Šesti koncert sezone Cantus ansambla u MDVL
Niti jučer, niti danas – samo sutra; posljednji koncert sezone
Intenzivno, raznoliko i raznovrsno bilo je u programu na kraju koncertne sezone koja je zagrabila u slavljeničku godinu četvrt stoljeća Cantus Ansambla – ni jučer, ni danas nego samo sutra, kazivao je naslov rasporeda osmišljen da predstavi najmlađi naraštaj hrvatskih skladateljica i skladatelja i njihova djela nakon što su prošli posebno osmišljen natječaj za tu priliku.
Niti jučer, niti danas – samo sutra naslov koncerta poput nekakva proglasa kojim se zaziva progres, odnosno upućuje fokus na budućnost. A budućnost, znamo, stvaraju mladi, mlađi i najmlađi autori, pa i interpreti.
Poseban natječaj kojim su mlađi od 35 godina bili pozvani prijaviti svoje radove iz recentnog razdoblja pet godina, ili poslati prijedlog novog djela koje bi napisali upravo za Cantus Ansambl. Natječaj u kojem je komisija odlučila o odabiru djela priskrbio je tako šest novih partitura ansamblu, autorskih imena redoslijedom s koncertnog rasporeda: Šimun Matišić, David Batinić, Krešimir Klarić, Lukša Vučić Montana, Matko Brekalo i Tihomir Ranogajec, dok je Veronika Reutz Drobnić prijavila jednu recentnu skladbu za ovu priliku.
Foto: Matej Grgić
Uvodnim pozdravom umjetnički je voditelj Cantus Ansambla Berislav Šipuš upozorio da je u tijeku posebna slavljenička godina ansambla, uz obilježavanje četvrt stoljeća, te da je u sezoni kojom je koncert završen posebni gost kao koncertni majstor ansambla ali i solist bio legendarni violinst, čarobnjak interpretacije suvremenih glazbi, Irvine Arditti.
S osmijehom na licu Arditti je odmah na početku koncertnog rasporeda krenuo žustro i u žaru (noćnom, prema naslovu) solističkim nastupom u praizvedbi još jednog novog djela na koncertu, djela koje je nastalo u posveti upravo glazbeniku, a koje je skladao Srđan Dedić (1965.), prošlogodišnji obljetničar koji je ovom intrigantnom skladbom nadahnutom „kozmičkom energijom noći“ nastavio uspješan niz solističkih skladbi koje su recentno ostvarene.
Prominentna oboa Dunje Čolić djelo je sigurno vodila u dramaturškom zapletu Matišićevog čitanja starogrčke poezije
Niz praizvedbi mladih autora otvorila je skladba Šimuna Matišića (1996.) koja u naslovu Talija, Kaliopa i Terpsihora čitaju Sapfo otkriva posvećenost djela starogrčkim principima drame, poezije i plesa, nastavljajući (nakon prošle godine praizvedenog gudačkog kvarteta Fragment 21 ) takozvanu Sapfo trilogiju u mediju komornog zvuka. Prominentna oboa Dunje Čolić djelo je sigurno vodila u dramaturškom zapletu Matišićevog čitanja starogrčke poezije vrlo sabrane atmosfere zanimljivog komornog sastava s gudačkim triom, udaraljkama, flautom i harfom.
Foto: Matej Grgić
Sasvim drukčiju atmosferu urona u tradicijsku glazbu donijela je (već poznata) skladba Three Thoughts on Folk Music Veronike Reutz Drobnić (1999.) koju je ansambl Synchronos premijerno u Hrvatskoj predstavio na prošlogodišnjoj Glazbenoj tribini u Osijeku. Tri promišljanja u tri dijela uz tri citata tradicijskih motiva iz različitih podneblja Hrvatske predstavljaju Reutz Drobnić kao zaigranu autoricu često duhovitih rješenja, u kojima je angažman članova Cantus Ansambla bio itekako djelotvoran.
Foto: Matej Grgić
David Batinić za ovu je priliku otvorio svijet snova, odnosno percepciju stvarnog i snovitog
Autor koji već ima višestrukih iskustava u suradnjama s Cantus Ansamblom, David Batinić (1996.), za ovu je priliku otvorio svijet snova, odnosno percepciju stvarnog i snovitog u djelu koje u latinskome naslovu upućuje na temu Topografia Somnii. Zanimljiva faktura koja kreće iz mističnih polja do razbujalosti i razuzdanosti, baš kako to snovi nude kao iskustva, a intenzivnost doživljaja koje evocira i u ovoj je skladbi povukla ansambl u angažiranu izvedbu.
Foto: Matej Grgić
Krešimir Klarić (1994.), još jedan Šipušev učenik u programu (kao i Batinić) također s višestrukim iskustvima pisanja za Cantus Ansambl, za ovu je priliku dobio poticaj napisati violinski koncert i to upravo za solista Irvinea Ardittija – prilika je to koja se ne propušta, nego promišlja kao veliki iskorak u preuzimanje odgovornosti za zamašan projekt. Dissensio za violinu i ansambl u trostavačnome obličnu zaokružio je prvi dio koncerta, a izazov skladanja za takvog izuzetnog solista povukla je Klarića u predjele odvažnih rješenja, dajući ovom dvadesetominutnom djelu pečat susreta s legendom suvremene glazbe.
Foto: Matej Grgić
Jedinstveni četverostavačni put u središte tišine, trenutke koji promiču japanski koncept ma
A legenda je u program ušla i u skladbi Torua Takemitsua (1930. -1996.), velikog japanskog maga suvremenosti koji je za dvije violine oblikovao jedinstveni četverostavačni put u središte tišine, trenutke koji promiču japanski koncept ma, osebujni susret s američkom i japanskom poezijom koji su u suglasju svirke publici na početku drugoga dijela predstavili Irvine Arditti i naša mlada sjajna Eva Mach. Rocking Mirror Daybreak naslov je djela koje je možda i prvi put zazvučalo u Hrvatskoj, a svakako je pridonijelo okviru za grupni portret mladih, baš kao i uvodna praizvedba skladbe Srđana Dedića.
Foto: Matej Grgić
Sada već prepoznatljiv Vučićev stil, koji umjetnički koristi i prezime Montana, u ovoj skladbi pokazuje razvoj prema novim iskustvima amalgamiranja stilova.
Nije nakon „svitanja uz ljuljajuće zrcalo“ nimalo neobično bilo, nakon zatamnjenosti pozornice ući i prostor novog projekta Lukše V. Montane (2000.), mladog splitskog skladatelja koji se već potvrdio i nekim zanimljivim nagradama i uspjesima, a njegov je projekt donio i elektroničku dionicu i dionicu videa u programski niz, čime je nastavio svoje istraživanje započeto skladbom Ad imum za kvartet saksofona, elektroniku i video (djelo inače uvršteno u najuži krug za nagradu Josip Štolcer Slavenski).
Najnovije djelo u tom nizu, za sada drugo, SENKŌ, referira se na bljesak i istražuje ideju trenutka i pogleda prema gore (kako je i u kratkoj pjesničkoj formi pojasnio skladatelj u programskoj bilješci). Sada već prepoznatljiv Vučićev stil, koji umjetnički koristi i prezime Montana, u ovoj skladbi pokazuje razvoj prema novim iskustvima amalgamiranja stilova.
Foto: Matej Grgić
Koncert su zaokružile dvije skladbe dvojice skladatelja iz Osijeka – Matko Brekalo (1993.) i Tihomir Ranogajec (1990.) u obzor života suvremene glazbe u nas ušli su zahvaljujući stipendiji Fonda Rudolf i Margita Matz HDS-a, uspješno se predstavljaju na festivalima suvremene glazbe u Hrvatskoj i u inozemstvu, ali im je ovo bila prva prilika suradnje sa Cantus Ansamblom.
Brekalo se poigrao pojmovima, kako je to bilo, primjerice i u skladbi za Zagrebačku filharmoniju koja je donijela „intuitivne imaginacije“, sada uz pojam paradoksa fraktalnosti, odnosno engleskim naslovom djela Fractality Paradox. Iskoristio je gotovo sav instrumentarij koji nudi Cantus Ansambl kao mogućnost, oblikujući zanimljiv dramaturški tijek dojmljivih kratkih epizodica pojedinih instrumentata.
Foto: Matej Grgić
Privlačan naslov, koji je uputio na doslovni posljednji pijev jedne ptice na Havajima
Zaključak ove posebne večeri donio je Tihomir Ranogajec, najstariji od mladih skladatelja, koji je pak posve iskoristio ansambl u svirci, pripremajući se (kako smo doznali) za neke veće projekte koji uključuju orkestar. Kao i sva djela rasporeda, i njegovo je donijelo privlačan naslov, koji je uputio na doslovni posljednji pijev jedne ptice na Havajima.
The Last Birdsong ambiciozno zahvaća mogućnosti ansambla u široko postavljenoj lepezi zvukova, donoseći dirljivu priču o ptici koja je 2000. godine i službeno proglašena izumrlom. Tako je terenska snimka ptice Moho braccatus (kako doznajemo u skladateljevoj bilješci) dobila svoj odjek u kompoziciji koja taj pijev vodi kroz različite dionice preobražujući ga u pamtljive motive, kojima skladatelj prispodobljuje „mnoštvo malih sudbina“.
Foto: Matej Grgić
Ukupno se takav „skupni portret“ može iz gledališta pratiti kao izvrstan uvid u generacijski raster ideja, mogućnosti i dosega
Odlična ideja novog programskog vodstva Cantus Ansambla, odnosno njegova odbora koji je bio ujedno i komisija za pozivni natječaj, u sastavu: Berislav Šipuš, Ivan Josip Skender, Danijel Martinović, Helena Skljarov i Juraj Marko Žerovnik – otvorila je put novim glazbama skladatelja s kojima je ansambl već surađivao, ali i novim suradnjama s mladim glazbenicima kojima takve prilike i poticaji daju važan ulaz u koncertni životi dragocjeno iskustvo. Ukupno se takav „skupni portret“ može iz gledališta pratiti kao izvrstan uvid u generacijski raster ideja, mogućnosti i dosega. A ono što želimo novim skladbama jesu i nove izvedbe.
Foto: Matej Grgić
Naručio i uredio: Odjel za komunikacije HDS-a
