Tko to tamo peva: Balkalar u Ljubljani
Umjesto za Beograd, zagrebački etno sastav Balkalar ovaj put krenuo je u Ljubljanu gdje ih je prošlu subotu ugostio ljubljanski bar Zorica. Smješten iznad kultnog kluba K4, bar Zorica okupio je šaroliku publiku tu večer, različite dobi i stilova, pa je bilo zanimljivo nagađati tko će se pridružiti Balkalaru. Gotovo do samog početka koncerta, odvojeni prostor s pozornicom, nalik zagrebačkom KCM-u, dao je pretpostaviti da će uslijediti lagana večer jazza, no uslijedio je dupkom puni, pravi balkalarski dernek.
Balkalar čine vokali – violinistica Irma Bulaja i kontrabasist Pavle Kladarin te Juraj Valentić na gitari i Ivan Judaš na djembeu. Aktivni su od 2016. godine i svirali su po raznim domaćim i regionalnim klubovima i ulicama, a prošle subote bio je njihov treći nastup u Sloveniji. Prvi nastup imali su 2020. godine na festivalu KAVČ, publici su se svidjeli pa je uslijedio i nastup na ljeto 2022. godine na festivalu Floating Castle. Njihov repertoar čine aranžmani raznih balkanskih tradicijskih pjesama, od kojih često biraju one ritamski življe, dok međimurske i sevdalinke često boje u Balkalaru karakterističan dinamičan i energičan izraz.
Obradama “Aj mene majka jednu ima“, “Čula jesam da se dragi ženi“, “Lepe moje crne oči“, “Pavle mi pije“ postavili su snažne temelje za ostatak večeri postepeno i promišljeno rasplesavši publiku, pa je tako uzavrela atmosfera ubrzo zvala na pauzu kako bi se i bend i publika malo rashladili.
U drugoj polovici koncerta Balkalar je improvizacijom pozvao svoje goste koji su se malčice predugo zadržali na pauzi. Nakon neplanirane izvedbe “Kiša pada trava raste“, koja je ponovno zagrijala publiku Zorice, na pozornici im se pridružuju Martin Ladika, Gnomad i Speleopard, odnosno Roko Margeta i Leo Hrs. Efektan vokal Martina Ladike došao je do izražaja u razigranoj i karizmatičnoj izvedbi “Care, care gospodare“, dok ga je uz ostatak benda, šuškama pratio Leo Hrs i Roko Margeta, briljiravši u solima na melodici i fruli.
Još pod dojmom gostiju, Balkalar je naišao na par prepreka u drugom setu, no ritamska razilaženja i kratke poteškoće jednog od članova nisu pretjerano omeli nastup. Situaciju je spasio kratki solo performans Irme Bulaje, neslužbene šefice i menadžerice sastava, koji je uz njezine simpatične i humoristične doskočice bio nalik međuigri ili čak stand-up showu. Atmosfera je kulminirala hitovima kao što su ”Za Beograd”, ”Grad se beli” i ”Mamice su štrukle pekli” uz koje je Balkalarov nastup od čak dva sata proletio u trenu.
Iako je riječ o malom sastavu, volumen zvuka koji moćni vokali Bulaje i Kladarina, ali i drugih članova uspijevaju postići, nikako ne bi to dao naslutiti. Muzikalnost, kreativnost i sviračko umijeće članova potvrđuje se svakom novom obradom, dok dirljive melodije violine, uz animirajuće ritmove djembea i kontrabasa te odrješitost gitare rijetko koga mogu ostaviti ravnodušnim.
Balkalar već šestu godinu zaredom uspješno prevađa jezik tradicije u njegovu moderniju inačicu, pritom izgradivši vjernu publiku, a svakim novim nastupom ‘upecaju’ nove fanove. Ono što je sigurno – Balkalar se zna dobro zabavljati i još bolje zabaviti, pa uz takvo suvereno vodstvo, publici preostaje samo jedno: pij, pjevaj, pleši.