Čak sedamnaest autorskih imena na koncertnom slavlju

Prvu prosinačku nedjelju 2025. obilježio je slavljenički nastup Akademskog zbora Cappella Odak održan u Bazilici sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom duhu. Te je večeri proslavio petnaest godina postojanja.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Na domaćoj i međunarodnoj sceni taj je nagrađivani mješoviti pjevački ansambl prepoznat po svojoj vokalnoj kvaliteti i visokim umjetničkim standardima. Često se uz Cappellu Odak spominje i vremenski vrlo širok repertoar stilistički usidren u tradiciji zapadnoeuropske umjetničke glazbe. Bilo je to očito već u letimičnom pogledu na slavljenički program koji je nanizao čak sedamnaest različitih skladateljskih imena, od prve povijesno dokumentirane ženske skladateljice sačuvanog opusa, sestre benediktinke Hildegard von Bingen, pa sve do utjecajnih suvremenih zborskih skladatelja poput Arva Pärta ili  Ole Gjeila.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Takva širina izvedbeno zahtjevnog repertoara odražava dugogodišnji rad zbora, ali i visoku stručnost voditelja, u ovom slučaju maestre Jasenke Ostojić, ujedno i utemeljiteljice ansambla. Njezin opsežni profesionalni krug djelovanja obuhvaća izvođačku, edukativnu, administrativno-organizacijsku i političko-strategijsku dimenziju u smislu zastupanja interesa umjetnosti i kulture. Upravo je ta višedimenzionalnost njezine profesionalne persone stvorila priliku za razvoj zbora sastavljenog od mladih i energičnih, pretežno studentskih glasova.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Ostojić je, naime, hrvatskoj javnosti poznata kao cijenjena redovna profesorica na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, dirigentica, voditeljica i utemeljiteljica više zborova, a posebno je svojedobno odjeknuo njezin višegodišnji angažman sa zborom Zagrebačkih dječaka. Kao jedna od rijetkih žena svoje generacije s diplomom dirigiranja na prostoru RH, u tom snažno kompetitivnom, intenzivnom i izloženom dirigentskom svijetu, još uvijek pretežno patrijarhalno uređenom i tim slijedom predrasudama opterećenom, Ostojić se hvalevrijedno izborila i snažno ustoličila.

Gotovo cijelo desetljeće djelovala je kao pročelnica Odsjeka za dirigiranje, harfu i udaraljke u svojoj matičnoj ustanovi, a posljednje tri godine obnaša dužnost prorektorice za umjetnost, kulturu i međusveučilišnu suradnju Sveučilišta u Zagrebu. Ostvarila je i nastavlja stvarati brojne uspješne individualne i kolektivne projekte i suradnje koji rezultiraju transdisciplinarnim i transgeneracijskim umrežavanjem, a nerijetko i prijateljstvima.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Jedan je takav zborski projekt VoxVector Hrvatskog društva Collegium pro arte, zamišljen kao ciklus koncerata klasične glazbe Cappella Odak i Zinka tijekom dviju sezona – 2024./2025. te 2025./2026. I spomenuto društvo, i projekt, i obje Cappelle intelektualni su plod Jasenke Ostojić, a ova potonja, nazvana po našoj čuvenoj opernoj divi Zinki Kunc, dogodine slavi svoju 20. obljetnicu postojanja. VoxVector tako tijesno premrežava oba jubileja te suradnje i gostovanja kod inozemnih zborova (dosad ostvarena gostovanja u Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Finskoj), tvoreći pomno osmišljenu, sadržajnu, smislenu i iskustvom oblikovanu umjetničku sintezu.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

U prilog kolektivnoj prirodi projekata Jasenke Ostojić ide i opis spomenutog VoxVectora koji naglašava kako su „nezaobilazni vektori ovog zborskog putovanja (…) vrhunski program, sjajna ekipa, brojna gostovanja i zanimljive muzičke suradnje“ (Marta Brkljačić, dopredsjednica Hrvatskog društva Collegium pro arte). Nadovezuje se na to i refleksija maestre iskazana prilikom obraćanja publici na obljetničkom koncertu Cappelle Odak:

„u životu, među brojnim putevima koje možemo odabrati, vjerujem da su najispravniji oni koji su duboko ljudski“.

Nije mi ovdje namjera ni romantizirati niti preuveličavati osjećajnu dimenziju djelovanja zborova i maestre, već ukazati na važnost inkluzivne i kolektivne atmosfere u izvedbenim ansamblima koju oblikuju i uvelike joj doprinose upravo autoriteti za dirigentskim, odnosno voditeljskim pultom. Njihova sposobnost donošenja poštenih i ispravnih odluka te visina emocionalne inteligencije odražava se u koheziji heterogene skupine, a posljedično i u entuzijazmu, izvedbenoj uživljenosti te, konačno, izvedbenoj kvaliteti. Bilo je stoga posebno značajno priključivanje bivših članova sadašnjoj postavi Cappelle Odak u izvedbi pretposljednje skladbe večernjeg programa – Durufléove Ubi caritas.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Njihovo su prisustvo i aktivnost odrazili poštovanje i vezanost za svoju nekadašnju glazbenu zajednicu, ostavivši svojim sljednicima u nasljeđe biografiju obilježenu brojnim domaćim i nekolicinom inozemnih nastupa (diljem Hrvatske te u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Austriji, Italiji, Makedoniji, Belgiji, itd.) te zapažene međunarodne suradnje i zvučna glazbena ostvarenja (npr. izvedba Haydnove Paukenmesse, Mahlerove Osme simfonije, Mozartova Requiema u d-molu i Misse brevis, Brahmsova Njemačkog requiema…).

Cappella Odak u svojoj se biografiji ponosi kontinuiranim izvedbama i praizvedbama djela hrvatskih skladatelja koji su bili u fokusu njihovog prvijenca u izdanju Croatie Records (CD Mir/Peace). Štoviše, i samo ime zbora nosi ime Krste Odaka čijom je skladbom Svrši stopi moje otpočela prva trećina slavljeničkog koncerta obilježena orguljaškom pratnjom Nevena Bolteka. Uvježbana Odakova skladba prikazala je zbor ujednačenih vokalnih boja i nijansirano zvukovno slikanje zborskim dionicama.

Solisti su tom prilikom bili mezzosopranistica Magdalena Bermanec i bas Sebastian Nedeljko, oboje studenti druge godine na Odsjeku za pjevanje zagrebačke Akademije. Osim Odaka, te smo večeri slušali djela još petorice hrvatskih skladatelja. Tako su nakon Odaka uslijedili Cum invocarem Lisinskog uz solisticu-sopranisticu Miu Vidaković te Lukačićeva Panis Angelicus.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Razlog za slavlje tom je prilikom imao i Tomislav Uhlik čija je Gloria za zbor i orgulje, nakon inozemne praizvedbe u Helsinkiju u kolovozu 2025., doživjela i svoju hrvatsku praizvedbu. Riječ je dinamičnoj i skladno artikuliranoj skladbi s upečatljivim orguljskim motivom koji se suprotstavlja mekim zborskim odlomcima. Pritom se dva motivička toka, instrumentalni i vokalni, vraćaju u pravilnim intervalima, stvarajući prepoznatljivu formalnu simetriju.

Osim Uhlika, ove je godine za Cappellu Odak pisao i mladi Vigo Kovačić, student završne godine kompozicije na zagrebačkoj Akademiji u razredu Berislava Šipuša. Uz njegovu Zdravo Marijo, još se jedna istoimena skladba našla na nedjeljnom programu, ali iz pera Vlade Sunka.

Tomislav Uhlik/Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

U cjelini, Cappella Odak suzdržane je ekspresije, pomno prati ruku maestre i ne popušta u kontroli vokalno izvježbanih glasova. Stoga su skladbe poput spomenute Sunkove, ili Ave Generosa Ole Gjeila, Bogorodice Djevo Andreja Makora te istoimena karakterna skladba Arva Pärta stvorile sjajne trenutke kada je Baziliku na Svetom Duhu zaista ispunila snaga zvuka mladenačke postave Cappelle Odak.

Posebno je zanimljiv bio središnji dio koncerta kad su se zbor i dirigentica poigrali crkvenim prostorom, rasporedivši se lateralno. U tom se dijelu kao svojevrsni mistični vrhunac koncerta uspješno iskazala sopranistica Jana Stoilevska, također studentica druge godine na Odsjeku za pjevanje. Njezin je nimalo lak zadatak bila izvedba monodijske skladbe Hildegard von Bingen s naslovom Caritas abundat in omnia uz pratnju orguljskog borduna i hodanje središnjim brodom bazilike.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Otvorila je time prostor za još tri refleksivne te intonativno i izvedbeno zahtjevne skladbe: Stabat Mater Zoltána Kodalyija, Immortal Bach Knuta Nystedta i Ave Mariju Jaakka Mäntyjärvija.

Sva su djela s programa te večeri pripadala domeni sakralne glazbe, upravo one po kojoj je Cappella Odak u domaćoj sredini možda i najprepoznatljivija. S obzirom na uspješni slavljenički nastup, velik odaziv publike i ambiciozne projekte, tom vitalnom mladenačkom zboru piše se još niz sjajnih godina.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr