Ana Marija Šir: „Sviram i za Thompsona, i za Severinu ako plate“

Ana Marija Šir čudna je glazbena biljka. Ako ne čudna, onda atipična.

Klasičarka koja se medijski reizmišlja mimo društvenih mreža kao synth-pop autorica i uslovno rečeno tuzemna varijanta ženske inačice Mobyja. Najnovijim singlom ”Meso o meso” angažirala je vokalno one hit wonder kraljicu cro dancea Ellu Jantos kao samo dio angažiranih tijekom procesa nastanka debitantskog albuma.

Popričali smo o svim Scilama i Haribdama susjedstva i bivanja na domaćoj glazbenoj sceni.

Ana Marija Šir/foto: Matej Grgić

Kako klasičarka od svih stilova završni na synth popu? Odakle baš ti korijeni? Daj mi molim te približi kako nije ispao neki indie alternative rock niti fusion jazz nego baš synthovi i 808 beatovi.

Osamdesete su moja životna ljubav, premda zbog svojih godina zapravo nisam ni doživjela to razdoblje dok je trajalo. Oduvijek volim sintesajzere i fasciniralo me kako se sve može napraviti tim jednim instrumentom, možda baš zato što cijeli odrasli život sviram po orkestrima. Neće sve moje stvari biti synthpop, u jednom trenutku opet se vraćam samo na gudače u pjesmi koju radim s Denisom Špičićem kao autorom, na sljedećem singlu Mario Klarić na bubnjevima, a ja na ukulele basu, tako da sam si dopustila igru. Ali da parafraziram pametnije ljude od sebe, vjerojatno mi više nije najvažnije biti najpametnija osoba u sobi i svakim korakom ljude opterećivati znanjem glazbene teorije. Uglavnom je jako nezanimljivo osim šačici ljudi od kojih pola glumi da bi djelovali pametno.

Prije debitantske solo stvari u kojima si ženski Moby hrvatske scene i angažiraš tucet gostiju za album remiksirala si dosta stvari. Tome je pogodovala korona ili?

Općenito je korona pogodovala tome da sam ja konačno krenula u autorski rad jer mi se čini da dotad za to nisam imala hrabrosti. Dogodilo se to čudo zatvaranja u kuće, potres i sve se nekako poremetilo. Onda je krenuo YouTube kanal, koji sam u međuvremenu zapostavila, možda na neki način i prerasla. Ali taj je kanal bio prva stvar kojom sam se odlučila predstaviti javnosti. I onda su krenuli remiksevi. Sad kad gledam zaprepaštena sam u koliko malo vremena ih je zapravo puno nastalo, a u to vrijeme mi se činilo da ništa ne radim i da stagniram. Velika želja mi je na isti način pružiti ruku drugim autorima i producentima, tako da je 6. listopada izašlo čak tri remiksa.

Skladaš, to da. Ali kad ne pišeš stihove za svoje stvari i sačuvaš se lirski, to Dtct Jones odradi u zadnjoj stvari, singlu. Postoji li ikad kratki spoj između Šir liričarke, i kad sama pišeš, tko su uzori?

Po tom pitanju mogu reći da u meni žive dva vuka. Prvi ima jako visoke kriterije kad se o stihovima radi i ništa mu nije dovoljno dobro. Niti ono što sam sama napisala, niti 99 % toga što čujem na hrvatskom tržištu. Drugi vuk odrastao je slušajući KLF i svjestan je da ako je muzika dobra – nikog nije briga za stihove. Iskreno sumnjam da čitava masa tinejdžera koja sluša KPop tečno priča korejski i do suza ih je ganuo tekst Boom Shaka Laka.  Kao slušatelju i autoru mi je najvažnije da tekst ritmički dobro funkcionira i ne zanima me kako to izgleda na papiru. Stoji li iza toga dubokoumna, velika i snažna poruka.

Aktualni singl ti opjeva Ella, vlasnica super hita cro dancea, “Iza ponoći”. Pričala si mi bila kako ti je ona kraljica. Kako je izgledala suradnja?

Suradnja je bila jako ugodna, ti i ja smo o tome pričali dok je sve još bilo na razini ideje i mislim da nisam pogriješila u odabiru. Mogu reći da sam jako puno naučila o tome na što trebam pristati i na što ne. Nova sam u ovoj profesiji i premda djelujem strogo i neugodno, još se ne znam do kraja postaviti u pregovorima, još su tu prisutni oni ostatci zagrebačkog odgoja iz centra u kojem je osnovno da nikome ne smetaš, ne oduzimaš previše vremena i ne iritiraš. Mijenjam to. Počinjem aktivno iritirati ako osjetim da je potrebno. Nju nisam. Da jesam bilo bi još bolje.

Ana Marija Šir/foto: Matej Grgić

Koji je koncept debitantskog albuma? Zoveš glasove svoje heroje ili? I možeš li ih otkriti tko će sve biti na albumu i u kojoj je fazi uopće?

Album je koncipiran tako da svaku pjesmu otpjeva druga pjevačica. „Heroji“ bi možda bila teška riječ, ja sam iz obitelji opernih pjevača i u životu nisam kupila pop album jer mi netko dobro pjeva. Vjerujem da tu ne spadam u manjinu i da bi to netko trebao objasniti mladim i onim malo manje mladim pjevačima, čijih se pjesama ne možemo sjetiti ni da nam život o tome ovisi. A možda su izvrsni. Kad mi je Nikolina Kovačević došla snimiti pjesmu ”Moj tajni lutkar”, nisam mogla vjerovati da kod nas netko toliko dobro pjeva i još je k tome pristojan i normalan. Neshvatljivo mi je da ona nije puno poznatija. Jedino ime s albuma koje se usudim najaviti je moja kći Aleksandra Nabiullin. Nju oduvijek aktivno iritiram pa bi suradnja trebala proći glatko. Ostale pjesme su manje-više dogovorene.

Kako, s obzirom na majčinstvo, proces skladanja uopće funkcionira, jesu li varijante skladanja sve sobne i „Casio“ đir?

U zadnje vrijeme najviše skladam na ukuleleu i na Rolandu koji sam kupila od Tomislava Pasanca, poznatom pod imenom PEZNT. Uvijek sve radim doma, isključivo pod budnim okom male Ene. Prvi remiks nastao je u visokoj trudnoći, a drugi remiks pjesme ”Zločin” benda Dvaput i Nikoline Kovačević dovršavala sam čim sam se vratila iz rodilišta. Ona je ležala i slušala mamu kako svira. Mislila sam da fali gudača i dobro sam mislila.

A koliko Pauk (suprug, tonac, op.a.) bude prva i stroga publika? I kolika je njegova uloga u svemu? 

Igor Pauk je najstroža publika. On me je naučio kako se koristi softver za proizvodnju, ja dotad to nisam znala, rubno sam informatički nepismena. Volim mu pjesmu dati na uvid tek kad je pri kraju, da ne dođe do zasićenja. Onda on friškim ušima miksa. Samo u njega imam povjerenja, premda mu studijski rad nikad nije bio zanimljiv. On bi uvijek da sve zvuči raskošno, ja baš želim da su neke stvari suhe i primitivne. Pa onda baš svaki put raspravljamo. U zadnje vrijeme mi je namjerno počeo nuditi verziju za koju unaprijed zna da je suprotna mom ukusu samo da vidi moju reakciju i uživa.

Ana Marija Šir/foto: Matej Grgić

Videospotovski i vizualno također se ne libiš uhvatiti ukoštac s DIY autorskim đirom. Jesu li šarenila 80-ih i Spectrum baze osnovni đir?

Dosad sam napravila dva spota, da. To nije nešto čime bih se inače bavila, oba je puta bila takva situacija da je to bila najjednostavnija opcija. Prvi put u vječnoj suradnji s mojima Dvaput, a drugi put za ”Meso o meso”, kad nažalost nikako nismo uspjeli naći termin za snimanje i onda sam sjela u svoj drugi ured – resort Cool Šilo na otoku Krku, popila pet-šest kava i prema motivima spektakularne umjetnice Maye Beus napravila video. Dobro je pitanje. Gledam sad malo kako sam uredila stan i obukla se, i rekla bih da su u mom životu u svemu šarenila 80-ih i Spectrum baze osnovni đir.

S obzirom na mikro scenu u ladici synth popa mimo tebe još je često komunicirana Ida Prester i pocket palma te u nekoj mikro mjeri Rebeka Ljiljak. Kakvi su ti oni? I postoji li još sličnih izvođača bliskih mainstreamu vrijednih spomena koji bi mogli činiti synth pop pokret? 

Rebeki Ljiljak sam ja radila prve dvije pjesme, ”Ti ni ne znaš” i ”Ninanana”, tako da o te dvije numere mogu reći sve najbolje. Poslije mene muziku joj radi genijalni Filip Majdak, ali se odmaknuo od synthpopa. S Idom Prester, nažalost, imam problem kao i s mnogim hrvatskim pjevačima. Znam da je ljudima simpatična, da je ispravnih uvjerenja i da joj svaki aktivizam dobije puno lajkova, ali ne mogu se sjetiti nijedne pjesme. Prihvatit ću da je problem u mojoj neupućenosti. Nekako mi se čini da je pocket palma jedini projekt koji je kako treba popunio tu rupu na sceni. I posao koji rade za druge je jako dobar.

Nije li ti znanje sviranja instrumenta na klasičnoj bazi destimulirajuće za bavljenje pop glazbom? U smislu preograničavajući šabloni i niže biće klasične pop strukture.

Da sam kompozitor klasične glazbe, imam osjećaj da bi bilo destimulirajuće. Ovako se u klasici nastojim smatrati samo kotačićem, više umjetničkim osobljem nego umjetnikom. Autorstvo je nešto drugo, samo po sebi viša razina od sušte interpretacije.

Ana Marija Šir/foto: Matej Grgić

A hoćeš ikad zapjevati sama sebi u stvarima? Kao kantautorstvo full frontal.

Da si me pitao prije šest mjeseci, odgovor bi bio ne. Ali ide jedna stvar na albumu koju ja pjevam, nisam čula nikoga tko bi to izveo kako sam ja zamislila.

Nerijetko si znala biti vokalna i kritična na društvenim mrežama po pitanju glazbene scene i licemjerstva kolega. Pa nestaneš. Povučeš se jer ne možeš pregrist ili ti ne čini dobro za generalku i dobar osjećaj? Uopće tvoj komentar na scenu kako je zatičeš ujesen AD 2025?

Jako me je teško izbaciti iz takta i mislim da ta moja osobina nije nužno najzdravija, makar je meni samoj lijepo tako živjeti. Nestanem svaki put kad mi treba detoksikacija. Privatno jako biram s kim se družim, ljude koje ne smatram na razini toleriram samo ako su krajnje pristojni i skromni. A onda upalim mobitel i vidim da su ljudi koji jedva spajaju kraj s krajem vrlo strogi u procjeni tuđih karijera, ljudi kojima sam osobno objašnjavala kako se računaju postotci, pak, veliki stručnjaci za geopolitiku. Politička korektnost nas onemogućava da ljudima argumentirano objasnimo tko su i zašto su to, ali to ne znači da se moramo praviti da su ta mišljenja važna ili, nedajbože, stručna. Onda se pročistiš pa se vratiš. Što se scene tiče, prihvaćam onu dozu seljaštva koja je odraz općeg ukusa. To je realno i o tome je suludo uopće imati mišljenje. Ali o dogovorima na šanku, o uvjetovanjima i nametanjima jednih te istih imena koja ne zanimaju ni publiku ni znalce, o tome moramo pričati baš često.

Je li ti s pozicije glazbenice i beatmakerice ovo što rade Grše, Hilje i ini Lockroomovi puleni glazbeno interesantno, i zašto je masu kolega problem detektirat kako se radi o Colonia beat revivalu s početka stoljeća i poratnih godina?

Ono što mi je neopisivo drago jest da je publika uspjela istisnuti ona imena koja su se reketom nametala godinama i koja su nas zadržala na razini San Rema 1994. i koja zanimaju možda pokoju staricu. I u odnosu na koja su i Colonia, i Grše, i Lockroom ustvari Trent Reznor, Jack White i Beck zajedno.

Ana Marija Šir/foto: Matej Grgić

Ti na terenu i pop koncerti nakon izlaska albuma. Hoće li biti toga, imaš štogod u planu?

Nisam sigurna. Cijeli život nastupam. Doslovce cijeli život. Dani su mi znali izgledati tako da imam popodne jedan nastup, putujem na drugi koji traje do jedan ujutro i onda odmah opet na put da bih stigla odraditi tri nastupa koja imam sljedeći dan. Bilo je mjeseci kad sam svakodnevno putovala ranojutarnjim vlakom iz jedne države u drugu i isti se dan vraćala. Bilo je i razdoblja kad sam svaki vikend bila u avionu i nisam bila potpuno sigurna u kojem sam gradu jer sam vidjela jedino aerodrom, hotel i mjesto nastupa. Normalno mi je bilo i da po noći putujem gliserom samo s instrumentom i ruksakom i da na probu u HNK dolazim direktno s aviona nakon nastupa u Dubrovniku. Sa svoje dvoje starije djece prvi put sam provela cijeli Badnjak za vrijeme pandemije. Mislim da je normalno da sam se malo zasitila.

A koliko ti bude naporno ili dosadno, ili tlaka taj promotivni dio, s obzirom na svoj indie status? Mislim u smislu prezentnosti po medijima dokle iza tebe ne stoji veći diskograf. Ima li neki menadžer ili -ica na sceni, koji bi te mogao/mogla kvalitetno hendlati? 

To je neophodno. Naivno je očekivati da će u današnje vrijeme itko naprosto naići na tvoju glazbu i da si baš ti toliko genijalan da ti nije potrebna reklama. Odrađujem to koliko mogu i koliko je u granici dobrog ukusa. Čak bih rekla da sam u boljoj poziciji od izvođača mog ranga tiraže s diskografom. Bojim se da je izvođača previše i da se jednostavnije baviti velikim imenima nego ispočetka raditi nove zvijezde ako to nije putem nekog televizijskog showa. Onda kad kontroliraš cijelu priču i investiraš svoje novce, slobodniji si i lakše je. Surađujem s jednom PR agencijom, svojom odlukom i svojom lovom. Ali predlažem da mi ovo isto pitanje postaviš za jedno šest mjeseci.

I za kraj, kolegijalna špica, đavolja ponuda. Za duet te zovu i Thompson, i Severina. Kome odeš, a kome zahvališ, i je li malo klaustrofobično biti i raditi u pop društvu u kojem su njih dvoje najveće zvijezde scene? 

Činjenica da su njih dvoje objektivno najveće pop zvijezde kod nas dovoljno govori o tome da se netko dobrano potrudio da nove i ne nastanu. A oni bi samo bili budale da ne jašu na tom valu dokle ide. Za plaćeno sviranje vrlo ću rado prihvatiti ponudu od oboje čim se opet posvetim sviranju.