Godina na zalasku donijela je izvrstan, dvostruki koncertni spektakl miljenika publike u riječkom Pogonu kulture

Urban & 4 u Pogonu kulture/Filip Kovačević

Urban&4 još jednom su dokazali kako su voljeni širom koncertnih dvorana Hrvatske, no najviše u – matičnoj Rijeci.

Velika je ovo godina bila za doajena hrvatske glazbe Damira Urbana. I to upravo doajena hrvatske glazbe, a ne samo hrvatskog rocka ili kojeg singularnog žanra jer ako je neki izvođač s kojom godinom iskustva uspio pokazati da je relevantan, moglo bi se reći i besmrtan čak i u 2023. godini to je svakako Damir Urban koji je nastupom u Areni Zagreb obilježio trideseti glazbeni jubilej.

Dva rasprodana Pogona kulture u matičnoj Rijeci, trebalo bi istaknuti, u samo nekoliko sati, došli su kao svojevrsna potvrda Urbanove silnosti i sublimnosti, a da je potvrda riječke publike glazbeniku od itekakve važnosti dokazuje i njegov poseban odnos prema ovdašnjim obožavateljima.

Urban & 4 u Pogonu kulture/Filip Kovačević

„Imali smo ideje da se nešto dogodi na ovom koncertu, nekakva platna, hologram, ali smo shvatili da je ovo koncert u klubu, koncert doma i da jedino što mi imamo jest nekih dvadeset i pet, trideset godina svirke zajedno i da se bavimo pjesmama, a tu neke veće magije niti nema. Žao mi je što večeras nema nekih special guest star, ali tu ste vi i nama je to najvažnije, neprocjenjivo je svirati doma i znati da postoji interes za to, što je u isto vrijeme i trema koju ste istovremeno tako predivno i grozno zamiješali u nama“, poručio je Urban.

Dakako, bila je to večer u kojoj je zasjala cjelokupna Urbanova ekipa genijalaca, koja u glazbi diše poput nekog simbiotskog, a opet jedinstvenog organizma sa savršenim osjećajem za ispitivanje vlastite polifunkcionalnosti.

Luka Toman na gitari, Marko Bradaschia na bubnjevima, Sandi Bratonja na basu i klavijaturama, Saša Markovski na klavijaturama – svi su oni doprinijeli tome da riječka večer, i to još na izmaku godine, uzdigne u neke transcendentalne emocionalne visine, koje su bile opipljive s obje strane pozornice.

Urban & 4 u Pogonu kulture/Filip Kovačević

U izvedbi Urbanove četvorke, pozornica jednostavno poprima neku blisku, studijsku atmosferu; ona je u nekom filozofsko-psihologijskom smislu poligon pogrešaka i pokušaja na kojemu mjesta za puke pokušaje niti traljave pogreške nema iako bi potencijalno u tom fundamentalno improvizacijskom pristupu mogle i trebale postojati.

Isto je pokazala i besprijekorna, premijerna akustična izvedba nove pjesme “Blijeda u proljeće“ čiji zvuk slijedi utabanu i prepoznatljivu liniju stvaralaštva svih inkarnacija Urbanove četvorke, a upravo usklađivanje bendovskih i akustičnih momenata u koncertnoj večeri, koje se kronološki odvijalo u skokovima iz recentnijih u prošle dijelove glazbenog opusa (i obratno) na površinu je izvuklo neku uzvišenu auru.

Urban & 4 u Pogonu kulture/Filip Kovačević

Uranjanje u koncertnu noć stoga je označila akustična “Pseća oluja“ (izvedena bez razglasa), a slijed u drugom dijelu koncertne večeri – “Sama“, “Ruke“, “Mjesto za mene“, “Iskra“, “Mala truba“, “Astronaut“ –  ispostavio se kao točka kontinuirane kulminacije. Taj lanac pjesama posebno je emocionalan bio zbog Urbanove dirljive najave kultne skladbe “Moja voda“, čiji „jedini razlog zašto je preživjela i zašto uživam svirati jer Luka to odsvira na drugačiji način i meni se počne tu pjesmu pjevati.“

Očekivano je bilo da će nakon takvog koncerta Riječani biti željni epiloga, završetka koji će utažiti želju i zaokružiti večer glazbe, sjećanja i koncertne intime, a isti su dobili bisom koji je zaključio večer uz “Odlučio sam da te volim“, “Nebo“ i rijetko izvođenu “Ocean“.