Bang Bang u Boogaloou: Značajan korak izvan zone udobnosti

Zagrebački bend Bang Bang obilježio je u Boogaloou desetu godišnjicu postojanja i promovirao svoj treći album Kino i kokice u izdanju Croatie Records

Bang Bang je pokazao izuzetno glazbeno zanatstvo / Foto: Iva Aras

Iako je u najavljeno vrijeme koncerta grupe Bang Bang Boogaloo izgledao poprilično prazno, kroz samo pola sata skupio je poveći broj ljudi kako bi se stvorila koncertna, ali ne i zagušujuća atmosfera u klubu. Nakon milozvučnog glasa Nancy Sinatre i njenog “Bang Bang (My Baby Shot Me Down)” s velikog razglasa, furiozan bubnjarski uvod dao je naslutiti ono što nas je čekalo u subotu navečer, 7. listopada.

Sjećam se njihovih početaka kada su mi već u samoj akustičnoj izvedbi pozornost privukli snažan vokal Lare Antić i autorske pjesme Hrvoja Prskala, međutim, pop u kojem su se tada kretali bio je toliko univerzalan da je bilo posve razumljivo kako će se jednostavno izgubiti u oceanu slične glazbe koja se svakodnevno servira u Hrvatskoj. I sami su to ubrzo shvatili jer su bendovski identitet potom počeli graditi u nešto tvrđem obliku, i vizualno i glazbeno. Postave su se mijenjale, ali supružnici Antić-Prskalo ostali su bendovska kičma.

Bang Bang je u svom području rocka pokrio gotovo sve podžanrove i kameleonski mijenjao atmosferu prilagođavajući svoje izvedbe emociji koja je prevladavala. Na ovom su koncertu demonstrirali svoje izuzetno glazbeno zanatstvo, svaki kroz svoj instrument, a potom i sinergijski. Najimpresivnija je ipak Lara Antić koja je, pjevala balade ili žešću brijačinu, kako bi se reklo, whole package. Šira ju je javnost upoznala kao mentoricu TV-showa Zvijezde pjevaju i kroz izvedbe sa stand up komičarom Ivanom Šarićem. Upravo je on bio prvi gost te večeri. Njegov se snažan i rašpasti rock vokal sjajno uklopio u pjesmu “Pismo”. Najimpresivnija je ipak bila izvedba “Prijezira” koju je Lara gotovo animalno izvela svojim neprikosnovenim glasom. Doista je zapanjujuća snaga i energija koju je održavala cijeli koncert.

Bang Bang je priuštio dva sata vrlo promišljenog repertoara / Foto: Iva Aras

S jedne strane imamo dva sata izrazito dobro promišljenog repertoara, izmjenu energičnih i sporijih pjesama, video zaslon, izvanrednu prezentnost ne samo pjevačice već i svih ostalih članova benda, predanu izvedbu, neosporan autorski potencijal, promjenu outfita, goste, a s druge strane opet nedostaje nešto što još uvijek ne mogu imenovati. To je najveći razlog zbog kojeg Bang Bang još uvijek nije prasnuo na sceni svih ovih deset godina unatoč Porinu, svim drugim glazbenim nagradama, radijskoj i medijskoj prisutnosti. Bend je na sceni doslovce izgarao i pokušavao animirati publiku, ali, osim nekoliko pojedinaca u prvim redovima, postojala je neka diskrepancija.

Zapravo, bilo je pomalo tužno promatrati Laru kako pokušava navesti publiku da maše rukama, a samo je troje ljudi prihvatilo njeno animiranje. Doista, mislila sam da je stvar u publici jer mi je izgledalo apsolutno nemoguće da to što bend izvodi na sceni jednostavno ne dolazi do nje, ali onda je u četvrtom dijelu koncerta na pozornicu izašao Baby Dooks, s kojim je bend snimio “Striptease” kao najavu novog albuma, i samo je par riječi iz usta ovog glazbenika donijelo pravu promjenu energije u klubu. Razmijenila sam pogled s kolegom novinarom i sve nam je bilo jasno. To je bila potvrda. Na scenu je potom izašao Bizzo i uz Larin grleni flamenco uvod, zajedno su izveli “Oprosti mi brate” s kultnog albuma Radio Fanfara. Ako niste očekivali Bolesnu braću na pozornici, tek je veliko iznenađenje uslijedilo kad je odmah potom ušetao i Jurica Pađen, uzeo gitaru, ispustio gitaru, i ostavio publiku da pjeva “Fratella” dok se nespretno pokušavao uključiti. Koncert je, razumljivo, završio hitom “Imam” kojim su probili onu barijeru no name benda.

Bend je obilježio prvo desetljeće rada / Foto: Iva Aras

Bang Bang je napravio značajan korak izvan svoje zone udobnosti s novim albumom Kino i kokice. Kako kaže Prskalo, poigrali su se različitim žanrovima, od rocka, popa i hip hopa do bluesa i baš zbog toga ovaj album nosi takav naziv – za svakog ponešto. Istovremeno zvuče tako ugodno u neugodnom okruženju, koristeći ovaj album kao savršenu platformu za prikazivanje svoje intrinzične kemije i izvanredne sposobnosti da kanaliziraju upravo ono što osjećaju na spektakularno iskren i otvoren način. Ovi su glazbenici prepuni akcije i ne sumnjam da će, ako se putem ne obeshrabre i umore, pronaći taj x sastojak kojim će pomesti sve pred sobom. Samo je pitanje vremena i ustrajnosti.