DSO, Pavle Zajcev i Jasen Chelfi u sviračkom triatlonu

Nakon nešto dužeg zimskog sna, te ožujka i početka travnja u znaku suradnje s mladim glazbenicima te edukacije dubrovačkih školaraca, Dubrovački simfonijski orkestar u Franjevačkoj crkvi Male braće otpočeo je svoj tradicionalni ciklus koncerata Dubrovačko glazbeno proljeće – koji sad već tradicionalno obogaćuje kulturni život Dubrovnika u periodu od travnja do lipnja – vrlo dobrim koncertom pod dirigentskom palicom (ili bez nje) Pavla Zajceva, dok je u ulozi solista te večeri bio vođa dionice violončela Zagrebačke filharmonije Jasen Chelfi.

Foto: Vedran Levi/DSO

Na programu se tako našao triptih kanonskih djela glazbe 18. i 19. stoljeća; koncert su započeli izvedbom mladenačkim djelom Wolfganga Amadeusa Mozarta, njegovom Simfonijom br. 1 u Es-duru KV16, nakon čega je pred publiku istupio Chelfi i zajedno s orkestrom izveo Varijacije na rococo temu op. 33 Pjotra Iljiča Čajkovskog, a koncert je orkestar zaokružio Simfonijom br. 4 u B-duru op. 60 Ludwiga van Beethovena.

Iako nešto manje brojan, DSO je sposoban orkestar kojemu je samo potreban pravi dirigent kako bi mu dao potrebni impuls. U tom je pogledu Pavle Zajcev savršen izbor; kao česti dubrovački gost odlično poznaje ansambl te s njime ostvaruje dobru komunikaciju. Njegovi pokreti su lako čitljivi (čak i kad mu kao član publike gledate u leđa), egzaktni a opet slobodni, što je svakako pospješeno i njegovim izborom da ne koristi dirigentski štapić.

Foto: Vedran Levi/DSO

Pohvalan je bio i njegov odabir tempa; sva tri djela na programu pod njegovim je ravnanjem orkestar tako izveo u nešto bržim tempima nego što je uobičajeno, čak i u njihovim sporijim stavcima, te se s tim testom izdržljivosti orkestar nosio više nego dobro, kako u Prestu iz Mozartove simfonije tako i u Beethovenovom Adagiu.

Impresivan je bio i solist; Chelfi je svoju dionicu u Čajkovskijevom djelu izveo energično i odrješito, izvlačeći individualni karakter svake od varijacija čak i u tom vanserijski brzom tempu, dok je solo u posljednjoj varijaciji u njegovoj izvedbi zvučao uistinu sjajno.

Foto: Vedran Levi/DSO

Nakon posljednjeg takta Beethovenove simfonije uslijedio je dug pljesak od strane praktički pune crkve Male braće, kako od domaće čeljadi tako i od stranaca, a iako su se i dirigent i solist na pozornicu vratili još nekoliko puta, bisa nije bilo, ali, istini za volju, nakon ovakvog sviračkog triatlona on nije bio ni potreban, niti su za nj sastav i publika imali snage.

Foto: Vedran Levi/DSO

U svakom slučaju, Dubrovački simfonijski orkestar će sljedeću koncertnu dozu dubrovačkoj publici dostaviti 2. svibnja pod ravnanjem jednog od eminentnijih mladih dirigenata Valentina Egela dok će u ulozi solista biti violinisti Kimiko Nakazawa i Goran Končar. Nakon toga, DSO će surađivati s nekolicinom gostujućih dirigenata, a koncertna publika Grada s velikim G do kraja ciklusa može očekivati i nekoliko koncerata gostujućih ansambala.