SPEKTAKL U RIJECI
Doris Dragović u Centru Zamet: Specifičan južni soul
Renomirana splitska pjevačica Doris Dragović oduševila je riječku Sportsku dvoranu Centra Zamet u nezaboravnoj koncertnoj večeri 6. prosinca
Protekla sezona za Doris Dragović i njezin bend bila je ispunjena koncertima, a nakon riječkog spektakla 6. prosinca publika će je moći doživjeti još u Sisku 14. prosinca te na dočeku Nove godine na Rabu.
Večer je započela uvodnom melodijom benda dok je publika s nestrpljenjem čekala izlazak glazbene dive. U dugačkoj grimiznoj haljini Doris je izašla na pozornicu uz gromoglasan pljesak i prve taktove pjesme “Ima nešto u tome”. U izvornoj verziji, u pitanju je duet s Jacquesom Houdekom, koji je Doris doista uvjerljivo izvele u solističkoj izvedbi, praćena vrhunskim uigranim bendom i backovima, te gudačkim orkestrom i Antom Gelom na gitari.
Nakon prve pjesme Doris se ujedno obratila i publici, poručivši da se zahvaljujući njima osjeća kao da je došla doma, te pozvavši okupljene da pjevaju i uživaju. Dalje se nastavilo pjevati uz “Jedini“ i “Selim ti ja“, dok je publika u ekstazi dovršavala stihove, koji su pušteni da vise u tišini.
Doris je plesala po pozornici, vrtjela se u svojoj haljini, te pokazala trenutke izuzetne elegancije i suptilnosti kada je prije “Gabrijela“ uslijedio zavodljivi akustični intermezzo na gitari, koji je na pozornicu donio dašak flamenca.
Tijekom koncerta pjevačica je često radila digresije između pjesama obraćajući se publici kratkim dosjetkama i pričama, te potom nižući pjesmu za pjesmom iz različitih trenutaka dugovječne karijere. Putujemo kroz vrijeme i to je najljepše kad se čovjek ima čega sjećati, kako je rekla Doris, a očigledno je to u žicu bilo istinito i za publiku na Zametu.
Bili ili ne bili obožavatelji, doista ima nečega bezvremenskoga u izvedbi Doris Dragović. Nečega što se može opisati kao posebna toplina i prisnost, specifičan južni soul koji istječe iz stihova posvećenih ljubavi i tuzi, koji se ostvaraju u pokatkad velikim, epskim pričama o ženama i njihovim osjećajima, a pokatkad u poznatim krajobraznim elementima koji mirišu na neka stara sjećanja. S druge strane, mnogo je tu i poletnosti koja je sudeći po publici stvarno na pravi način ponijela atmosferu i otkrila još jednu, živahnu i mlađahnu Doris.
Sentimentalna i moćna u svojoj izvedbi, Doris je doista potvrdila da magnetičnu emociju, poput one na “Mariji Magdaleni“ može iznijeti u svojevrsnoj stadionskoj magnitudi. Našli su se na listi raznorazni klasici, poput “Baklje ivanjske“ i “Željo moja“, tako da je i ova koncertna večer protekla sa zagarantiranim uspjehom.