Arctic Monkeys u Areni Pula: Spektakl unatoč rutini
Treći hrvatski nastup grupe Arctic Monkeys održan 16. kolovoza u pulskoj Areni potvrdio je kako dvominutno razgrabljivanje ulaznica nakon puštanja u prodaju nije bezrazložno: i nakon dva desetljeća bend zvuči snažno kombinirajući inicijalnu nadahnutost i zvjezdani status. Ipak, predivan ambijent, iznimno raspoloženu publiku, odlično ugođen razglas i preciznu organizaciju mogli su počastiti duljim i strastvenijim nastupom
Arctic Monkeys u Puli/Simone di Luca
Premda se najavljivala kiša, srećom za publiku koja je na nastup Arctic Monkeysa u Pulu došla iz više od pedeset zemalja, kako bi svjedočila njihovom povratku na scenu nakon trogodišnjeg hiatusa, vrijeme je, nogometnim žargonom rečeno, bilo idealno za igru. Posve ispunjena Arena pod vedrim nebom bila je sjajna prirodna pozornica koja je dosad inspirirala mnoge izvođače, od Manua Chaoa do Foo Fightersa da uživaju i daju i više od onoga što publika očekuje. To nije bio slučaj s Arctic Monkeysima koji su u proširenoj sedmočlanoj postavi u ukupnih sat i po, od čega samo 75 minuta regularnog nastupa rutinski iskombinirali hitove i koncertne favorite.
Arctic Monkeys u Puli/Simone di Luca
Bez obzira na instrumentalističke izmjene ostalih članova benda, očito je kako se sve vrti oko Alexa Turnera koji je dominirao pozornicom u svim elementima, prije svega vrhunskom vokalnom izvedbom. No, uz nekoliko “How are you feeling tonight?” i jednim spominjanjem Pule, kao da je nastupao pred kamerama u TV studiju, a ne u užarenoj atmosferi sa zahvalnim fanovima.
Štoviše, prvih pola sata bend je – ili prirodno indisponiran ili zaprepašten onime što vidi – vozio na automatskom pilotu. Tek kad se Turner oslobodio gitare uoči skladbe “Pretty Visitors”, bend se opustio. Ipak, ritam-sekcija je držala cijeli nastup besprijekorno (a bubnjar Matt Helders je imao i efektne pozadinske vokalne dionice), dok je multiinstrumentalist Jamie Cook najviše dolazio do izražaja tijekom sviranja lap steel gitare.
Arctic Monkeys u Puli/Simone di Luca
Pritom je sve bilo zaista vrhunski odsvirano, snažno, precizno i u pojedinim pjesmama u završnici: “Do I Wanna Know?”, “505” te na svim pjesmama na bisu: “I Bet You Look Good On The Dancefloor“, laganijoj “No. 1 Party Anthem” i završnoj “R U Mine?” potpuno razorno. Arctic Monkeys je velik bend i to je ovoga puta i demonstrirao.
Arctic Monkeys u Puli/Simone di Luca
Ovo je treći njihov nastup u Hrvatskoj. Dok su 2009. na splitskim Prokurativama još vukli teret najveće indie senzacije, na INmusicu 2013., uoči izdavanja albuma AM bili su u kreativnom zenitu. Ovoga puta nisu predstavili nijednu novu pjesmu, u Puli, kao i na drugim europskim nastupima predstavili su se minulim radom, izvedbama sa svih šest albuma.
Arctic Monkeys u Puli/Simone di Luca
Predgrupa je bio irski bend Inhaler koji predvodi Elijah Hewson, sin Bona Voxa, pa ne čudi da imaju eho ranih radova U2. No, nakon 3-4 pjesme postaju predvidivi kao i U2 u poznijem dijelu karijere. Očito je kako je pulska Arena postala mjesto gdje se okušavaju sinovi poznatih svjetskih glazbenika: prije pet godina predizvođač Stingu bio je njegov sin Joe Sumner, koga očekujemo kao gosta i na ovogodišnjem zagrebačkom nastupu njegovog oca.
