Pop iz paralelnog svemira u prepunoj Močvari

Sinoć je u Močvari održana zanimljiva glazbena večer posvećena alternativnim, hipnotičkim glazbenim izričajima. Nastupio je američki eksperimentalni duo CocoRosie, prvi put u Hrvatskoj nakon čak 17 godina, a večer je otvorio zagrebački elektro-pop dvojac Cura i Dečko.

Curu i Dečka čine Vanesa Petrac i Ivan Marojević Rojla, glazbeni i životni partneri koji već osam godina djeluju na domaćoj i regionalnoj alternativnoj sceni. Njihov zvuk spaja elemente neoravea, progressive housea i electra, uz snažan utjecaj LGBTIQ kulture.

Foto: Matej Grgić/glazba.hr

U Močvari su na pozornicu izašli točno u 20:30 i tijekom pedesetak minuta ponudili punokrvno audiovizualno iskustvo koje je daleko nadraslo ulogu klasičnog predgrijavanja. Od samog početka publiku su uvukli u svijet pulsirajućih sintesajzera, snažnih bas linija i sirove plesne energije. Vanesa Petrac svojom karizmom i neiscrpnom energijom stvara gotovo euforičnu atmosferu, dok Ivan iza pulta precizno gradi slojeve zvuka, ostavljajući dovoljno prostora za improvizaciju i neočekivane stilske zaokrete. Nastup je još jednom potvrdio zašto ih se smatra jednim od najzanimljivijih imena domaće alter-elektroničke scene.

Njihov energični nastup pripremio je publiku za drukčiju, ali po mnogočemu srodnu vrstu hipnotičkog iskustva koje jednakim intenzitetom uvlači publiku u osebujni glazbeni kozmos. CocoRosie već više od dva desetljeća grade jedinstven umjetnički svijet na sjecištu glazbe, kazališta i performansa, pa vizualna komponenta njihovih nastupa ima jednaku važnost kao i sama glazba.

U skladu s tom estetikom, obje su se pojavile u ekscentričnim vintage kombinacijama, a Sierra Casady u pojedinim je pjesmama koristila starinski telefon čija je slušalica služila kao mikrofon. Njihovi nastupi odavno nadilaze format klasičnog koncerta i bliži su kazališnom iskustvu u kojem se glazba, pokret i vizualni elementi stapaju u jedinstvenu cjelinu.

Foto: Matej Grgić/glazba.hr

Posebnost CocoRosie leži i u kontrastu njihovih glasova. Sierrin eterični, ponekad operni vokal suprotstavljen je nježnijem i gotovo dječje krhkom izrazu Biance Casady. Iz tog sudara nastaje njihov prepoznatljiv zvuk – istodobno bajkovit i pomalo nelagodan, kao da se u istom prostoru susreću kabaret, dječja fantazija i avangarda. Inače, Sierra je klasično školovana operna pjevačica i kazališna glumica, dok je Bianca afirmirana pjesnikinja, kazališna redateljica i vizualna umjetnica.

U Močvari su najvećim dijelom predstavile pjesme s prošlogodišnjeg albuma Little Death Wishes, uz nekoliko starijih favorita poput Villain. Tijekom gotovo dvosatnog nastupa pokazale su svoj osebujan odnos prema pop-glazbi: melodije su dovoljno pamtljive da ostanu u uhu, ali ih uvijek obavijaju nečim neobičnim ili subverzivnim. Rezultat je zvuk koji djeluje poput popa iz paralelnog svemira – zavodljiv, ali istodobno pomaknut i nepredvidiv.

Foto: Matej Grgić/glazba.hr

Bogatu zvučnu sliku dodatno su oblikovali prateći glazbenici skriveni iza poluprozirne zavjese na koju su projicirani vizuali. Sintesajzeri, beatboxer i elektroničke podloge stvarali su čvrst temelj koji je omogućio sestrama Casady da se usredotoče na vokalnu izvedbu i scensku dinamiku. Iako njihova glazba djeluje dosta zaigrano i zavodljivo, iza nje stoji izuzetno razrađena umjetnička arhitektura prepuna promišljenih detalja, uštimani stroj koji rijetko ostavlja prostor slučajnosti. Ne čudi stoga što su tijekom karijere surađivale s velikim Robertom Wilsonom, majstorom estetske preciznosti.

Foto: Matej Grgić/glazba.hr

Nakon prvog bisa činilo se da je koncert završen, no najvjerniji dio publike nije prestajao skandirati „We want more“. U trenutku kada su se mnogi već počeli razilaziti, CocoRosie su se neočekivano vratile na pozornicu i odsvirale još jedan bis.

Bila je to vrlo zanimljiva i umjetnički uspješna večer koja je pokazala kako se hipnotičnost može graditi na različite načine – kroz sirovu elektroničku energiju Cure i Dečka te kroz nadrealni, kazališno oblikovani svijet CocoRosie. Američki duo još je jednom potvrdio da i dalje uspješno stvara glazbu koja je istodobno zarazna i subverzivna, pristupačna i umjetnički izazovna.