Zborski početak 29. Dana Milka Kelemena

Rijetko se na otvorenjima glazbenih festivala, a osobito onih posvećenih suvremenoj glazbi, događa da gradonačelnik grada u kojem je festival održi govor u kojem ne samo da je informiran o temi, već zaista poznaje materiju kao što je to učinio Denis Ostrožić, gradonačelnik grada Slatine. Vjerojatno u toj čvrstoj vezi između gradske uprave, festivalskog odbora i gradske glazbene škole leži tajna uspjeha festivala Dani Milka Kelemena koji se u svojem 29. izdanju održava od 3. do 15. listopada.

Sumnje u uspješnost festivala nema, jer je već prilikom otvorenja najavljen i program sljedećih, jubilarnih 30. Dana Milka Kelemena, prilikom kojih će se proslaviti i 100. obljetnica skladateljeva rođenja, a čast otvorenja ovogodišnjeg festivala pripala je Zboru HRT-a, pod ravnanjem maestra Tomislava Fačinija. Koncert je održan 3. listopada s početkom u 19:30 sati u slatinskoj Župi bl. Ivana Merza.

Foto: Ana Popović

Program je bio sastavljen redom od vrhunskih zborskih ostvarenja suvremenih hrvatskih skladatelja, među kojima se Milko Kelemen ističe kao najstariji. Koncert je otvoren skladbom Seh duš dan Igora Kuljerića, skladatelja koji je za života radio i kao dirigent zbora HRT-a te je izvrsno poznavao problematiku zborskog muziciranja i iz te pozicije napisao ovo vrlo efektno djelo, bazirano na stihovima Vladimira Nazora iz kojih je izdvojio naslov pjesme koji se opetovano ponavljao poput mantre.

Druga izvedena skladba bila je Missa modularis Antuna Tomislava Šabana, koji je i nazočio izvedbi. Ovo djelo Zbor HRT-a praizveo je prošle godine na Glazbenoj tribini u Osijeku, no ono što se moglo primijetiti je da je djelo zvučalo puno drugačije u ovom, za ovakve izvedbe primjerenijem prostoru od onog osječke Konkatedrale i postignuto je vrlo jasno razumijevanje samog teksta, što je vjerojatno i bila skladateljeva nit vodilja. Izvedba je bila snažna i suverena, a fraziranje minuciozno izrađeno, što je publika i nagradila te je, čini se, ne iz neznanja, već iz oduševljenja pljeskala i nakon završetaka nekih od stavaka.

Djelo je zvučalo znatno drukčije u prostoru koji je za ovakve izvedbe primjereniji te je postignuto vrlo jasno razumijevanje samog teksta, što je vjerojatno i bila skladateljeva nit vodilja

Središnja skladba koncerta bila je Die Richter Milka Kelemena. Ova masivna zborska skladba organizirana je dvozborno, a skladba se kreće u klasterima koji se povremeno reduciraju do unisona. Tehnički izrazito zahtjevnu skladbu zbor je iznio vrlo dobro, iako su forte dijelovi zvučali nešto slabije od očekivanog, kao da nedostaje još nekoliko pjevača da popuni masu zvuka koju je Kelemen predvidio u svome djelu. Tretiranje tekstualnog predloška bilo je sasvim suprotno od Šabanovog: čini se da Kelemena pri stvaranju ove skladbe zapravo uopće nije zanimao literarni sadržaj već isključivo sama glazba, a da je tekst koristio isključivo kao orijentacijsko sredstvo za izvođače.

Čini se da Kelemena pri stvaranju ove skladbe zapravo uopće nije zanimao literarni sadržaj već isključivo sama glazba, a da je tekst koristio isključivo kao orijentacijsko sredstvo

Kao protuteža Kelemenovoj skladbi, sljedeća izvedena skladba bila je Cvrčak Sanje Drakulić. Skladateljica je lakonski pristupila tekstu Vladimira Nazora, poigravajući se zvukom same riječi cvrčak i zvučnim izražajnim mogućnostima koje donosi aliteracija u stihovima pjesme. Zbor je nedavno praizveo ovu skladbu na Muzičkom biennalu Zagreb, što se i čulo – skladba je djelovala kao jedan od uobičajenih dijelova programa, a s obzirom na lakoću kojom su je izveli i izrazito pozitivnu reakciju publike, očekujem da će se Cvrčak i zadržati na njihovom repertoaru.

Foto: Ana Popović

Koncert je završio izvedbom skladbe Ruke Frane Paraća, još jedne od zborskih uspješnica još uvijek živućih hrvatskih skladatelja. U ovoj su skladbi izvođači imali priliku pokazati svoje kvalitete u dikciji – izgovaranjem ključnih riječi teksta, a naročito sugestivno zvučali su zapjevi stiha „ruke“; intonacijskih kvaliteta – harmonijski su blokovi puno sigurnije nego oni u Kelemenovu djelu; poznavanja poliritmije – u središnjem dijelu pjesme te dinamičku raskoš u najglasnijim i najtišim dijelovima.

Foto: Ana Popović

Odabir programa za ovaj koncert bio je vrlo logičan: oko reprezentativne Kelemenove skladbe predstaviti i druge skladbe suvremenih hrvatskih skladatelja koje se mogu osloniti na nju. Očito se željelo i demonstrirati različito tretiranje teksta, moguće i zbog brojnih učenika osnovne Glazbene škole Milka Kelemena, čime je koncert imao i edukativni karakter.

Zaključno možemo samo poželjeti još koncerata u prekrasnom prostoru crkve Župe bl. Ivana Merza, dug život ovoj 29 godina staroj manifestaciji te se nadati da će i ostali programi ovogodišnjih Dana Milka Kelemena biti toliko uspješni – i po kvaliteti i po posjećenosti.

_______

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.