Drugi dan Zagreb Beer Festa: Generacija koja ne čeka svoje vrijeme

Drugi dan Zagreb Beer Festa obilježili su predljetne vrućine, nova generacija domaće scene i Urban&4 koji je večer zaključio emotivnije nego što je itko očekivao

Bivša Superval ekipa; Slow Cured, koju čine Katarina, Filip, Jakov, Stjepan i Bruno, dobila je zadatak otvoriti drugi dan Beer Festa i iskreno, teško da su mogli poželjeti bolji početak večeri. Iako prostor ispred bine nije bio krcat, okupila se publika koja je znala svaki tekst i pratila ih od prve pjesme.

Što su? Tko su?

Otišla sam si po piće u pauzi. Vraćam se natrag. Odjednom se oko mene skupila mlada publika. Klinci trče prema ogradi, svi se naguravaju. Odmah mi je bilo jasno da dolaze SHTOSMO; tročlana ekipa koja je jučer bila duo, jer, kako su nam rekli, jedan je član pisao ispit u Nizozemskoj. Sretno ovim putem.

Čim su izjurili na pozornicu svi su počeli vrištati, a set su otvorili s pjesmom “Paradoks“. Gledam ekipu oko sebe i postaje mi jasno da ovdje nitko nije došao usput. Znaju apsolutno svaki tekst i to moguće bolje i od samih autora. Na pozornici su im se pridružili i gosti; Lokki je s njima zapjevao pjesmu “Bubblegum“, a Tej je došao otpjevati pjesmu “Talking Stage“. Dečki su bili zabavni i imali su super komunikaciju sa svojim fanovima, a sve one koji ih žele još slušati pozvali su i na Pine Fest 12.06.

Zagreb Beer Fest 2026./foto: Luka Antunac/PIXSELL

„Nemojte nikada nikome reći da ga mrzite, ali smijete to napisati.“

Nakon mlade trap senzacije, na pozornicu je stigla Nika Turković, izvođačica za koju mi je stvarno drago da napokon dobiva pažnju kakvu zaslužuje. Naravno, moram pohvaliti i bend koji ju prati jer su cijeli nastup držali nevjerojatno čvrsto i energično.

Priču je otvorila s najnovijim singlom “Samo ljubili“, a time je nekako i počela ova, možemo ju nazvati, grupna glazbena terapija. Uslijedile su pjesme “Pusti“, i “Gledaj me“, uz novije pjesme “Noćna svjetla“ i “Dovoljna“. „Nemojte nikada nikome reći da ga mrzite, ali smijete to napisati“, poručila je Nika prije nego što nas je uvela u pjesmu “Mrzim“. Počastila nas je i svojom još neobjavljenom, nadam se uskoro objavljenom, kreacijom, “Nebitna“ koja će sve koji ju nisu imali prilike jučer poslušati, apsolutno oduševiti.

Nakon Nike uslijedili su KOIKOI i iskreno, to je bend koji mi je uvijek najteže opisati. Miješaju post-punk, indie, elektroniku i neku svoju vrstu kontroliranog kaosa, a uživo sve to zvuči još intenzivnije.

Zagreb Beer Fest 2026./foto: Luka Antunac/PIXSELL

Već nakon prve pjesme bilo je jasno zašto ih se toliko često spominje kao jedan od najuzbudljivijih regionalnih bendova nove generacije. Njihov nastup nije djelovao kao klasično odsviravanje seta, nego više kao da gledate grupu ljudi koja je potpuno uronjena u vlastiti svijet, a publika im se samo pridružila.

Do tog trenutka Tuđmanac je već bio poprilično pun. Ljudi sjede po travi, netko pleše, netko traži zadnje mjesto za sjesti s pivom u ruci, a iz pozadine se miješaju mirisi burgera i cigareta. Beer Fest je napokon uhvatio svoj puni ritam.

A onda se ugasilo svjetlo i na pozornicu su izašli Urban&4.

Zagreb Beer Fest 2026./foto: Luka Antunac/PIXSELL

Dame i gospodo, Damir Urban.

„Dobra večer svima, molim vas jedan pljesak za bend KOIKOI“, rekao je Damir Urban odmah na početku nastupa. Urbanovi koncerti nikada nisu samo koncerti. Više djeluju kao razgovor koji se događa između pjesama, pogleda, sve je kao da smo u kazalištu i ovo je jedna velika priča. Kroz set su se nizale “Odlučio sam da te volim“, “Sutra ćemo pričati“, “Kundera(Atom)“, ali i neizostavne “Ruke“, “Mala truba“, “Moja voda“ i “Iskra“. Atmosfera je bila jako intimna i svi smo upijali Urbanovu zaraznu energiju, a u jednom trenutku je on upio nešto i od publike; „Netko ovdje koristi kremu 48, nisam tu kremu osjetio godinama, ovo me sad vratilo baš u djetinjstvo“, rekao je i sve nas nasmijao.

I možda je upravo to najbolji opis drugog dana Beer Festa. Večer koja te na trenutak vrati negdje staro, ali istovremeno podsjeti koliko nova generacija brzo dolazi i da već grade svoja mjesta na ovoj sceni, bez da čekaju pravi trenutak ili nečije dopuštenje.