Coltrane kao trajni suputnik

Branford Marsalis Quartet i Dianne Reeves, u sklopu zimske turneje kojom promoviraju jesenas objavljeni album posvećen Johnu Coltraneu, pokazali su kako se glazbena ostavština jedne od legendi jazza može oživjeti s poštovanjem, ali i vlastitim interpretativnim pečatom.

John Coltrane ostvario je zapanjujuće mnogo u relativno kratkom stvaralačkom razdoblju. Osim u izravnim obradama i reinterpretacijama, odjeci njegove glazbe čuju se u stvaralaštvu brojnih saksofonista, drugih glazbenika, skladatelja i sastava, ali i u promišljanjima onih koji glazbu koncipiraju, o njoj snimaju ili pišu.

Nakon hvaljene i virtuozno ostvarene posvete Keithu Jarrettu na albumu Belonging, u kojoj je Marsalisov komorni sastav, kako voli nazivati svoj kvartet, pokazao kako se legendarnom klasiku može pristupiti s dubokim poštovanjem, ali i autorskom slobodom, uslijedila je nova posveta jednoj od ključnih figura povijesti jazz glazbe: Johnu Coltraneu.

Branford Marsalis Quartet pokazao je kako se legendarnom klasiku može pristupiti s dubokim poštovanjem, ali i autorskom slobodom

Tijekom studija na Muzičkoj akademiji imala sam priliku uroniti u Coltraneov glazbeni svijet kroz diskografiju kojom njegov rad obiluje, a tada je to značilo na svakom putovanju dobro prekopati record shopove. Usred gomile drugih utjecaja, repertoara za sviranje i glazbe koju sam u slobodno vrijeme slušala na koncertima, ni izdaleka nisam upoznala Coltranea u svoj njegovoj širini i slojevitosti. No i taj ograničeni uvid, proživljen s intenzitetom i zanesenošću, bio je dovoljan da njegova glazba postane svojevrsnom suputnicom kojoj se povremeno vraćam, svaki put iz neke nove životne i slušateljske perspektive.

Branford Marsalis Quartet i Dianne Reeves na svome hommage albumu pa i ovoj koncertnoj turneji nisu pokušali rekonstruirati legendu, nego su kroz vlastiti glazbeni senzibilitet otvorili prostor za novi susret s Coltraneovom glazbom. Dedicated to You objavljen je 18. rujna 2026., u godini stote obljetnice Coltraneova rođenja. Na njemu je šest skladbi s izvornog albuma, uz odabrane dodatne Coltraneove skladbe.

Na albumu iz 1963. Coltranea su pratili pijanist McCoy Tyner, basist Jimmy Garrison i bubnjar Elvin Jones, dok je vokalne dionice izvodio jedinstveni Johnny Hartman. Na novoj diskografskoj posveti, objavljenoj u godini stote obljetnice Coltraneova rođenja, kao i na koncertu u Lisinskom, uz kvartet Branforda Marsalisa nastupila je pjevačka diva Dianne Reeves, a uz Marsalisa su svirali Joey Calderazzo, Eric Revis i Justin Faulkner.

Upravo 2009. godine, kada je taj sjajni bubnjar navršio 18 godina i pridružio se Marsalisovu sastavu, ovdašnja je publika imala prilike čuti nastup Branford Marsalis Quarteta u Kinu SC u sklopu Zagreb Jazz Festivala, a sada smo se imali priliku uvjeriti da je Faulkner još uvijek jednako tehnički sjajan, muzikalan i inventivan glazbenik te vrlo responzivan i senzibilan suradnik u kvartetu.

Koncert su započeli skladbom Impressions iz 1961., uvodeći publiku u energično i posvećeno raspoloženje glazbenika kakvo će dominirati koncertom te slažući posljednje elemente tonskog oblikovanja. Sveukupan zvuk koncerta bio je pun i ujednačen, čime je otklonjena moguća skepsa prema slušanju sastava i glazbe kojima bi možda više odgovarali manji, intimniji izvedbeni prostori ili klupske situacije.

Zvuk koncerta bio je pun i ujednačen, čime je otklonjena moguća skepsa prema slušanju sastava i glazbe kojima bi možda više odgovarali intimniji izvedbeni prostori

Već na drugoj skladbi pridružuje se Reeves, uz srdačan doček od strane publike, a izvodi posljednju skladbu s albuma Coltranea i Hartmana, Autumn Serenade, potom Dedicated to You. Impresivna vokalna kontrola Dianne Reeves, usklađeno muziciranje s kvartetom, glazbeno razumijevanje koje odiše velikom lakoćom, povjerenjem i smirenošću.

Foto: Boris Ščitar/KDVL

U dijelovima posvećenim drugim Coltraneovim skladbama te u prijelazima solističkih segmenata, publika je mogla uočiti kako uigranost i neprekinuti tijek zajedničkog glazbenog razmišljanja karakterizira muziciranje ovog sastava u cijelosti. Tako je bilo i u izvedbi vječnog Equinoxa te manje izvođene skladbe Big Nick, posvećene istoimenom tenor-saksofonistu, s albuma John Coltrane & Duke Ellington, snimljenog 1962., a objavljenog 1963., u čijoj se temi krije moguća motivska poveznica s Poulencovim Impromptuom br. 3.

„…where one relaxes on the axis of the wheel of life to get the feel of life from jazz and cocktails”

Uz mirnu i pažljivu publiku, čija se suzdržanost može objasniti poštovanjem prema zvuku i iskustvu drugih, kao i slušanjem koncerta upravo u Lisinskom, a ne nekome od „come-what-may places“, izvedba je dozvala doživljaj iz ostatka stihova melankolične Lush Life, „where one relaxes on the axis of the wheel of life to get the feel of life from jazz (and cocktails)“. Na utješno-sentimentalni saksofonski zvuk nadovezala se izvedba narednih dviju uspješnica s istoga albuma – They Say It’s Wonderful i You Are Too Beautiful.

Foto: Boris Ščitar/KDVL

Marsalis dolazi u središte pozornosti posebno u izvedbi melodijski razvedene i zanosne 26-2, čijoj izvornoj teksturi komplementiraju bubnjarska dionica i klavirski dio, koji nepretenciozno plijeni pozornost virtuoznošću, uz sveprisutnu otvorenost u pristupu. Izostanak kakve ishitrenosti u nastupu obilježio je i Revisov nastup. Ne gubeći na prodornosti i lakoći iznošenja virtuoznih dijelova, Marsalisov sopran-saksofon zaokruženošću zvuka kao da je na trenutke zvučao altovski, zadržavajući baršunasti prizvuk koncerta i u instrumentalnim skladbama.

U trenucima kada bi prepustili izvedbu drugim glazbenicima, Marsalis i Reeves povlačili bi se u pozadinski dio pozornice, u mrak, odmarajući i uživajući u svirci kolega. Sve izmjene, ulasci i izlasci glazbenika odvijali su se spontano, s glazbom u središtu pozornosti, bez ikakve pompe i senzacionalizma kojima se ponekad nastoji potaknuti angažman publike i održati dramaturgija koncertnog događaja. Takav je pristup djelovao posve prirodno glazbenicima ovakva kalibra i iskustva.

I za kraj, slušati Afro Blue u izvedbi Dianne Reeves i Marsalisova kvarteta bio je poseban pečat koncertu.

Foto: Boris Ščitar/KDVL

Nadovezujući se na instrumentalni segment isprepleten improvizacijama, Reeves je na kraju pjevanjem predstavila sve glazbenike u sastavu, vodeći izvedbu prema kulminaciji i uspostavljajući neposredan odnos s publikom te zaokružujući, bez pretjerivanja, vrhunsku koncertnu večer. Primjeren oduševljenju publike bio je i odabir dodatka koji su glazbenici izveli na kraju, My Favorite Things.