Drito iz Osijeka: dva dana kaosa

Dvorište Prehrambeno-tehnološkog faksa je ove godine ugostilo četvrto izdanje festivala Drito iz Osijeka.

U dva dana festivala nastupilo je nešto više od trideset artista i nekoliko DJ-a. Prvotnom lineupu su, nakon rasprodanih 90 posto festivalskih ulaznica, dodana još dva imena, čime je postava zaokružena i spremna za osječku publiku koja Drito uvijek srčano prihvaća, a tako je bilo i ovaj put. Možda čak i najbolje dosad.

Za razliku od zagrebačkog Drita X i njegovog postepenog rasta atmosfere, osječki Drito započeo je energično i divlje, kako i priliči dečkima iz $BL-a koji su otvorili festival. Ovaj put srećom nisu „$olo dolo“ jer su se na nastupu našli u punoj postavi, a izveli su i zajedničke i solo stvari kroz svoj set koji je bio dobro prihvaćen od publike koja se tada tek počela okupljati. Iako u Osijeku nije bilo toliko moshpita kako inače bude na nastupima u Zagrebu, i dalje se nađe ekipa koja pjesme poput „TAJ LIK!“ proživljava (i preživljava) u tom divljem krugu. Lokki, Jac, Mavid i ruda99 kroz cijeli su nastup održali interes prisutnih koji su jednako dobro reagirali i na starije stvari, kao i one s novog albuma HOĆEMO JOŠ! koji su Mavid i Jac nedavno objavili. Na spomenutom se albumu našlo nekoliko traka koje su na dobrom putu da postanu hitovi, od kojih ističem „HAHAHA“ sa Sjenom koji im se pridružio na nastupu, kao i „HOĆEMO JOŠ!“ s Baksom koji im se tada nažalost nije stigao pridružiti. Dečki su zaslužili respect+ za prijeđenu misiju na svom prvom nastupu u Osijeku, a Jac mi je nakon nastupa rekao kako im je bila čast otvoriti Drito iz Osijeka i da su zahvalni svima koji su došli tako rano podržati i izdivljati s njima. „U glavi mi zvoni“ kako kažu u pjesmi, ali nastavljam pratiti ovu ludu atmosferu koja u takvom tonu i nastavlja.

Baks / Julijan Labrović, yem

Osjetna odsutnost

Sljedeći na stageu je Sjena čiji je nastup bio ispunjen čistim rageom i neumornom energijom kakvu on daje publici, a ona mu to i uzvraća. Drago mi je da je ovaj put dobio više vremena za svoj nastup, a vidjelo se da je drago i njemu jer je tih pola sata maksimalno iskoristio, a izveo je i pjesme sa svog prvog albuma Princ Vampirsky i s drugog, Crystal Metković. Iako je Sjenin stage presence takav da mu i ne treba dodatno pojačanje na nastupu, ipak se osjetila odsutnost Yung Budeta na suradnjama „Princ Vampirsky“ i „Doručkujem kesu“, ali Sjena je na obje stvari nosio energiju za obojicu, a „Doručkujem kesu“ ističem kao stvar koja je izazvala najveće divljanje u publici. Dečki iz Kuku$a upadaju na stage za suradnju „Crni YSL“ nakon koje Hiljson potiče masu da Sjeni skandira „močvarni tatica“, i iako čudan zahtjev, masa ga je poslušala. Nakon što sam u Zagrebu već više puta na koncertima čula „Chanelly“ s Metro mixtapea, prva izvedba ove pjesme u Osijeku vozila je 220 preko punog dvorišta PTF-a, ali bez Pirelli guma.

Sjena / Julijan Labrović, yem

Znači da tako nastavljamo i dalje, ali vozimo u „Mercedes City“, jer dolazi Bore Balboa da izvede red tvrdih stvari, red plesnih stvari, a i da napravi reda u publici. „Madanebi“ je prva pjesma kojom Bore otvara svoj set, a kroz aktivnu komunikaciju s publikom uspio je angažirati i one ne toliko zainteresirane ljude u nastup. Trenutak s najviše ruku u zraku dogodio se prilikom himne „PANAMA“ na kojoj mu se nisu pridružili Baks i Peki, no masa ispred stagea je nosila njihovu energiju. Čak mi se učinilo kako je Bore na ovom nastupu pričao s publikom i više nego inače, na što se ne žalimo, baš naprotiv; njegovi uvodi u pjesme samo doprinose izvedbi, a pozivanjem na skandiranje i pozdravljanje cijelog producentskog tima s kojim radi pokazuje koliko cijeni te ljude oko sebe. Borinim pitanjem „Imate li pare i želite li ih sklonit’?“ kaos je potaknut, a izvedom „Pliz skloni pare“ kaos je izazvan. FDS opet časti hitovima, ili kako bi sam Bore rekao – „Firma je velika“.

Bore Balboa / Julijan Labrović, yem

Treća sreća

Sljedeći je dio festivala bio rezerviran za nešto starije izvođače, zbog čega se dio mase zaputio iza prema drugom dijelu dvorišta kako bi malo odmorili i pratili nastup iz daljine. Edo Maajka, Hiljson Mandela i Vojko V već su etablirana imena, i svaki od njih je svoju publiku okupio ispred pozornice dok je većinski dio prisutnih vjerojatno iščekivao sljedeći set na lineupu koji je pripao grupi Kuku$.

O tri trepera iz grada ispod Sljemena pisala sam već nekoliko puta, stoga već možete pretpostaviti da su opet napravili scenu. Pive koje lete na sve strane u kombinaciji s Gocom i Hiljetom koji lete po stageu dovoljan su opis za vizualizirati njihov nastup koji je bio ispunjen moshevima, kao i forama koje su dečki svako malo bacali između pjesama.

Baksu je ovo bio treći nastup u Osijeku, a i ovaj je put prihvaćen srčano. Osječkoj je publici predstavio stvari sa svog novog albuma Dopamin 2 zajedno s ekipom koja mu se pridružila na suradnjama – Rovli na pjesmi „Congo“ i Špiro na pjesmi „Juliana“, kojima je to bio prvi nastup u Osijeku. Obje spomenute stvari rasplesale su prisutne, a Baksovo eksperimentiranje sa žanrovima na novom albumu osiguralo je trenutak i za dancey stvari, kao i za one s prethodnog albuma koje se po zvuku međusobno razlikuju, ali uklapaju u kompletan nastup koji Baks izvodi samouvjereno i u svom stilu, a zahvaljujući dva Dopamina, dopamina mu u tom slučaju vjerojatno ne nedostaje. Nastavlja sipati „Lean“, nakon čega mu se pridružuje Hiljson za suradnje na „LJIGAV!“ i „Monkey Business“. Čuli smo i „Gram“ – suradnju Baksa i Miach, kojoj je pripala čast zatvoriti prvi dan Drita.

Hiljson Mandela / Julijan Labrović, yem

Budući da joj je ovo prvi nastup u Osijeku, Miach možda nije očekivala veliku podršku koju je dobila, ali ju je definitivno zaslužila. Svojim je razigranim nastupom i komunikacijom s publikom potaknula prisutne na „Dance“, kada joj se pridružio Baks, a dance se nastavio kroz cijeli njezin set. Čuli smo presjek stvari s njezinog EP-a Između Nas, kao i s albuma Insomnia, sve kroz koje su izvedbama doprinijeli Lockroom za miksetom i Jan Jakovljev na gitari. Prilikom pjesme „vtp“ posebno se istaknuo Janov guitar solo, ali i na svakoj je drugoj pjesmi ostvarena skladna fuzija Mijinog glasa i Janovih egzibicija na gitari koje stvaraju sanjivu atmosferu i uglazbljuju osjećaje koji, čak i kad su bolni, zahvaljujući glazbi na trenutak poprime ljepši oblik. Svaka čast Miach koja zna kako to ostvariti, a svaka čast i Lockroomu za vrhunsku produkciju koja na pravi način komplimentira njezine pjesme. Prvi je dan Drita započeo dovoljno energično da se u takvom tonu i nastavi, a završio je na nešto nježnijoj noti koja nam je tada i trebala. Zbog toga ponovno pohvaljujem Miach i njezin odličan izbor pjesama na nastupu, zahvaljujući kojima smo i metaforički i doslovno živjeli pod zvijezdama koje su obasjale nebo iznad nas.

Miach / Julijan Labrović, yem

Danas nam je divan dan

Drugi je dan Drita otvorio simpatični duo – Špiro i Tej, kojima je ovo bio prvi put da nastupaju u Osijeku, a čiji se nastup pokazao kao pravi izbor za otvaranje drugog dana festivala. Naravna stvar je da se na njihovom setu neprestano pleše, jer i oni sami neprestano plešu i potiču publiku da im se pridruži. Njihove pjesme i cjelokupni vibe imaju idealan omjer chill i hype energije, dok oni sami daju dojam kao da se na nastupu izvrsno zabavljaju, a iz kretanja po stageu ne vidi se niti malo treme ili pritiska očekivanja zbog toga što nastupaju prvi na otvaranju, i prvi put pred novom publikom. Vidi se da im je važno dobro se zabaviti, kemija među njima je primjetna i na pravi način funkcioniraju zajedno, a trude se zabaviti i prisutne, što im je definitivno uspjelo. Dečki su čestitali rođendan producentu Trkyju, a uz tortu i kapice koje su nosili tim povodom, potaknuli su i publiku da mu otpjeva „Sretan rođendan“, što smo i učinili. Trkyju još jednom čestitamo rođendan i sve najbolje u daljnjem producentskom radu, ne sumnjam da zajedno sa Špirom i Tejem već priprema nove hitove.

Tej x Špiro / Julijan Labrović, yem

Špiro i Tej su izveli sve stvari sa svog EP-a Malo Skuplji, kao i pjesmu „Nemoš to“ s Metro mixtapea. Već sam ih pohvalila zbog toga kako kroz svoje pjesme podižu standarde curama i zbog njihovih wholesome stihova iz kojih bi drugi dečki mogli nešto naučiti, što ponovno ističem jer Špiro i Tej iznova podsjećaju na stvari koje su po njima standard kojega se treba držati. Iako su vas svi ondje prisutni čuli, neću tu napisati kojim riječima ste pohvalili osječku publiku, tko zna – zna, drago nam je da vam je bilo lijepo u Osijeku.

Nastavak je festivala bio glazbeno šarolik, jer su se sljedeći zaredali Luzeri, TTM i Peki, zbog čega se raspored u publici stalno mijenjao, ali svaki od artista je dočekan od svog dijela publike.

Luzeri su također upali na stage s rođendanskim kapicama i donijeli nam pop-punk vibe koji je potaknuo publiku da nastavi s plesom koji su Špiro i Tej započeli, ali na nešto drugačiji način. Dipsiju i Goci ovaj se put nije pridružio prateći bend, no dečki su svejedno održali atmosferu na visokoj razini kroz svoj nastup, kojemu su doprinijele i suradnje sa Sjenom i Baksom koji su im se pridružili na stageu. Luzeri sa Sjenom izvode pjesmu „Vikend“ s drugog albuma Ljubav je za Luzere, te pjesmu „Suze“. „Zašto je tako vruće, tko je to dopustio?“ govori Dipsi koji se neprestano vrti po stageu i skače posvuda. Dipsi, možda je samo takav dan. A možda su to samo Luzeri, koji zapravo nisu luzeri.

Luzeri – / Julijan Labrović, yem

Podrška za kolegu

TTM su provjeren recept za zagrijavanje već užarene atmosfere na Dritu, a rekli su nam da im je Osijek kao drugi dom te da se vole vratiti ovdje jer se uvijek osjećaju dobrodošlo. To je lijepo za čuti, jer je i osječkoj publici drago prisustvovati njihovim nastupima. Bogo i Pari otvaraju s „TTM u kući“, a nastavljaju u svom splitskom điru. Tijekom njihovog nastupa letjele su pive, a ne „Votka Red Bull“, dok je „MDMA“ izazvala najveći kaos u publici.

Peki živi lagano k’o Balotelli, trči k’o Bukayo, a na nastupu je samouvjeren i nezaustavljiv. Kao i na zagrebačkom Dritu X, Peki i na osječkom Dritu otvara svoj set s „Balotelli“ te nastavlja sa stvarima s novog albuma Fortuna, kao i s EP-a D33. Iako je na Dritu više-manje sve dobro prolazilo, jedan nedostatak bio je taj što se na mnogim suradnjama artisti nisu mogli naći zajedno na stageu zbog prisustvovanja drugim nastupima u drugim gradovima. Tako je na prvom danu Bore Balboa samostalno izvodio njihove zajedničke pjesme s EP-a D33, kao i „PANAMU“, dok je na drugom danu Peki izvodio iste stvari, samo bez Bore koji je u to vrijeme nastupao na Student Day festivalu u Rijeci. To što nije bilo ‘ujaca’ nije spriječilo ‘netjaka’ da pruži najbolje od sebe, što je publika i prepoznala. Na nastupu se Pekiju pridružio Baks te su izveli sve zajedničke pjesme, nakon čega smo ponovno pjevali „Sretan rođendan“ Trkyju, a onda smo ponovno sklonili pare, jer su dečki to tražili. Kako kažu u pjesmi, danas časti FDS.

Peki / Julijan Labrović, yem

Sljedeći je set pripao dečkima iz 2xšihte, odnosno 3/5 nekadašnje grupe High 5, a prvi je s nastupom započeo Rade Ulica stvarima sa svog solo albuma Underraded. Rade nije otišao u back, ali je otvorio nastup pjesmom „Back“ nakon koje također nije otišao u back, nego ostao na stageu i zahvalio publici, rekavši „Ovo je puno ljepši doček nego sam očekivao“. Ubrzo mu se pridružuju Riđi Riđ i Žugi te zajednički izvode „Udari“ i ostale legendarne stvari nastale u vrijeme rada grupe High 5, kao i stvari nastale u postavi 2xšihte. Zadnju pjesmu „Mama napokon sam uspio“ dečki posvećuju svom dugogodišnjem prijatelju i suradniku Swani, rekavši kako on trenutno prolazi kroz težak životni period te da u znak podrške skandiramo „Swana mi te volimo“, što je označilo emotivan trenutak prije izvedbe i donijelo svojevrsni predah od dotadašnjeg divljanja.

2xŠihta i Rade Ulica / Julijan Labrović, yem

Drito iz Osijeka podrazumijeva nastupe Krankšvestera i z++, Osječana koji su i u Osijeku i šire prihvaćeni, a čini se da im je najdraže nastupati upravo u svom gradu.

Domaći teren

Krankšvester je već klasika na Dritu, njihova publika zna po što je došla, a 3ki i Sett ne štede ni sekundu nastupa, samo redaju rime. Izveli su masu starih stvari u kombinaciji s ponekom trakom s novog albuma, a publika ih je kroz cijeli set pratila s rukama u zraku. „Hvala vam ljudi pun kurac“ govore nam na kraju, klasično krankšvesterski (da, izmislila sam ovu riječ).

Krankšvester / Julijan Labrović, yem

Čak su i mene nasmijali tom izjavom, ali nije dugo potrajalo jer sljedeći na stageu je z++ čiji me izbor pjesama bacio u neko skroz drugačije stanje i poslao iza u drugi dio dvorišta. Njegovi su nastupi takvi da želim sjesti i samo gledati ispred sebe jer kad „Magija“ nestane za noć, drugi dan vidiš samo „nemir i nespokoj“. To nije loša stvar, naprotiv, u takvim trenutcima želiš biti sam i doživjeti glazbu kakvom ju tada trebaš. Ali nisam mogla ostati sama cijelo vrijeme jer prijateljica dolazi po mene i odvlači me iz kuta da idemo plesati na njezinu najdražu pjesmu „dijamanti“, i što ću – naravno da idem. Prepoznat će se tu, pa joj i ovim putem zahvaljujem. Z++ nas je proveo kroz razne emocije i nije razočarao, kao ni Massimo Savage koji mu se pridružio na nastupu, što znači „Mogli bi“ napraviti kaos na Dritu. I jesu. Jedino što je nedostajalo je pjesma „Ana“ koju je z++ izvodio na prethodnim izdanjima Drita, ali mislim da ju ovaj put nisam čula.

Grše je jedan od izvođača čija publika na Dritu već znala što očekivati od njega, a on je očekivanja opravdao i ovaj put. Uz hitove koji tjednima ne silaze s Billboardovih ljestvica, Grše je izveo i pjesmu „Dajem ti rič“ grupe Dalmatino, a u pjevanju mu se pridružila i publika. Na stageu se ponovno našao Peki koji s Gršom izvodi suradnju „Mangio Pasta“, kojom su pokazali kako Drniš – Trilj connect dobro funkcionira i na live izvedbi.

Grše / Julijan Labrović, yem

Sljedeći na stage upadaju dečki iz Buntaija sa svojim dobro poznatim uvodom u D O G M U – pjesmom „Demoni“ koja je sad već standardno prva stvar kojom otvaraju svoje nastupe. Ako trap dogma tako divlje počinje, nema sumnje da se tako i nastavlja. Yung Bude i Dipsi kroz cijeli set lete na sve strane po stageu, a njihova energija nosi i masu u publici koja svaku njihovu stvar objeručke prihvaća. Izveli su po nekoliko stvari sa svakog svog albuma, a pridružio im se i Sjena na pjesmama „Život poslije 00:00“ i „Kratka ljubav“ koja je kao i svaki put popraćena improviziranom koreografijom zbog koje, koliko god je tužno, ipak ne padaju suze. Svaka im čast što na takvu heartbreaking stvar uspiju tako ludo plesati i time zadržati pažnju dovoljno da ne analiziram svaki stih pjesme, i svaka im čast na sinergiji kakvu imaju zajedno i koju iznova pokazuju na svakom nastupu. Dečki su izveli i svima poznati hit „Antun Bauer“, dok su s Gocom izveli „Popstar“ nakon koje su potaknuli publiku da s njima acapella otpjeva refren.

Buntai / Julijan Labrović, yem

Koturaljke za kraj

Čast da zatvori drugi dan Drita iz Osijeka dobio je Rouzi, mladi izvođač koji se polako ali sigurno probija na sceni i čije su pjesme dobro poznate osječkoj publici, pred kojom je tada nastupio prvi put. Rouzi svoj nastup otvara malo glasnije pjesmom „Malo tiše“, a od njega je na trenutke glasnija bila masa kojoj je bio vidno zahvalan na podršci. Činilo se kao da se na nastupu dobro zabavlja, a i od publike koja je prepoznala njegove pjesme jako je dobro prihvaćen. Izveo je „Maria, ja sam pijan“ koja nas je ponovno rasplesala, kao i „Jao mama“ po kojoj su ga prepoznali i oni koji prethodne stvari možda nisu znali. Rouzi je također izveo jednu unreleased stvar s techno twistom, za koju je (ako sam dobro čula) rekao da će se zvati „Blindiran“ i da izlazi vrlo uskoro.

Četvrto izdanje Drita iz Osijeka ugostilo je artiste od kojih su neki po prvi put nastupili u Osijeku, a svi su prihvaćeni i možemo zaključiti kako su, uz već standardni dio postave, dobrodošli i na sljedeća izdanja. Slavili su se rođendani, pjevale su se i neočekivane pjesme, plesalo se, moshalo se, ljudi iz Osijeka i okolice ponovno su se našli na mjestu gdje grad oživljava u duhu hip hop i trap glazbe koja na jednom mjestu okuplja i mlađe i starije generacije, i alternativnu i old school ekipu, i nudi ponešto za svakog od njih. After oba dana bio je u klubu Exit, gdje se održao Trap’n’bass festival na kojemu je ekipa iz Koturaljke kolektiva vrtila drum and bass na jednom flooru, dok su na drugom flooru Eugen i Langy iz Metro kolektiva u suradnji s Brunom i Marinom iz Trapscapea vrtili trap i R&B bengere.

Drago mi je vidjeti kako je osječki Drito svake godine sve bolji, dok je ekipa koja podržava priču spremna ta dva dana provesti trepajući od 7 navečer do 2 ujutro, nakon čega mnogi nastavljaju na after u Exit, a onima koji radije biraju šetnju vjerojatno u glavi i dalje zvoni ono što su slušali na Dritu. Ali mislim da se nitko ne žali. Drito u Osijeku je jednom godišnje, svaka sekunda se isplati.