Bivši saborski zastupnik u maniri Vlade Kreslina, dva glumca i prepjev Vesne Parun

Chansonfest je sinoć u Kontesi proslavio četvrt stoljeća.

Međunarodni festival šansone godinama se održavao u Kazalištu Komedija, uz tek nekoliko izdanja održanih posljednjih godina u tadašnjoj Kontesi, današnjemu Klubu Kazališta Komedija, ponajprije zbog potresa i pandemije te posljedične konstrukcijske obnove kazališta koje će ovih dana napokon ponovno otvoriti svoja vrata publici. Ovogodišnji Chansonfest tako nije dočekao povratak u adekvatan prostor te je u četvrtak navečer, 9. studenog, 15 izvođača predstavilo nove skladbe uz smanjeni orkestar na maloj pozornici Kluba, što posebno žalosti s obzirom da se radi o obljetničkom, 25. izdanju festivala.

25. Chansonfest / Goran Katić

Kako piše u tekstu natječaja, između ostalog, Chansonfest se održava pod pokroviteljstvom i uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Zagreba, Hrvatske diskografske udruge i Hrvatskog društva skladatelja, a u obzir su dolazili radovi visoke umjetničke vrijednosti u kojima glazba i stihovi čine jedinstvenu cjelinu.

Chansonfest nema natjecateljski karakter i sve su se skladbe izvodile uživo, ali ne mogu reći da je to bila najbolja odluka. Mnogi su izvođači bili intonacijski netočni, djelovali nesigurno, pa čak i ustrašeno, ali ono što je možda bilo i najporaznije, nisu imali strpljenja za ostale izvođače dok su čekali svoj nastup te su glasno čavrljali u pozadini kluba. Kontesa je vrlo mali prostor sa svega dvadesetak stolova. Iako je svirao mali orkestar, mogla se čuti, kako bi se reklo, muha, ali nažalost, izvođači su bili oni mušičavi i glasni. Publika je slušala.

Iznenađenje večeri

Kao i svake godine, u šansonijersku večer uveo nas je orkestar pod vodstvom maestra Josipa Cvitanovića, ujedno i glazbenog producenta, tradicionalno poznatim instrumentalom Zvonka Špišića. 25. izdanje Chansonfesta potom je kratko najavio dugogodišnji umjetnički ravnatelj Hrvoje Markulj dok je sav ostali program vodila Antonia Ćosić.

Maestro Josip Cvitanović / Goran Katić

Prvi je nastupio Hrvoje Hegedušić, jedan od korifeja hrvatske glazbene scene. “Kad sam počeo pjevati, bilo je to godine…(krene pjevušiti “Ustani bane” uz smijeh publike), uvijek sam prvi nastupao, ovi stari nisu htjeli. Pa evo, ja sam opet jedan debitant večeras!”, našalio se Hegedušić i izveo pjesmu “Iznova jesen” koju je napisao na stihove svoje supruge Ljerke Hegedušić.

Hrvoje Hegedušić / Goran Katić

Možda najzanimljivije iznenađenje večeri bio je Goran Aleksić, inženjer prometa, bivši saborski zastupnik, čelnik udruge Franak i aktivist koji kaže da glazba danas slabo dopire do ljudi. Glazbu za pjesmu “Zagorski mir” napisao je na stihove Biserke Draganić, a njegova rock izvedba u maniri Vlade Kreslina, velikana slovenske kantautorske scene, bio je pravi biser u nizu vrlo prosječnih nastupa te večeri.

Goran Aleksić / Goran Katić

Kantautorica Elma Burnić, inače pjevačica poznatijeg Filmmusicorkestra kojeg vodi Admir Ćulumarević, ove se godine predstavila jednim sugestivnim albumom Zemlja, a s njega je izvela emotivan singl “Dvije osobe”.

Elma Burnić / Goran Katić

Chanson debitant ove godine i jedan HNK glumac, voditelj, kulinarski ekspert i pustolov, Dušan Bućan s pjesmom “Ručak je dobar” oko sebe je okupio nagrađivane legende Željka Krznarića, Tonija Eterovića i Željena Klašterku, koji je s njim i nastupio na gitari.

Dušan Bućan / Goran Katić

Posveta velikoj književnici

Ivan Colarić, također glumac HNK-a, prošle je godine na pozornici bacao ruže, a ove nastupio s pjesmom “Čovjek i ruža”. Impresivna, ali ogoljena klavirska izvedba bez orkestra tako je uklonila i svaku priliku za prikrivanje grešaka i vokalnih nedostataka.

Ivan Colarić / Goran Katić

Posebno mi je drago da se netko ove godine prijavio i s pjesmom Vesne Parun s obzirom na to da se prošle godine obilježavalo stotinu godina od rođenja ove velike hrvatske pjesnikinje. Yoshka Jurić nije mi bila poznato ime, ali nakon sinoćnje izvedbe definitivno ću obratiti pozornost na njen rad. Ova mlada kompozitorica i profesorica glazbenog skladala je glazbu na Vesnine stihove pjesme “Miruj zemljo”, dok je aranžman složio Pedro Abreu, portugalski gitarist koji već godinama popularizira fado na našim prostorima.

Yoshka Jurić / Goran Katić

Kako bi opravdao naziv međunarodnog festivala, Chansonfest je ugostio šarmantnog Mitju Ferenca, slovenskog povjesničara, pedagoga i pisca iz Ljubljane koji je nastupio s pjesmom “Kad dotakneš se dna”, opuštenom bossanovom kojom je donio šmekerski festivalski duh nekih davnih vremena i pokazao koliko se publika može začarati kad se doista pusti glas na pozornici.

Mitja Ferenc / Goran Katić

Prijateljstvo i pjesma

Međunarodni ton nastavio se nostalgijom obavijenim nastupom Nemanje Nešića, kantautora iz Novog Sada, koji je izveo “Marinu”. Ivana Golubović je u stilu Zdenke Kovačiček izvela “Tamo gdje je ljubav ostala”, skladbu Marka Tomasovića i Nevie Korpar, s albuma posvećenog Ivaninom preminulom suprugu.

Riječki glazbenik Sandro Bastiančić bio je jedno od rijetkih zvučnih imena na festivalu. Iako je već 35 godina glazbeno aktivan i od svoje 13. godine zaljubljenik u rock bendove, dugi je niz godina stalni sudionik festivala šansone i ove se godine predstavio pjesmom “Najljepša”. Volžana je na festival stigla iz Kölna i izvela u potpunosti svoju pjesmu “Dok prelistavam vrijeme” s daškom polke.

Sandro Bastiančić / Goran Katić

Volžana / Goran Katić

Kao što to već tradicija i njihovo prijateljstvo nalažu, pjesmu Enesa Kiševića uglazbio je Damir Tomić Maduna, a aranžirali Stipan Popović i Matej Meštrović. Pjesmu “Upomoć” Kišević je posvetio Bošku Petroviću, a izveo ju je Damir Tomić Maduna, glazbenik koji u svojem umjetničkom prostoru u Tučepima već godinama ugošćuje pisce i glazbenike, otvarajući tako nove prostore umjetnosti.

Na Chansonfestu prvi put je nastupio autor bezvremenskih skladbi “Da te mogu pismom zvati” i “Vilo moja”, riječki skladatelj paških korijena Ivica Badurina, koji je skladao i aranžirao pjesmu Katarine Makjanić “Znaš li”. “Ne pušćam te” izveo je vokalni sekstet DIM, pjesmu Marka Kovačića, dok je festivalsku večer zatvorila još jedna glazbena legenda Darko Domijan svojom vrlo živom i zabavnom izvedbom pjesme “Vrag nosi kiklu”.

Ivica Badurina / Goran Katić

Chansonfest prethodnih je godina imao i neka blještavija izdanja s obzirom na to da je proizišao iz ideje o očuvanju i preobrazbi zagrebačke škole šansone za novo doba. Na stolovima je publiku dočekao mali znak pažnje, kako ga je Markulj predstavio na početku večeri, boca vina i mineralna voda, kojima se skromno proslavila ova obljetnica. Možda je upravo ta kapljica bila potrebna da se ispere pomalo gorki ovogodišnji glazbeni (o)ukus. Festival se snimao za eventualno odloženo radijsko ili televizijsko emitiranje stoga ćete moći i sami procijeniti slažete li se sa mnom ili ne.