Uspješno koncertno gostovanje dubrovačkih slavljenika

Drugi po redu festival Zagrebačko glazbeno proljeće, ove godine posvećen Stjepanu Šuleku, završen je u nedjelju, 11. svibnja nastupom Dubrovačkoga simfonijskog orkestra u velikoj dvorani Vatroslav Lisinski. Dirigirao je Valentin Egel, solistica je bila violinistica Eva Šulić Brajčić, a slušali smo skladbe Ludwiga van Beethovena, Petra Iljiča Čajkovskog, Luke Sorkočevića, Borisa Papandopula te, naravno, Stjepana Šuleka.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Ovaj je nastup bio jedan od slavljeničkih koncerata Dubrovačkoga simfonijskog orkestra, koji ove godine obilježava 100. obljetnicu djelovanja. Godine 1925. – pod nazivom Dubrovački orkestar – osnovali su ga maturanti Gimnazije u Dubrovniku. Tijekom stotinu godina postojanja orkestar je mijenjao ime (Dubrovački filharmonijski orkestar, Gradski orkestar Dubrovnik), da bi od 1992. godine djelovao pod današnjim nazivom.

Ono što je puno važnije od imena činjenica je da orkestar nije prestao s djelovanjem iako je preživio dva rata, a – kako je u pozdravnom govoru publici naglasio ravnatelj orkestra Slobodan Begić – zanimljiv je i podatak da rijetko koji europski grad veličine Dubrovnika ima vlastiti simfonijski orkestar.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Nakon što su se uzvanicima i, nažalost, ne odveć brojnoj publici obratili ravnateljica Lisinskog te autorica programskog koncepta i sadržaja festivala Nina Čalopek i Slobodan Begić, scena je pripala glazbenicima. Pred orkestar je izašao Valentin Egel, 31-godišnji njemački dirigent koji je našoj publici dobro poznat još od pobjede na natjecanju “Lovro von Matačić”, a trenutačno djeluje kao šef-dirigent Riječkoga simfonijskog orkestra i glazbeni ravnatelj HNK-a Ivan pl. Zajc u Rijeci.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Od samog početka koncerta bilo je jasno da je Egel s Dubrovčanima uspostavio vrlo dobru komunikaciju. U izvedbi Beethovenove Uvertire Koriolan, op. 62 orkestar se predstavio kao vrlo discipliniran i uigran ansambl skladnog zvuka, koji veliku pažnju posvećuje ravnoteži između sekcija i zajedništvu muziciranja. Egelovo je tumačenje bilo čitko i jednostavno, bez pretjerane dramatike, s naglaskom na ujednačenosti zvuka i preglednosti forme, što je očito odgovaralo glazbenicima pa smo čuli vrlo lijepu i zaokruženu izvedbu popularnog Beethovenova djela.

Orkestar se predstavio kao vrlo discipliniran i uigran ansambl skladnog zvuka, koji veliku pažnju posvećuje ravnoteži između sekcija i zajedništvu muziciranja

Uslijedio je još jedan hit – Čajkovskijev Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 35. Solistica Eva Šulić Brajčić još je jedna u nizu laureata Nagrade Stjepan Šulek koji su nastupili na ovogodišnjem Zagrebačkom glazbenom proljeću, a ovim je nastupom pokazala da se ta nagrada dodjeljuje samo najboljima. Njezinu samouvjerenom i sigurnom nastupu sigurno je pridonijelo i to što je svirala sa svojim orkestrom: 28-godišnja je violinistica, naime, prošle godine postala koncertna majstorica Dubrovačkoga simfonijskog orkestra.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Eva Šulić Brajčić svirala je izvrsno: tehnički suvereno, muzikalno i strastveno, ali i s odmjerenošću zbog koje nikad nije prešla granicu kiča. Njezina je izvedba plijenila ljepotom tona, dorečenošću svake fraze, ali i finim odnosom s dirigentom i orkestrom. Osim manjih kolebanja puhača u drugom stavku, orkestru se također nema što zamjeriti: pod sigurnim vodstvom Valentina Egela svoju je članicu pratio muzikalno i pažljivo.

Eva Šulić Brajčić svirala je izvrsno: tehnički suvereno, muzikalno i strastveno, ali i s odmjerenošću zbog koje nikad nije prešla granicu kiča

Drugi dio koncerta bio je posvećen hrvatskim skladateljima. Zasićene i teške obrade Sorkočevićevih pretklasičnih simfonija ne ubrajaju se u Šulekova najbolja ostvarenja, ali u kontekstu festivala izbor djela dubrovačkog skladatelja u Šulekovu aranžmanu nametnuo se sam od sebe. DSO i – naročito – Valentin Egel uspjeli su, međutim, postići kompromis između Šulekove gustoće i Sorkočevićeve lakoće u pažljivoj i smirenoj izvedbi koja je Četvrtoj simfoniji u F-duru dubrovačkog majstora vratila dio vedrine i prozračnosti.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Papandopulov Hommage à Sorkočević skladateljeva je posveta Dubrovniku i njegovim glazbenicima te čini stalni dio repertoara Dubrovačkoga simfonijskog orkestra. Riječ je o tipičnom papandopulovskom djelu u kojem se bezbrojni utjecaji, citati i parafraze glazbe iz prošlosti neprestano izmjenjuju u zaigranom ritmu. DSO i Egel pružili su dinamično i duhovito tumačenje pri čemu su se posebno istaknuli puhači, koji su u ovoj skladbi u prvom planu.

DSO i Egel pružili su dinamično i duhovito tumačenje pri čemu su se posebno istaknuli puhači

Kraj večeri pripao je Stjepanu Šuleku i njegovu Drugom klasičnom koncertu za gudače što ga je 1952. posvetio Milanu Horvatu, a koji nosi podnaslov Slobodi duha i misli. Ovo djelo klasične forme i jasnih tema koje izviru iz bujne harmonije i majstorskog kontrapunkta izuzetno su nijansirano izveli Valentin Egel i Dubrovački simfonijski orkestar. Njihovo je slojevito tumačenje istaknulo kontrast između stroge forme i slobodnog sadržaja, ali je prije svega naglasilo originalnost i bogatstvo Šulekove partiture.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL