Bijelo dugme u Areni Zagreb: Od katastrofe do vječnosti

U Areni je Bijelo dugme 29. ožujka održalo drugi od tri zagrebačka koncerta u sklopu turneje Doživjeti stotu

I druge večeri Arena je bila popunjena / Foto: Filip Bušić

Drugi zagrebački koncert Bijelog dugmeta repertoarna je bila repriza onoga održanoga dan ranije u Areni, odražavajući umirovljenički status najvećeg benda na ovim prostorima svih vremena. Kao što je to Goran Bregović rekao u odjavi, posrijedi je bila prilika za druženjem i podsjećanjem na aktivne dane benda pred pola stoljeća.

Generacijski, oko 17 tisuća posjetitelja bilo je prilično mješovito, od suvremenika benda do Generacije Z koja se na raznorodnim Balkan Rock slušaonicama djelomično upoznala s ostavštinom benda. I izvedba je bila mješovita: s jedne strane, na pozornici su bili Goran Bregović i Ogi Radivojević iz Orkestra za vjenčanja i sprovode, jedne od najvećih world music atrakcija, a s druge bend koji funkcionira na tvorničkim postavkama, bez ikakve želje da osuvremeni zvučnu sliku i prilagodi je današnjem trenutku. Goran Bregović zna da, zapravo, to nije ni potrebno: premda bez tri člana originalne postave, vedro će se poigrati s mitom i napraviti turneju s tribute inačicom vlastitog benda.

Nakon 2005. godine i tri monumentalna koncerta u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu, kad su nastupala sva tri pjevača benda, kasniji nastupi s jednim ili dva vokala bitno smanjenog dometa na neki način su kopnili legendu o bendu, barem pravim fanovima. S druge strane, takvi nastupi širom Europe su možda bili dobrodošli da se mlađe generacije uživo upoznaju s pjesmama s kojima su rasli njihovi preci.

Aktualna turneja Doživjeti stotu ipak je nadgradnja takvoga sporadičnog mešetarenja, s obzirom da uključuje i snažniji promocijski aparat, generalnog pokrovitelja i nastupe u većim dvoranama. Na turneji sudjeluju dobro poznata bendovska imena (do raspada Bijelog dugmeta 1990. rijetko tko nije znao kako se zovu svi članovi benda), uz Ogija Radivojevića koji je na klavijaturama zamijenio preminule Vladu Pravdića i Lazu Ristovskog. Primarnog vokala Željka Bebeka nije bilo i mnogi fanovi su komentirali kako je to kao i kada Queen nastupa bez Freddieja Mercuryja, no Bregović je efektno složio setlistu prilagođenu razdobljima kad su u bendu pjevali Mladen Vojičić Tifa i Alen Islamović. Pjesme s tri albuma na kojima su oni pjevali zauzele su otprilike dvije trećine repertoara, dok su skladbe s prvih šest studijskih albuma na kojima je pjevao Bebek tvorile ostatak.

Iako je bend bio razmjerno statičan, pozadinske animacije bile su efektne / Foto: Filip Bušić

Na zagrebačkom nastupu vidjeli smo dva lica Bijelog dugmeta. Mladen Vojičić Tifa bio je sasvim indisponiran, malaksao i, moguće, bolestan. Stoga je sasvim upitna odluka da se pojavi na pozornici. Da se napravi natječaj za najgoru izvedbu pjesme “Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac”, vjerojatno bi Tifa trijumfirao za ono što je otpjevao na drugome zagrebačkom koncertu. Stoga je prvi dio nastupa bilo isprobavanje strpljenja publike. Kad se pojavio Alen Islamović, situacija se promijenila, njegov gromki glas odzvanjao je svakom pjesmom, pa su i one bebekovske skladbe primjereno zazvučale.

Uživo je izveden novi singl, reciklaža TV nastupa Dina Dvornika u TV showu uoči nastupa u Zagrebu 2005. s pjesmom “Na zadnjem sjedištu moga auta” koji je ukomponiran u novosnimljene dionice benda, a direktor Croatije Records Želimir Babogredac uručio je Bregoviću Multiplatinum Award za reizdanje albuma Bitanga i princeza. Pjesme na bis izvela su oba pjevača, a “Sanjao sam noćas da te nemam”, “Sve će to o mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš”, “Hajdemo u planine” i “Đurđevdan” odsvirane su uz dodatnu puhačku, gudačku i vokalnu sekciju. Uglavnom, sve su pjesme zvučale poput originalnih verzija, jedino je aranžmanski malo bila nabijenija “Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo”.

Ritam-sekcija Zoran Redžić-Điđi Jankelić zapravo je cijeli nastup držala u ravnoteži, a Goran Bregović kao neprikosnovena zvijezda stajao je i sjedio na središnjem mjestu na pozornici, dok su pjevači bili sa strane. Nažalost, pozornicom je lutao neki sumnjivac koji je cijeli koncert snimao smartfonom i djelovao je kao neki ridikulozni dodatak nastupu, pa nije jasno zašto nije uklonjen sa stagea. Također, i videoprodukcija nije bila osobito usklađena, sve se doimalo prilično statično.

Unatoč svim nedostacima, Bijelo dugme može iznjedriti show vješto upravljajući emocijama posjetitelja. Nastupi Okrestra za vjenčanje i sprovode kudikamo su uvjerljiviji i snažniji, ali nije loše podsjetiti se i na izvorišta njihovog repertoara, nakon svih ovih godina.

Na pozornici je dodijeljena nagrada Croatije Records / Foto: Filip Bušić