Posveta Hildegard von Bingen na Venecijanskom Biennalu
Slušanje kao oblik kontemplacije
The Ear is the Eye of the Soul
The Ear is the Eye of the Soul naslov je paviljona Svete Stolice na ovogodišnjem Venecijanskom biennalu. Jedan je to od najjednostavnijih, a (svakako zvučno) najzanimljivijih paviljona ovogodišnjeg festivala, koji istražuje zvuk, tišinu i duboko slušanje kao prostor duhovne i umjetničke kontemplacije.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Paviljon je svojevrsna auditivna cirkularna instalacija, odnosno kolektivna zvučna kompozicija, a kurirali su ga Hans Ulrich Obrist i Ben Vickers, u suradnji s međunarodnim kolektivom Soundwalk Collective. U srži je bila ideja stvaranja prostorno oblikovanog zvučnog mozaika nadahnutog životom, glazbom i mističnim napisima svete Hildegarde iz Bingena (1098. – 1179.).
Za taj poseban zadatak pozvan je Stéphan Crasneanscki, koji već nekoliko desetljeća u okviru ovog njujorškog umjetničkog kolektiva koji je osnovao, među ostalim, radi i na umjetničkim radovima koji se zasnivaju na korištenju, obradi ili manipulaciji zvuka, primarno kroz tzv. zvučne šetnje. S tom je praksom započeo još u devedesetim godinama prošlog stoljeća u vlastitom susjedstvu, sa zvučnim imaginarijem zabilježenim na audiokasetama.
Sad je dobio priliku za jedan od najistaknutijih festivala suvremene umjetnosti kreirati zvučnu šetnju koja kroz niz autorskih inačica posveta velikoj Hildegard von Bingen, benediktinki, iscjeliteljici i vizionarki koja je zvuk razumjela kao poseban oblik spoznaje te kao most između tijela i svijeta. Njezin pogled na svijet polazi od ideje da teologija, glazba, kozmologija i medicina nisu odvojene discipline, nego dijelovi jedinstvenog načina razumijevanja stvaranja.
U vremenu koje kustoski tekst opisuje kao „tjeskobnu kakofoniju sadašnjeg kaosa”, njezino nasljeđe ovdje dobiva novu aktualnost (odgovarajući i na krovni moto ovogodišnjeg Biennala, In Minor Keys): kao poziv na pozornost, okretanje prema unutra i mogućnost da umjetnost, u povezanosti s osjetilnom prirodom postojanja, sudjeluje u procesu iscjeljenja. Zvuk bi tako u ovom projektu trebao biti shvaćen ne tek kao umjetnički materijal, nego kao način spoznaje.
Foto: Hesta van den Heever
Uranjajuća oaza usred turističke buke
U Mističnom vrtu Bosonogih karmelićana u venecijanskoj četvrti Cannaregio posjetitelji šeću kroz promjenjive zvučne krajolike, djelomično oblikovane sučeljem koje biološku aktivnost samog vrta, koji je ondje od 17. stoljeća, pretvara u zvuk. Druga lokacija, Complesso di Santa Maria Ausiliatrice u četvrti Castello, osmišljena je u suradnji sa sestrom Maurom Zátonyi i Akademijom sv. Hildegarde te koncipirana kao suvremeni skriptorij i živi arhiv, odnosno prostor za promišljanje i osvrt.
Vrt gdje je smještena zvučna šetnja (budući da je Vatikan među nacionalnim sudionicima Biennala koji – poput Hrvatske – nemaju svoj stalni prostor ili paviljon u jednom od biennalskih prostora Arsenala i Giardina) nalazi se uz samu žilu kucavicu Venecije: željeznički kolodvor kamo tisuće posjetitelja umjetničke prijestolnice dnevno uplovljavaju u taj začudni spoj različitih povijesnih, ekoloških, životnih i umjetničkih realnosti. Upravo je dio namjere iza ovog kolektivnog rada bio zamijeniti taj opterećujući vizualni doživljaj dubokim slušanjem. Nakon grada koji gotovo neprestano traži pogled, vrt kao da od posjetitelja traži nešto suprotno: da uspori, zastane i počne slušati.
U tom smislu paviljon ne nudi još jednu vizualnu atrakciju Biennala nego iskustvo kontemplacije kroz zvuk. I već pri ulasku u prostor vrta, posjetitelje obuzima atmosfera mira, prirode, zelenila i mirisa brojnih cvjetnih, voćnih, začinskih i drugih biljnih vrsta.
Foto: Hesta van den Heever
Posjet ovom prostoru besplatan je uz prethodnu najavu, odnosno rezervaciju termina dolaska, a predviđeno trajanje boravka je do sat vremena, što se ispostavilo premalo za većinu grupe koja je vrtom šetala istog ljetnog poslijepodneva kao ja. Na ulasku u vrt posjetitelji, uz upute o poštovanju prostora i načinu pristupa radovima, dobivaju i specifične slušalice koje, osim praćenja zvučnih radova niza istaknutih skladateljica i skladatelja, dopuštaju i slušanje okoline upravo kako bi se uz umjetničku zvučnu pozadinu čuo i okolišni zvuk zvona, ptica, krošnji i insekata. Upravo je takva povezanost zvuka i živog okoliša bliska Hildegardinu pojmu Viriditas — životne snage, „zelenila” ili plodnosti koja, prema njezinoj viziji, prožima sva živa bića.
Ta „zvučna molitva“, kako je autori nazivaju, sadrži ukupno 24 nove narudžbe i umjetnička doprinosa koje je Soundwalk Collective stopio u jednu cjelinu, povezujući suvremenu umjetnost, glazbu i tehnologiju s mističnom tradicijom i otajstvenim aspektom duhovnosti, s namjerom da kod posjetitelja potaknu iskustvo u kojem slušanje postaje način gledanja i put prema osobnom unutarnjem svijetu.
Foto: KR
Izazov novih narudžbi prihvatili su brojni umjetnici – glazbenici, pjesnici i skladatelji(ce) – predvođeni i trenutnom umjetničkom ravnateljicom glazbenog programa Biennala, Caterinom Barbieri (čiji je rad posljednji u nizu). Uz nju te spomenutog doajena ambijentalne i elektroničke glazbe, u projektu sudjeluju Alexander Kluge, benediktinke iz opatije sv. Hildegarde u Eibingenu, Bhanu Kapil, Carminho, Devonté Hynes, FKA Twigs, Holly Herndon i Mat Dryhurst, Ilda David’, Jim Jarmusch, Kali Malone, Kazu Makino, Laraaji, Meredith Monk, Moor Mother, Otobong Nkanga, Patti Smith, Precious Okoyomon, Raúl Zurita, Soundwalk Collective, Suzanne Ciani, Tatiana Bilbao Estudio, MAIO Architects i Dogma te Terry Riley.
Ulaskom u vrt čuju se prvi vokali napjeva Hildegard von Bingen u umjetničkoj iteraciji Holly Herndon i Mata Dryhursta, a hodajući dalju, u susretu jasmina i gorkog pelina osjeti se prvi od brojnih mirisa, kao uvod u glazbeni dio koji je oblikovao Brian Eno (kome je 2023. dodijeljen Zlatni lav za životno djelo). Nekolicina drugih umjetnika uključenih u projekt također su predstavljeni u sklopu Biennala, poneki izlažu i ove godine, a posveta skladateljskoj velikanki iz 12. stoljeća, kao i cjelokupni zbir zvučnih potpisa dobar je uvod i u nadolazeći program Biennale Musica 2026.
Plakat nadolazećeg muzičkog festivala na Venecijanskom biennalu, na ulazu u Arsenale / Foto: KR
Mirisi, zvuk i tamjan
Olfaktivni element kao da pojačava dojam koji se stvara i mijenja u hodu, kao i pri promjeni perspektive, odnosno okretanju u prostoru, budući da je prostornost zvuka diseminirana višekanalno. Ipak, treba spomenuti kako sama višekanalnost u radu ne predstavlja točku divljenja i pozornosti (što je čest fokus kod niza umjetnika koji se okreću višekanalnim instalacijama i izvedbama), nego je tek jedan od aspekata ovog tehnički kompliciranog, poetički dojmljivog i recipijentski zanimljivog iskustva.
U kompozicijskom rasporedu autorskih doprinosa, neki od autora ističu se više specifičnošću rukopisa više od drugih, a među njima je dojmljiv zvukovni svijet Moor Mother, dok će poznavateljima rada Kali Malone njen rad u centralnom dijelu vrta, u podnožju nara, djelovati vrlo poetično.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Osim ambijentalnih kompozicija, tu je i poezija. I dok govorenje poezije u par slučajeva instantno asocira na zvuk limbičkog sustava u Disco Elysiumu, drugdje su interpretacije samih autorica vrlo intimne i pozivaju na drukčiji način doživljavanja inače isključivo duhovnih tema. Jedan od takvih radova je i onaj Patti Smith, smješten u prostoru oko središnje kapelice pored izlaza na kanal.
Foto: Hesta van den Heever
Smith je dugogodišnja suradnica Crasneansckog (s kojim trenutno izlaže u kulturnom centru Luma u Arlesu), a nedavno je pažnju javnosti privukao i njezin susret s Papom.
Ispod sloja obrade zvuka koji ujedinjuje sve radove u jedinstveni zvučni kontinuitet, prepoznatljiva je i FKA Twigs, a odlazeći od krošnji koje preplavljuje njena glazba, nakon što rad Suzanne Ciani nastupi na ulazu u novi zeleni hodnik vrta, Carminho doprinosi raznolikosti zvučne palete, unoseći plesne obrasce i gitarske geste fada.
Unutar cjelokupne zvučne instalacije u prostoru vrta nalaze se i zasebni instalacijski radovi, poput onoga nigerijsko-američke umjetnice Precious Okoyomon, koji su za ovu priliku oblikovali novi rad, posvećen Hildegard von Bingen.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ovaj zvučno-introspektivni zeleni paviljon možete posjetiti između 11 i 19 sati u razdoblju do 30. rujna, a zatim od 10 do 18 sati u razdoblju do zatvaranja festivala, 22. studenoga.
Foto: KR
