Osvetnice, Zavodnice, Heroine i Dubrovačke ljetne igre

Ovogodišnje, 76. po redu Dubrovačke ljetne igre posvećene su ženama – ženskom stvaralaštvu, ženskim likovima, ženama interpretatoricama.

No ove Ljetne igre obilježava i nekoliko važnih obljetnica, među kojima je najveća svakako stogodišnjica Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Nakon prvog koncerta na kojemu je uz Akademski zbor Ivan Goran Kovačić i soliste izveo Beethovenovu Devetu, drugi od tri najavljena koncerta DSO-a u centar pozornosti stavio je ženske likove u opernoj tradiciji 19. i 20. stoljeća (s kratkim izletom u 18.) koje je u atriju Kneževa dvora 19. srpnja utjelovila mezzosopranistica Dubravka Šeparović Mušović.

Foto: DLJI

Program naslovljen Osvetnice, Zavodnice, Heroine pjevačica je osmislila zajedno s dirigentom Valentinom Egelom i kostimografkinjom Dženisom Pecotić, a iako se na prvi pogled možda čini kako je riječ o koncertu čisto revijalnog karaktera, tijek je koncerta opetovano otkrivao jedan intrigantni narativni sloj. Tu je svakako olakotna okolnost ta što je Šeparović Mušović mezzosopranistica pa su te žene koje je odlučila bar nakratko utjeloviti tijekom svog nastupa redom interesantni i slojeviti likovi koji su u djelima iz kojih te arije dolaze najčešće manje direktno uključeni u samu radnju te na nju djeluju na nešto posrednije načine.

Ipak, orkestar i mezzosopranistica koncert su započeli djelom u kojoj je mezzosopranska uloga sve samo ne marginalna; Bizetova Carmen klasični je primjer naslovne mezzosopranske uloge (koju iz tog razloga ne pjevaju samo mezzosopranistice), no taj je lik, bez obzira na prominentnost u radnji, svejedno prevrtljiv i nimalo jednodimenzionalan.

Foto: DLJI

Zavodnice

Tako je Šeparović Mušović u prvoj od brojnih modnih kombinacija večeri izvela dvije Carmenine arije iz prvog čina opere; u ulaznoj Habaneri i Carmen i Šeparović Mušović otkrivaju svoje namjere, ali ta početna arija na neki način predstavlja i trenutak u kojem se račvaju dvije paralelne radnje – s jedne strane Carmen kao opera čiji završetak itekako poznajemo, a s druge strane radnja koncerta koja predstavlja mezzosopranisticu u nekoj vrsti dijaloga sa skladateljima, libretistima, ali i tim likovima samima.

Nakon Seguidille iz istog djela te promjene garderobe, taj blok zavodnica iz francuske opere Šeparović Mušović zaključila je arijom Dalile Mon coeur s’ouvre a ta voix iz drugog čina Saint-Saënsova Samsona i Dalile. Ovdje se također radi o ariji čiji tekst omogućuje mnogo različitih čitanja s obzirom na svoje mjesto u radnji; dok je u izvornoj operi priroda Dalilina lika takva da je njena agenda relativno jasna, u atriju Kneževa dvora, bez lika Samsona i naizgled božanske intervencije koja ga upozorava da joj ne otkrije tajnu svoje snage, pasionirana interpretacija Šeparović Mušović slušatelja je mogla bar nakratko navesti na pomisao da su Daliline intencije sasvim iskrene.

Foto: DLJI

Osvetnice

Drugi blok, Osvetnice, bio je posvećen talijanskoj operi i ženama iz Il Trovatorea i Cavallerie Rusticane, ali i Gluckovom Orfeju. Prvi utjelovljeni lik bio je Verdijeva Azucena, Ciganka koja se u ariji Stride la vampa prisjeća smrti svoje majke na lomači; iako se ona u samoj ariji ne zaklinje na osvetu, izvedba Šeparović Mušović svejedno je uspjela dočarati inherentni gnjev koji u ariji proizlazi iz Auceninih slikovitih reminiscencija o majci koja na lomači gori okružena nasmijanim licima rulje koja gleda njenu smrt.

Osveta je implicitna i u ariji Santuzze Voi lo sapete iz prvog čina Mascangijeve Cavallerie Rusticane, u kojoj Santuzza Turidduovoj majci pripovijeda kako se njezin sin, bez obzira na njihovu ljubav, okrenuo i ponovno pošao za svojom prvom ljubavi, Lolom, čin čije će se strašne posljedice otkriti tek kasnije.

Foto: DLJI

Zadnja arija u ovom bloku bila je specifična po tome što se ne radi o ženskom liku, nego muškom; Gluckov Orfej u ovom kontekstu zapravo predstavlja neku vrstu nerealizirane osvete – u ariji Che faro senza Euridice naslovni se pjesnik pita što će činiti bez svoje voljene. U slučaju izvornog mita njegova je, uvjetno rečeno, osveta bogovima pjesma koju pjeva nakon što se Euridika po drugi put vrati u podzemlje, dočim je alternativno rješenje koje su Gluck i libretist Ranieri de’ Calzabigi ponudili izbrisalo taj potencijal i Euridiku vratilo Orfeju na završetku opere, iako se u slučaju ove arije taj završetak svakako još ne nazire.

Heroine

Za treći blok koncerta, Heroine, Šeparović Mušović se s druge strane okrenula slavenskoj operi, kulturnoj tradiciji i povijesti. Počevši s Dvorákovom Rusalkom i arijom Ježibabe Čury mury fuk čije naslovne riječi – koje predstavljaju Ježibabino čaranje dok priprema čarobni napitak i recitira njegov recept – s vremenom postaju gotovo onomatopeične.

Foto: DLJI

Sljedeća heroina bila je ona dubrovačka, Jele iz Brkanovićeva Ekvinocija – dakako, inspiriranog Vojnovićem – čiji je monolog jednostavno bio toliko dramatičan, s tolikom ranjivošću, tolikom boli, potpomognut Brkanovićevom instrumentalnom podlogom, dok je Šeparović Mušović cijelu tu situaciju zaokružila prodornim krikom ,,Čekala sam te, Niko!“ koji je dugo odzvanjao atrijem Kneževa dvora. Završna heroina bila je Mila Gojsalića iz istoimene opere Jakova Gotovca i njena domoljubna arija Oda zemlji.

Egelova palica i dramaturgija

Svakako, ovaj cijeli slog itekako je nosio orkestar pod Egelovom palicom, a svojevrsni intermezzo u obliku uvertira Carmen i Nabucca, Intermezzo iz Cavallerie Rusticane te Dvorákov Slavonski ples, op. 72, br. 2 svakako su pružali puno više od puke prilike da mezzosopranistica promijeni garderobu; oni su bili prijeko potrebno vezivno tkivo koncerta koje je publiku uvodilo u svjetove tih žena koje je mezzosopranistica utjelovljivala. Treba pohvaliti i Egela koji je i svojim pokretima pridonosio atmosferi koncerta, naročito u pogledu efektne komunikacije sa solisticom.

Foto: DLJI

Aplauz okupljene publike – prvenstveno dubrovačke – nagradili su s dva dodatka: tijekom izvedbe Gershwinove Summertime Šeparović Mušović još je jače pokazala i svoju koketnost, spontanim plesom s članovima publike, koreografom Leom Mujićem i glumcem Goranom Višnjićem, a ponovljenu je Habaneru mezzosopranistica obogatila dijeljenjem ruža iz buketa okupljenoj publici.

Foto: DLJI