Dekmantel Selectors: Festival za otvaranje čakri
Dekmantel je poznata glazbena franšiza sa sjedištem u Nizozemskoj, koja sada već tradicionalno u The Garden Resortu u Tisnom organizira festival Dekmantel Selectors, održan proteklog vikenda.
Atribut ‘Selectors’ u imenu festivala daje do znanja da poanta ove manifestacije nisu razvikana imena, nego glazbeni odabir kojim se DJ-i s line upa predstavljaju. Daleko od toga da izvođači na ovom festivalu nisu cijenjeni, pa u nekim slučajevima i (svjetski) poznati, no Dekmantel Selectors nije megalomansko i kičasto događanje, što je danas sve češći slučaj u svijetu festivala (elektroničke glazbe).
Dekmantel Selectors / Tim Buiting
Dapače, ovaj event svjetonazorski djeluje kao protuteža tome; glazbeno je on eklektičan, na momente čak i zahtjevan, pa i opskuran. Osim toga, intiman je, što znači da je kapacitet festivala prilično striktno ograničen na oko dvije tisuće posjetitelja, što je za prostor The Garden Resorta prilično malo ako se u obzir uzme da neki drugi festivali koji se održavaju na istoj lokaciji u nju navodno primaju i do osam tisuća ljudi.
Razlog zbog kojeg osobno obožavam Dekmantel Selectors je glazbena raznolikost koju festival nudi. U njegovom je slučaju je apsolutno besmisleno pokušavati naći zajednički žanrovski nazivnik svim izvođačima. Tu ima doslovno svega; od balearica, preko acida, do breakbeata, trancea, techna, glazbe kojom dominira bas, a ne treba se čuditi ni hitovima koji, naravno, dolaze u sasvim uvrnutim aranžmanima.
Iako žanrovske pravilnosti ovdje ne postoje, dosljednost se očituje u feelingu – zakoni koji ovdje važe su inventivnost, osebujnost i izostanak konvencija.
Dekmantel Selectors / Tim Buiting
Iako je Dekmantel uhodana i profesionalna organizacija koja se bavi muzikom, Selectors uspijeva izbjeći korporacijsku atmosferu i zadržati sasvim zadovoljavajuću dozu subverzivnosti zbog koje nećete imati osjećaj da ste na kakvoj komercijalnoj paradi, nego na mjestu na kojem se doista možete educirati o glazbi, čuti nešto novo i neobično.
Kako je prostor The Garden Resorta prilično kompaktan, na festivalima koji se tamo održavaju posjetitelji si mogu priuštiti luksuz da u prilično kratkom vremenu obiđu sve pozornice te se onda zadrže na mjestu na kojem im glazba u tome trenutku najbolje odgovara. Takav stihijski pristup je idealan za festivale jer omogućava lako upoznavanje novih artista.
Jedan takav ‘ulov’ koji me oduševio je set Alberte Balsam, nizozemske DJ-ice koja je na Voodoo stageu priredila nezaboravno glazbeno iskustvo koje je bilo maksimalno razlomljeno, a kao cjelina nevjerojatno smisleno. Balsam je uspjela eksperimentirati i prošarati kroz cijeli spektar žanrova – EBM, acid, drum’n’bass, da spomenem samo neke – a i dalje zadržati poantu te rasplesati publiku. Set joj je bio toliko izazovan, a kvalitetan, da bi skeptici rekli da ga je morala do detalja pripremiti unaprijed, no sasvim je jasno da je takve magije nemoguće isplanirati: one se ili dogode ili ne.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ono što posebno veseli je činjenica da je na festivalu nastupio priličan broj žena, što sigurno nije slučajnost, i što je sjajan pokazatelj da doista nije nužnost da glazbenim događanjima dominiraju muškarci. Dapače.
Još dvije djevojke koje su mi prije Selectorsa bile nepoznate, a čija sam imena sad dobro zapamtila, su Soft Break i Nala Brown. Nastupile su u b2b formatu na pozornici Nest, savršeno se nadopunjujući i vrludajući između hip hopa, brakbeata, grimea, junglea, bassa… Inače su članice kolektiva Ampfeminine, koji se, osim glazbom, bavi i pravima žena i manjina.
S pozornice na plaži posebno ću pamtiti nastup Huneeja, njemačkog DJ-a južnokorejskog porijekla, koji i inače drži visoko mjesto na listi mojih osobnih miljenika. Njegova je posebnost to što uspijeva uvesti tradicijske, pa čak i folklorne zvukove u svoje setove i učiniti ih nevjerojatno modernima te ih začiniti najboljim od četveročetvrtinskog ritma.
Za nas prilično rijetke Balkance na ovome festivalu bi bila prilična sramota propustiti party na brodu koji je bio pod pokroviteljstvom beogradskog kluba 20/44. Boje ovog kultnog mjesta u srpskoj metropoli branili su Vladimir Ivković, Brka i Schwabe. Sjajna stvar kod brodova jest što se na njima zbog malog broja ljudi i podužeg trajanja plovidbe stvara intimna i prijateljska atmosfera, a kapetani su nas počastili dobrim raspoloženjem i svojom najfinijom selekcijom. Na momente avangardnom, jer ‘tako to vole u Beogradu’.
Dekmantel Selectors / Tim Buiting
Vladimir Ivković je nastupio i na Voodoo stageu u b2b varijanti s Young Marcom, no ono na što bih se voljela osvrnuti je njegov prošlogodišnji set kojeg je vrtio u klubu Barbarellas, također u sklopu Dekmantel Selectorsa, a koji po meni reflektira samu srž ovog festivala te mi je jedan od dražih setova koje sam generalno ikada čula.
Ivković je poznat po tome što je izgradio jedan sasvim upečatljiv i specifičan stil, kojem je često okosnica to da svira trance trake, ali u prilagođenom usporenom formatu, koji rezultira atmosferičnim, pa čak i ambijentalnim setovima. Prošle smo ga godine došli slušati u Barbarellas imajući to na umu, no ono što nam je servirao bilo je upravo suprotno. Priredio je pravi rejv i podigao BPM-e na maksimum, spajajući, primjerice, goa trance s Darkwood Dubom. Glazbu brzih ritmova brojni su (uključujući i mene) snobovski dugo gledali s podsmjehom – izašla je iz trenda, smatrana je trashem. No efektom iznenađenja te večeri je Ivković sva očekivanja i predrasude bacio u vodu i priuštio nešto o čemu se, evo, priča i godinu dana nakon.
To je poanta Dekmantel Selectorsa; na izvođačima je da ponude nešto vanredno, a na publici da dopusti čakrama da se se otvore za nešto novo.
