kaosa

Najglasnija njujorška trojka A Place to Bury Strangers nastupila je u zagrebačkoj u Močvari u sklopu europske turneje Let’s See Each Other. Turneja je nazvana po jednom od singlova s novog albuma See Through You, a bila je to prilika da frontmen Oliver Ackermann zagrebačkoj publici predstavi novu postavu.

Večer su otvorili berlinski noise pop trio Plattenbau kao pratnja APTBS u njihovom europskom pohodu. Komorni, glasni i basoviti, Plattenbau se uklapa kao jedno od imena u novoj Ackermannovoj izdavačkoj kući Dedstrange. Njihov bi se zvuk najbolje opisao kao auditivni prikaz megalomanskih brutalističkih blokova u Berlinu. Totalno njemački i precizno, Plattenbau su zvučali usporeno čak i kad bi ubrzali tempo.

Sve oko njih djelovalo je duboko i mračno, poput rupa u publici koja se polagano okupljala te iščekivala glavnu atrakciju. Prodorne basističke dionice probijao je glas frontmena koji je, poput Ackermannovog, neodoljivo podsjećao gotičarske legendi iz 80-ih poput Petera Murphyjaiz Bauhausa ili Andrewa Eldritcha iz Sisters of Mercy. Dok bi se basist i vokal benda šetao među publikom i potencirao scenski nastup, gitarist bi zasvirao klavijature i njihovom monotonom zvuku dodavao malo neonskog sjaja i boje.

Nakon poštenog zagrijavanja Nijemaca, A Place to Bury Strangers započeli su set u svom stilu – mahnito i bez ikakvog upozorenja, uvlačeći okupljene u vrtlog buke, distorzije, dima i stroboskopa. Ono što je slijedilo moglo se opisati samo kao sirovi prikaz kreativnog kaosa. Svakom pjesmom dim bi postajao gušći, a publika omamljenija.

Dva snažna stroboskopa hipnotizirala su ljude sve bržim i jačim snopovima svjetlosti dok je čak pet projektora bacalo šarene boje na bend i probijalo nagle razmjene potpunog mraka i svjetla, te jedva isticalo siluetu podivljalog Ackermanna.

Početak i kraj pjesama teško se mogao razaznati, kao i odabir setliste, no melodije nekih favorita fanova poput “You’re The One“ i “I Lived My Life To Stand In The Shadow Of  Your Heart“ nisu mogle biti izgubljene u moru distorzije. Publika je zahvaljivala raštrkanim i slabašnim pljeskom u kratkim pauzama od buke, no nikako zbog razočarenja ili nezadovoljstva, koliko stanja transa koji nije prekinut do samog kraja. Ackermannov oštećeni i, tijekom cijelog nastupa,”silovani” Fender Jaguar nije pošteđen ni na impresivnoj solaži novog singla “Let’s See Each Other” koji je odmah osvojio zagrebačku publiku.

Nova ritam sekcija dolazila je do izražaja kad bi Ackermann prestajao svirati gitaru i poigravao se vrteći stroboskope u zraku. Dvojac na bubnju i basu su Sandra i John Fedowitz koji inače čine još jedno shoegaze/noise izdanje Ceremony East Coast. Oliver Ackermann i John Fedowitz također su stari prijatelji koji su svirali u legendarnoj shoegaze grupi Skywave kao svojevrsnoj preteči APTBS.

Vrhunac zadimljene močvarne večeri i nezaboravnog scenskog nastupa dogodio se kad je bend predvođen Ackermannom koji je gurao kolica s miksetom i mikrofonom stupio u samo središte floora. Sandra Fedowitz držala je najveći bubanj – takozvani indijaner – oko vrata i držala ritam, dok bi John razarao bas gitaru pojačanu fuzzy efektima.

Oliver Ackermann manipulirao je gotovo nezemaljskim električnim zvukovima ispuštajući zvjerske krikove u mikrofon, a zagrebačka publika stajala je oko trojca i upijala atmosferu nečega što bi se moglo opisati samo kao moderni, industrijalni plemenski ritual. Kolica s miksetom i mikrofonom ostavljena su na mjestu gdje se obred odvio do kraja koncerta. Bisa nije bilo, niti je bio potreban. Svi su se razišli zadovoljni i nasmiješeni sa zujanjem u ušima koje se, siguran sam, zadržalo i do sljedećeg dana.

„Godinama se čekala ova buka zbog korone, napokon smo dočekali. Koncert je bio prejeben – od lightshowa do njihovog izlaska u publiku. Posebno iskustvo.“, Martina nam je nasmijano opisala svoje dojmove.

„Bend na koji se rado vraćaš i koncert s kojeg se rado vraćaš gluh“, također je zaključila jedna od posjetiteljica, Helena.