Air: Moon Safari
Glazbenički besprijekoran blast from the past
Početak kolovoza postao je tradicionalno vremenom kada se mnogi upućuju na jednu od najdojmljivijih koncertnih lokacija uopće, šibensku Tvrđavu sv. Mihovila, gdje se redaju vrhunski koncerti, a među ljetnim se gostovanjima uvijek nađe i nešto doista ekskluzivno za hrvatski (pa i regionalni) kontekst. Ovog je ljeta to svakako gostovanje francuskog dua Air, koji je na mapu svoje turneje zacrtao i Šibenik, i to kao najelitniju lokaciju sa svega oko tisuću mjesta te vjerojatno najskupljom ulaznicom od svih mjesta na kojima ovog ljeta gostuju.
View this post on Instagram
Zaustavi se, Air
Nije pretjerano reći kako su mnogi donedavno bili u nevjerici da je informacija o koncertu glasovitog francuskog dua iz devedesetih, u punom kapacitetu, istinita – pretpostavljalo se da je riječ o kakvom hommageu ili nemuštom oslanjanju na njihove uspjehe iz prošlosti.
Ideja oživljavanja albuma iz faza najvećeg uspjeha nije strana brojnim sastavima, među kojima ima i onih sa samo jednim ili dva člana originalne postave benda, ali se odlučuju zajahati val revivala te još jednom kapitalizirati svoju staru slavu i popularnost. I to se redovito čuje. Glazbenici koji konzistentno ne prakticiraju neki vid muziciranja, komponiranja ili drugog oblika bavljenja glazbom s vremenom izgube nit poveznicu s pogonskim gorivom nekadašnjih uspješnica. Tako se, oživljavajući stare albume, ne okruže glazbeničkom ekipom, instrumentacijom i produkcijom jednakih gabarita te izostane željeni rezultat.
Za pretpostaviti je da francuski duo, na koji se izlio osjetan val ljubavi publike ovog koncerta, nije tako pristupio ideji ponovnoga integralnog izvođenja Moon Safarija te da ideja nije bila tek evocirati i zamrznuti to, za njih najuspješnije doba karijere, kada su svojim zvukom i pristupom izazvali poimanje elektroničke popularne glazbe te utjecali i na neke od globalno poznatih glazbenih izvođača.
Foto: Glazba.hr
Svoj debitantski album Moon Safari snimili su 1998. godine u pariškom studiju Around the Golf te kod Stéphanea Briata u studiju Gang, a gudački dio snimio je Peter Cobbin u londonskom studiju Abbey Road, uz aranžmane i vodstvo Davida Whitakera. U Londonu (The Exchange) je završen master tog dokazano epohalnog albuma.
Šibenski Moon Safari
Instrumenti na sceni podsjetili su nas na brojne glazbene utjecaje ovog dua te na sklonost modularnim sintetizatorima, a različite vrste instrumenata s tipkama dominirale su pozornicom. Točno na vrijeme za početak koncerta, uz bijeli francuski chic (koji je s tribina djelovao poput tri duha ili anđela visokog struka, a podsjetio je malo i na ekipu Alexa DeLargea u Paklenoj naranči), na scenu su stigli bubnjar Louis Delorme (koji je novom energijom u neke pjesme unio i novi život), a zatim i the duo: Nicolas Godin i Jean-Benoît Dunckel.
Foto: Glazba.hr
Bez prekidanja ili duljeg obraćanja publici, izvedene su pjesme s albuma u svom originalnom redoslijedu (“La femme d’argent”, “Sexy Boy”, “All I Need”, “Kelly Watch the Stars”, “Talisman”, “Remember”, “You Make It Easy”, “Ce matin‐là”, “New Star in the Sky (Chanson pour Solal)” i “Le voyage de Pénélope”).
Foto: Glazba.hr
Godin je iz svog set-upa izvukao elektroničke, pa čak i gudačke te flautističke dijelove i klasični klavirski zvuk te koješta između, uz istovremeno odmjeren i zaneseni scenski gard. Dunckel se, uz prepoznatljivu bas-gitaru čijim melodijskim ponavljanjem započinje prva pjesma s albuma, okrenuo klavijaturama i električnoj gitari, a svjedočili smo da putem nisu izgubili ni ljubav prema vocoderu. Publici su se obratili zahvalom, bez puno riječi ili običajnih lokalnih fraza na hrvatskom jeziku. Naklonost publike već su u potpunosti imali.
Foto: Glazba.hr
Široki osmjesi u prvim redovima i na tribinama zadržali su se tijekom čitavog koncerta, koji je bio vrhunski glazbeno-scenski oblikovan, uz niz vizualnih pozadina, efekata i animacija, mijenjajući ugođaj i prateći žanrovsko-zvučne krivulje glazbe, a sveukupnom zvučnom dojmu u prilog je išlo ugodno i mirno vrijeme, bez intervencija vjetra ili slično.
Foto: Glazba.hr
Što je nedostajalo?
Što je moglo nedostajati? Osim možda svega onoga što je evocirala erupcija emocija koje (čini se kod gotovo svih u publici) poput Proustove Madeleine izaziva ovaj album, nedostajao je živi glas Beth Hirsch. Davni dolazak američke glazbenice u Pariz i u kontakt s glazbenim dvojcem, budući da je bila susjeda Godina koji je poslušao njezin album, bio je povod i okidač za autorsko-glazbeničku suradnju na ovom albumu, a neko su vrijeme i nastupali na turnejama.
Ipak, Hirsch, koja danas živi u Portugalu, nije se pridružila ovoj u svim drugim aspektima pomno pripremljenoj turneji te oživljavanju albuma čije treće po redu pjesme na obje strane ploče (All I Need te You Make it Easy) je obilježio njezin prepoznatljiv vokal. Air je to premostio aranžerskim zahvatom te kombinacijom registarskih promjena u vokalnim zamjenama i instrumentalnim preuzimanjem ostatka originalno Hirschine vokalne dionice u tim pjesmama.
Foto: Glazba.hr
S obzirom na trajanje albuma, ali i oduševljene reakcije publike, za svoju je turneju Air pripremio i svojevrsni medley, lepezu nekih od najpoznatijih pjesama s drugih albuma ne toliko opsežne diskografije (“Radian”, “Venus”, “Cherry Blossom Girl”, “Run”, “Highschool Lover”, “Don’t Be Light” te “Alone in Kyoto” i “Electronic Performers”), ostavljajući dojam nezavršenosti tek u pogledu daljnjih očekivanja, odnosno pitanja oko toga je li ovo reminiscencija ili novi početak.
Foto: Glazba.hr
Full disclosure: da nisam u (malo nezahvalnom) položaju pisanja o koncertu koji je mnoge ostavio bez teksta, ne bih bila među onima čiji snop ovosezonskih koncertnih ulaznica sadrži i onu za Air na sv. Mihovilu, ali promatramo li iz aspekta izvedbe i cjelokupnog doživljaja, vjerujem da se među posjetiteljima sinoćnjeg koncerta ne bi našao nitko tko je iole razočaran ili dovodi u pitanje svoju odluku o toj glazbenoj investiciji.
Foto: Glazba.hr
