Nova hrvatsko-švedska glazbena putovanja

Nakon gostovanja Hashtag Ansambla i revitalizacije glazbeničkih veza s poljskom suvremenom glazbenom scenom, posvete skladateljima obljetničarima i velikanima glazbe 20. stoljeća te prisjećanja na vlastite korijene i uzore upisane u povijest suvremene hrvatske glazbe – koncertna sezona Cantus Ansambla nastavljena je u duhu slavljenja glazbenih veza, kako onih među ljudima i institucijama, tako i onih među skladateljskim poetikama i izričajima. Dobar primjer takvoga načela ponudio je koncert naslovljen Aged 20 years – Musical links koji je Cantus Ansambl predvođen dirigentom Berislavom Šipušem priredio 2. ožujka 2026. godine u Maloj dvorani KD Vatroslava Lisinskog.

Foto: Vedran Metelko

Referirajući se naslovom na projekt Musical links koji je prije dvadeset godina pokrenula Švedska surađujući s raznim europskim zemljama pa tako i Hrvatskom, odnosno Cantus Ansamblom kao njezinim predstavnikom, umjetnički voditelj Berislav Šipuš, osmišljavajući ovaj koncert pa i čitavu obljetničku sezonu, nije se zadržao samo na podsjećanju na određene točke povezivanja ili pak na rekapitulaciji dosadašnjih važnih spona, već je jasno otvorio prostor budućih skladateljskih i izvedbenih međusobnih učenja.

Foto: Vedran Metelko

„Švedska nota“ bila je prisutna u za izvedbu odabranim djelima četiriju švedskih skladatelja te u odabiru glazbenika koji se pojavio u dvjema ulogama, i skladatelja i solista izvođača u vlastitom djelu, pa onda i u trećoj dodijeljenoj mu ulozi performativnog karaktera. Tih četvero skladateljskih imena su Karin Rehnqvist (1957.), Jacob Mühlrad (1991.), Kent Olofsson (1962.) i Ivo Nilsson (1966.) koji je ujedno preuzeo i ostale spomenute uloge, budući da je nastupio kao solist trombonist u praizvedbi vlastite skladbe Seven Positions koja je bila naručena za ovu prigodu. Ivo Nilsson se uz to zaigrao i s figurama šaha pri izvedbi djela kojim je zaključena večer. Skladba koja je na pozornici tražila, među ostalim, šahista bila je Solo Helene Skljarov (1993.). A osim nje, priliku za dodati „hrvatsku notu“ koncertu dobio je Davor Vincze (1983.) kojemu je ovom prigodom praizvedena skladba +Doomscrolling.

U djelima Skljarov i Vinczea sadržano je mnoštvo performativnih gesti – mnogi su članovi ansambla imali priliku pokazati vlastitu glazbeničku spretnost i spremnost, pa i preuzeti neke tuđe uloge tijekom koncerta.

Kako to najčešće biva na Cantusovim koncertima, ansambl se pojavio u različitim formacijama od manjih do većih komornih sastava, a i pojedini članovi ansambla dobili su priliku pokazati se u solističkom svjetlu. Prvenstveno se to odnosi na fagotista Žarka Perišića u skladbi Jacoba Mühlrada i violončelista Jasena Chelfija u djelu Kenta Olofssona. Međutim, kako su skladbe Rehnqvist i Mühlrada zamišljene za manji broj izvođača, a u djelima Skljarov i Vinczea sadržano je mnoštvo performativnih gesti, konačan rezultat je taj da su mnogi članovi ansambla imali priliku pokazati vlastitu glazbeničku spretnost i spremnost, pa i preuzeti neke tuđe uloge tijekom koncerta.

Foto: Vedran Metelko

Po pitanju repertoara moguće je izvući još jedan zanimljiv podatak, a to je da su sve skladbe na programu nastale u ovome tisućljeću, pri čemu su većina njih recentna djela iz proteklih šest godina. Kao i na koncertu Poljske mlade nove glazbe s početka sezone, publika time dobiva priliku zaviriti u, doduše malen, ali informativan presjek skladateljskih interesa nekih drugih glazbeno-kulturoloških okvira. Programiranje koncerta nije se zadržalo na simetričnom nizanju dvoje švedskih i jednog hrvatskog autora. Pažljivo biranje s čim će večer započeti, a s čim završiti dovelo je na početak i kraj koncertnog putovanja dvije skladbe koje su pokazale posve kontrastan skladateljski odnos spram istoga izvanglazbenog poticaja na temelju kojega su nastale. Reagirajući na, iz današnje perspektive tako udaljeno, razdoblje pandemije uzrokovane širenjem bolesti Covid-19, Karen Rehnqvist skladala je 2020. godine Night Chant za sedam instrumenata, a 2021. godine Helena Skljarov za Muzički biennale Zagreb i Cantus Ansambl napisala je Solo za ansambl, dirigenta i šah.

Foto: Vedran Metelko

Lice i naličje glazbenih ideja

Night Chant Karin Rehnqvist, u čijem životopisu se ističe podatak da je prva žena koja je imenovana profesoricom kompozicije na Kraljevskoj glazbenoj akademiji u Stockholmu, skladba je izuzetno melankoličnog karaktera koji autorica gradi zvukovnim bojama. Jednostavni motivski fragmenti ponekad se izmjenjuju među instrumentima, ponekad razvijaju i transformiraju u druge motive, a slušatelj ostaje fasciniran upravo onim međutrenutkom, sekundom ili dvjema vremena i prostora glazbenog bivanja, u kojemu se granica izgubi, a zvuk dvaju instrumenata postaje jedna i ista boja. Ana Batinica na flauti, Danijel Martinović na klarinetu, Ivan Novinc na violini, Mislav Pavlin na violi, Jasen Chelfi na violončelu, Srebrenka Poljak na klaviru i Marko Mihajlović na vibrafonu s velikom su koncentracijom pristupili izvedbenim zahtjevima u vrlo transparentnoj i dinamički nijansiranoj partituri, a pritom su zadržali kontinuitet vremenskog protoka i jedinstvo karaktera.

Solo Helene Skljarov uposlio je cijeli Cantus Ansambl i time naoko opovrgnuo vlastiti naslov.

Naličje istoga izvanglazbenog poticaja u svojoj je skladbi Solo za ansambl, dirigenta i šah istražila Helena Skljarov, skladateljica sklona performativnim elementima, multimedijalnim povezivanjima i istraživanjima granica glazbe kao umjetnosti. Iz takvog njezina pristupa izrastao je 2019. godine Serious Ensemble Zagreb, čija je začetnica i umjetnička voditeljica, ali i ansamblov koncertni ciklus čija je sezona upravo u tijeku u Centru za kulturu Maksimir u Zagrebu. Solo Helene Skljarov uposlio je cijeli Cantus Ansambl i time naoko opovrgnuo vlastiti naslov. No, mnogi članovi ansambla nisu samo izvođači na svom instrumentu, već se verbalno i pokretom trebaju uključiti u izvedbu izgovarajući ciljane riječi ili rečenice. Pritom se skladateljica naslanja na već dobro poznatu i dugu povijest glazbenog teatra.

Foto: Vedran Metelko

Ulogu šahista uvjerljivo je na sceni preuzeo gost, trombonist i skladatelj, Ivo Nilsson, izvikujući više puta „šah“

Njezini instrumentalisti svirkom i gestom grade određene karaktere, poput violista koji je paranoičan, fagotista koji piše i čita lošu poeziju, trombonista koji uživa u samoći. Tu se otkriva i drugo značenje naslova skladbe jer skladateljica se pita: „Što radimo kad smo sami?“ Ulogu šahista uvjerljivo je na sceni preuzeo gost, trombonist i skladatelj, Ivo Nilsson, izvikujući više puta „šah“, pri čemu mu je odgovarala Srebrenka Poljak pokušavajući mu bezuspješno ukazati na „pogrešku“. Čak je i „frustrirani dirigent“ u jednom trenutku odustao, a njegovu je ulogu smirivanja skladbe do njezina završetka preuzela harfistica Mirjana Krišković. Iz glazbeno-strukturne perspektive Skljarov je ostvarila vrlo dinamičnu skladbu, s jasnim kompozicijskim lûkom, preciznom motivskom i zvukovnom gradnjom te komponiranim verbalnim gestama, koja je Cantusovcima, sudeći po izvedbi, jako dobro „sjela“.

Vještinom interpretacije Žarko Perišić suvereno je iznio namijenjenu mu ulogu, pokazavši čitav spektar sviračkog umijeća i potencijala fagota u suvremenoj glazbi.

Krenemo li od uokvirenja prema nutarnjosti, na skladbu Karin Rehnqvist naslonila se Silent Prayer Jacoba Mühlrada iz 2015. godine. U skladbi izraženog ritualnog karaktera, koja nadahnuće nalazi u židovskoj molitvenoj praksi, fagotist Žarko Perišić solističkom je ulogom bio suprotstavljen triju koji su činili violinist Ivan Novinc, violist Mislav Pavlin i violončelist Jasen Chelfi. Dok je trio gudača nosio ulogu zajednice koja prati, promišlja i komentira, fagotu je skladatelj namijenio ulogu propovjednika. Vještinom interpretacije Žarko Perišić suvereno je iznio namijenjenu mu ulogu, pokazavši čitav spektar sviračkog umijeća i potencijala fagota u suvremenoj glazbi. S druge strane, uoči završnog Sola Helene Skljarov, izveden je Chiral IV za violončelo i komorni ansambl Kenta Olofssona. Djelo iz 2009. godine dio je ciklusa Chiral I-VI koji je skladatelj zamislio u zrcalnim parovima, ali s fleksibilnim mogućnostima pojedinačnog ili kombiniranog izvođenja. U solističkoj ulozi istaknuo se violončelist Jasen Chelfi. Međutim, sama skladba nije pomogla ni njemu ni ansamblu jer se pokazala kao primjer situacije u kojoj ambiciozne ideje ne prati kvaliteta skladateljske realizacije. Nažalost, osjećaj neprepoznavanja jasnog cilja prevladao je slušateljskim dojmom.

Foto: Vedran Metelko

O suvremenom društvu

Prateći silnice koje vode ka središtu koncertnog programa, upravo u tome središtu susrele su se dvije nove skladbe i dvije praizvedbe – +Doomscrolling Davora Vinczea i Seven Positions Ive Nilssona. Prva koja tematizira novomodernu naviku kompulzivnog i nekritičkog listanja sadržaja na digitalnim platformama, druga koja evocira višestoljetnu katoličku kršćansku misao o sedam smrtnih grijeha – obje aktualne s obzirom na kontekst suvremenog čovjeka i društva.

Glazba koju proizvodi instrumentalni ansambl ustupa sve više prostora zvukovima video snimaka koje glazbenici puštaju na svojim mobitelima

Vincze je ovoj temi pristupio, kako je sam zapisao, kao „stanju stalnog kretanja bez napretka“. U glazbeno-strukturnom smislu riječ je o svojevrsnim valovima glazbene materije koji su prekidani gestom „beskrajnog listanja“ pojedinih članova ansambla po vlastitim mobitelima. Ta gesta, pak, svaki sljedeći put postaje sve izraženija i duljega trajanja. Glazba koju proizvodi instrumentalni ansambl ustupa sve više prostora zvukovima video snimaka koje glazbenici puštaju na svojim mobitelima, a dirigent, nastavljajući voditi „izvedbu“ kombiniranih zvukova nastoji zauzdati i kontrolirati kaotičnost koja postaje sve intenzivnija. U jednome trenutku osjeća se suvišnost, no možda je to i bila ciljana skladateljeva namjera.

Foto: Vedran Metelko

Skladbom Seven Positions za trombon i ansambl Ivo Nilsson spojio je specifičnost svoga instrumenta, sedam kromatskih pozicija trombona, s religijskim konceptom sedam smrtnih grijeha. Sukladno tome strukturirao je djelo u sedam uzastopnih stavaka u kojima glazbom nastoji dočarati svaki od grijeha – oholost, škrtost, bludnost, zavist, proždrljivost, srditost i lijenost. Kao u maniri tradicionalnijih glazbenih djela, dodao je uvodni stavak i nekoliko kratkih intermezza. Njima je povezao put od grijeha do grijeha, što je neodoljivo podsjetilo na Musorgskijevu Promenadu koja je povezala skladateljev hod od slike do slike na izložbi prerano preminulog prijatelja.

Ivo Nilsson pokazao je ovim djelom izraženu muzikalnost, strukturnu preglednost i znalačko vladanje instrumentarijem

Osim što je kao izražena solistička boja prisutan u svakome stavku, u intermezzima glavnu ulogu preuzima trombonist koji se ne služi samo svojim instrumentom, već i mogućnostima transformacije zvuka koje mu pruža povremena upotreba teremina. Dodatno, trombonist preuzima i blagu performativnu ulogu mijenjajući svoje pozicije u prostoru, s desna dirigentu premještajući se početkom intermezza na lijevu stranu ili u sredinu ansambla, što dakako utječe na akustički rezultat izvedbe. Zanimljivo je da je skladatelj većim dijelom uspio glazbenim sredstvima dočarati zamišljeni karakter svakoga grijeha, tako da ga slušatelj kroz glazbu može gotovo opipati ili osjetiti. Kao skladatelj i trombonist, Ivo Nilsson pokazao je ovim djelom izraženu muzikalnost, strukturnu preglednost i znalačko vladanje instrumentarijem, članovi Cantus Ansambla pratili su ga u stopu izuzetno angažiranom izvedbom, a jasnoća i preglednost skladbene cjeline došle su zaslugom dirigentskog vodstva Berislava Šipuša.

Foto: Vedran Metelko

Put na sjever

Hrvatsko-švedske veze neće stati na ovome koncertu jer s istim programom Cantus Ansambl gostovat će 19. ožujka na festivalu Svensk Musikvår, odnosno Švedskom glazbenom proljeću u Stockholmu. Između svjetla i tame, naslovljeno je njihovo koncertno gostovanje, možda po uzoru na dojmove kojima je Karin Rehnqvist opisala proces nastajanja skladbe Night Chant. Te večeri Vincze i Nilsson doživjet će švedske premijere svojih novih djela. No, program ovoga gostovanja donijet će još jedan poseban dodatak. Za prigodu gostovanja u Švedskoj Berislav Šipuš skladao je novo djelo za trombon i ansambl, odnosno za Ivu Nilssona i Cantus Ansambl, te ga naslovio Long ago and far away. Sa zanimanjem ćemo iščekivati hrvatsku premijeru ovoga novog Šipuševa djela.

Foto: Vedran Metelko

Naručio i uredio: Odjel za komunikacije HDS-a