Bobo Knežević i Roza nindže u Tvornici kulture: Plodan parodijski rad

Kantautor kojeg su neke njegove starije pjesme dovodile u (ne)prilike, Bobo Knežević je u Tvornici kulture, u srijedu 7. veljače, u Malom je pogonu predstavio svoj novi album Noćni taxi. Prateći bend simpatično je nazvao Roza nindžama i dva sata svirao svoja tri albuma pred stotinjak posjetitelja

Gitarska virtuoznost koja stoji iza smiješnih tekstova / Foto: Matej Grgić

Noćni taksi ponekad dolazi kao spas, a ako nemate sreće pa naletite na neobičnog vozača koji vas gnjavi, tada može postati i mučilište. Sinjski glazbenik Bobo Knežević , vozač ovog taksija Croatie Records, skupio je sijaset novih tema kako bi ispričao svoju novu glazbenu priču. Iako okupljene na albumu imena Noćni taxi, ove pjesme uopće nisu noćne more. Naprotiv, glazba je sasvim zanimljiva i pamtljiva, a lirika toliko jednostavna i s takvim prozirnim rimama da se ne mogu zaboraviti niti izbaciti iz glave jednom kad ih čujete.

Bobo je i dalje u svom filmu, a kroz 17 (!) začudnih epizodnih pjesama u kojima je opjevao, primjerice, prijateljicu muhu na zidu, tablete za smirenje, ljubav na Tinderu, vozača cisterne kojeg je ostavila nevjerna žena, površnog materijalista Damira kojeg love kamatari, televiziju, Meksikanca švalera koji zavoli Ruskinju Ninočku, …, kontinuirano provodi svoj plodan parodijski rad.

Kada je 2007. njegov singl “Co to maš” nenadano postao pravi ljetni hit zbog velike podrške radijskih postaja u Dalmaciji, neskrivenim je erotizmom uzburkao sve ostale medije i zgrozio čak i pučku pravobraniteljicu koja se nadala da će ju pjesma zaobići. Njegova je pjesma bila glavna tema Piramide Željke Ogreste, uklanjanje spota i gašenje Youtube kanala tražile su neke ambasade, a predviđao se i pad turizma te godine. Dokazano je da zabrane samo daju suprotan učinak i medijskom halabukom ovaj je singl zapravo dobio još veći doseg nakon svih uvredljivih komentara. Površno i pogrešno shvaćanje pjesme doseglo je takve razmjere da je obilježilo i zaustavilo karijeru hrvatskog Weird Ala Yankovica. Bobo nikad nije ni ciljao na to da se njegove pjesme shvate ozbiljno, ali nije niti mislio da će ga prevelika iskrenost (ili nepromišljenost u kasnijem nespretnom objašnjavanju iste) toliko koštati.

Prilika za neko ponovno otkrivanje njegovih glazbenih bizarnosti / Foto: Matej Grgić

Ovaj je album nastajao otprilike devet godina, a pjesme poput “Na zidiću”, “Sam na Božić” ili “Ninočka” već su poznate Bobinom slušateljstvu. Žanrovski i geografski neomeđen, jer samo nebo mu je granica, ovaj glazbeni parodist potpisuje većinu glazbe i tekstova, a na albumu je okupio Marka Firsta, Predraga Martinjaka Peggyja te neke od naših najboljih instrumentalista. Pazite sad, na ovom su albumu svoj trag ostavili i Ante Gelo, Matija Dedić, Robert Vrbančić, Dado Marinković i Borna Šercar, a kad već podastirem imena, treba spomenuti da je na singlu “E, moj Damire” gostovao i Saša Antić. Na koncertnu promociju, nazvavši ga jednim otvorom na a, Bobo kaže da nije stigao iako je trebao.

Koliko god sipao dvosmislene i nedvosmislene komentare, među ovih 17 pjesama prošle su i one neke za gospođe, kako kaže sam autor. Jedna od njih je “Zalazak sunca u predgrađu” koja se utopila u masi zafrkancije. Koliko god je ta smiješna glazbena maska njegov štit, na koncertu su se događali momenti gdje je tu obranu probila gitaristička virtuoznost i odjednom je nabildani lik okrutnog lica doista zavidno muzicirao.

Bobo ima neku čudnu sposobnost hvatanja slika koje se pretvaraju u beskrajno komične situacije, stoga je ovaj cijeli gotovo jednosatni album jednako zabavan. Koncertom u Tvornici napravio je jedan pravi pobjednički krug, od kontroverzne “Co to maš”, “Dominika”, “Šišmiša” pa sve do “Cjepiva” i “Dima”.

Pjesme koje ostaju u uhu / Foto: Matej Grgić

Noćnim taxijem Bobo može još jednom provozati publiku, ali možda ne više toliko snažno kao svojim neočekivanim prvijencem. U ovih se petnaestak godina promijenila i medijska kultura pa neke stvari više nisu toliko kontroverzne kao što bi nekoć bile. Hoće li ostati karikatura i taj lik kojeg je igrao godinama ili će ovim sitnim nagovještajima gdje je pokazao drugo lice ipak probati ići u novom smjeru, svakako će biti zanimljivo promatrati. Unatoč svemu, ovo je prilika za neko ponovno otkrivanje njegovih glazbenih bizarnosti.

Ne znam hoće li ga itko puštati na našim radio stanicama i ne znam kojim će kanalima ovaj materijal dolaziti do ljudi, ali znam da će, jednom kada dođe, htjeli oni to ili ne, ostati im u uhu danima! Nakon slušanja ovog albuma, sigurno će čuti njegov glas “Mali brojevi i ružni krojevi / navalite niži društveni slojevi” ako se nađu, primjerice, razočarani ponudom u outletu i s praznom košaricom.