Izlazak iz okvira i pogled prema budućnosti

Jazz u Dubrovniku u proteklih nekoliko godina doživio je neku vrstu renesanse. U sklopu Dubrovačkih ljetnih igara samo su u proteklih pet godina nastupili Avishai Cohen, Richard Bona i Cory Henry, Ponta Lopud Jazz Festival također već dvije godine dovodi neka od afirmiranijih lica suvremenog jazza, a nedavno bilježimo i veću pojavnost hrvatskih jazz glazbenika, prvenstveno u nekima od lađa dubrovačkih Lazareta.

Foto: Vedran Levi/Dubrovnik Jazz Outbreak

Dubrovnik Jazz Outbreak pokrenut je 2019. godine te je tad bio ambiciozno postavljen – s nastupima pretežito inozemnih glazbenika – i vrlo dobro primljen. To se prvo izdanje festivala, međutim, dogodilo na pravom mjestu, ali u krivo vrijeme, netom prije nego što smo svi saznali za COVID-19, za lockdown, za pandemiju. Sljedeće dvije godine bile su takoreći groblje za festivale, stare i nove, a za Dubrovnik Jazz Outbreak činilo se kao da će biti još jedna od žrtava pandemije, ironično s obzirom na naziv festivala koji svoje korijene ima u karantenskoj prošlosti ambijenta u kojemu se odvija.

Dubrovnik Jazz Outbreak okrenuo se hrvatskom jazzu, koji je je u protekle tri godine bio okosnica festivalskog programa

Ali pandemijski uvjeti imali su i svoju svijetlu točku, barem za hrvatski jazz, jer je nemogućnost dolaska inozemnih glazbenika stavila povećalo na hrvatsko jazz stvaralaštvo, a kad je najgore razdoblje pandemije prošlo te su se koncerti ponovno počeli organizirati, hrvatskim jazzerima je prostor za promoviranje svoje glazbe bio najpotrebniji. Tako se i Dubrovnik Jazz Outbreak okrenuo hrvatskom jazzu, koji je je u protekle tri godine bio okosnica festivalskog programa.

Foto: Vedran Levi/Dubrovnik Jazz Outbreak

Iako je i dalje u fokusu festivala hrvatska jazz glazba, dijapazon festivala se ponovno širi. Od 2007. godine Dubrovnik i Monterey u Kaliforniji gradovi su prijatelji, a manje od tjedan dana prije ovogodišnjeg Dubrovnik Jazz Outbreaka potpisan je sporazum o kooperaciji između njega i Monterey Jazz Festivala koji je ove godine obilježio 67 godina kontinuiranog djelovanja.

Sporazum uvjetuje i razmjenu glazbenika, što znači da će sljedeće godine hrvatski jazz glazbenici dobiti priliku nastupati na najdugovječnijem jazz festivalu na svijetu, dok će u Dubrovnik dolaziti američki jazz glazbenici, što bi za svakog ljubitelja jazza u Hrvatskoj trebala biti više nego dobra vijest. Taj sporazum je onda zapečaćen i glazbeno, zajedničkim muziciranjem umjetničkog voditelja Dubrovnik Jazz Outbreaka Ivana Bonačića (s kojim sam o prošlom izdanju festivala imao priliku popričati prošle godine) i američkog klavirista Christiana Sandsa s Monterey Jazz Festival All-Stars Bandom.

No kakav je bio ovogodišnji Dubrovnik Jazz Outbreak?

Jednom riječju odličan, ali i itekako interesantan. Fokus ovogodišnjeg festivalskog programa zapravo je bio na pijanizmu u svim njegovim oblicima, od Borna Pehar Quarteta i njihove promocije albuma Timezone 15. studenog, zatim dvostruke koncertne večeri dubrovačkih jazz glazbenika Petra Ćulibrka (s albumom Sail Away) i Maje Grgić Novaković (koja je pod umjetničkim imenom NIM izdala album NOW na kojemu je neke od skladbi koautorirao klavirist Teo Martinović) 16. studenog, a festival je svoj epski završetak imao u koncertu Marko Churnchetz Trija koji je izvodio numere s nedavno izdanog live albuma Without Words – The Music of Mojmir Sepe 17. studenog.

Cijelo to vrijeme posjetitelji festivala su također mogli i pogledati izložene radove učenika slikarskog odjela Umjetničke škole Luke Sorkočevića inspirirane jazz posterima i ikonografijom.

Foto: Vedran Levi/Dubrovnik Jazz Outbreak

Pehar je sa svojim kvartetom – koji još čine i brazilski saksofonist Joander Cruz, mađarski bas gitarist Roland Racz i srpski bubnjar Peđa Milutinović – dobio čast otvaranja festivala, a njihov je nastup izmamio neke od jačih aplauza trodnevlja. Pehar je tijekom koncerta istaknuo kako je album Timezone nastajao u periodu od pet godina, što je onda rezultiralo i time da se zapravo radi o prilično eklektičnoj kolekciji skladbi od kojih su neke u izvedbi uživo ipak djelovale mrvicu bolje od drugih.

Foto: Vedran Levi/Dubrovnik Jazz Outbreak

Svejedno, glazbeništvo svakog od članova kvarteta bilo je na stvarno vrlo visokoj razini; Peharovi su se prsti tako jedan moment mogli vidjeti na koncertnom klaviru dok bi nakon samo jednog treptaja već bili na NORD Stage 2-ici, Cruzove su improvizacije bila dragulj krune svake skladbe u čijoj je izvedbi sudjelovao, Racz je ilustrirao svoj krasan ton i vrhunsku tehniku, a Milutinović je – okretan, spretan i nadasve imaginativan – to sve držao na okupu, u introspektivnijim numerama kao i u onim nešto bombastičnijim, kao što je funky skladba Tavern koja je po mom skromnom mišljenju jedna od uspjelijih na cijelom albumu.

Foto: Vedran Levi/Dubrovnik Jazz Outbreak

Drugu večer otvorio je Petar Ćulibrk koji je po drugi put nastupao na festivalu; prvo je 2022. godine promovirao svoj solo prvijenac Old School a ovaj put je dubrovačkoj publici (koja ga je, kao svoga, u velikom broju dočekala) predstavljao skladba s drugog albuma Sail Away.

Foto: Vedran Levi/Dubrovnik Jazz Outbreak

O albumu sam već detaljno pisao tako da njegove adute ovdje neću ponavljati, ali svakako mogu reći da se radilo o jako dobrom koncertu na kojemu je Ćulibrk pokazao nijansiranost i tehniku (iako neke od fraza u live verziji možda nisu zazvučale onoliko uvjerljivo koliko na albumu), ali i urođeni šarm s obzirom na to da je jedan dio koncerta proveo za mikrofonom. U nekom drugom životu možda bi bio sasvim solidan stand-up komičar (koji je gledao dosta rutina Johna Cleesea, čini se), a tijekom koncerta je taj svoj šarm pretočio u pokušaj prodavanja CD izdanja albuma. Je li mu to uspjelo, ne znam.

Foto: Vedran Levi/Dubrovnik Jazz Outbreak

U sklopu drugog koncerta te večeri ponovno je na pozornicu istupio Mr. Outbreak, Zvonimir Šestak (koji se tijekom Ćulibrkovog koncerta pijanistu pridružio pri izvedbi skladbe Dance Class kao jedini gost večeri), ovaj put kao integralni dio kvarteta Maje Grgić Novaković, uz Hrvoja Gallera (koji je te večeri zamijenio Tea Martinovića) i Krunoslava Levačića, te su njih četvero numere s albuma NOW izveli više nego dobro, bar one koje sam uspio čuti jer sam bio spriječen ostati do kraja koncerta. Mea culpa.

Foto: Vedran Levi/Dubrovnik Jazz Outbreak

Do kraja koncerta Marko Churnchetz Trija bi, s druge strane, bio grijeh ne ostati. Trio se sastoji od slovenskog klavirista s njujorškom adresom Marka Črnčeca, američkog kontrabasista Josha Ginsburga i bubnjara Kristijana Kranjčana. Črnčecova odluka da album posvete pjesmama slovenskog kompozitora, aranžera i trubača Mojmira Sepea rezultirala je nastupom koji je na prvi pogled bio lagodan (s obzirom na prirodu materijala), ali iza te lagodnosti se krila vraški dobra svirka.

Foto: Vedran Levi/Dubrovnik Jazz Outbreak

Komunikacija trojice glazbenika na pozornici bila je naprosto fenomenalna. Često se navodi kako je improviziranje u jazz glazbi poput razgovora, ali kod njih trojica ono je bilo više poput ćaskanja s obzirom na to koliko su zapravo sinkronizirani. Nadovezivali su se i nadmetali, uvijek s osmjehom na licima. A kako i ne bi bili nasmijani, kad je ono što su proizvodili bila magija.

Foto: Vedran Levi/Dubrovnik Jazz Outbreak

Črnčec je kao pijanist iznimno sposoban, ali njegove improvizacije impresivne su zbog toga što u njih, iako ih bazira na klasičnom bluesu, svejedno uspijeva oštroumno inkorporirati motivički rad i graditi cijele nezavisne strukture od kratkih sekventno tretiranih fraza. Ginsburg je također ilustrirao svoju okretnost i kreativnost na double bassu, naročito u introdukciji Sepeove uspješnice Pridi, dala ti bom cvet (koja je predstavljala Jugoslaviju na Euroviziji 1970. godine).

A kad je Med iskrenimi ljudmi započela double time swingom u Kranjčanovoj dionici? Kako bi Njujorčani (barem oni u filmovima) rekli, fuggedaboudit.

Foto: Vedran Levi/Dubrovnik Jazz Outbreak

Koncert trija označio je kraj ovogodišnjeg Dubrovnik Jazz Outbreaka i jazzom napunjenog dubrovačkog četverodnevlja. U drukčijim okolnostima pomislio bih kako će pogotovo nakon ovako dobrog završnog koncerta biti teško ostaviti isti dojam dogodine, ali znanje da će sljedećeg studenog u ovom istom prostoru nastupati američki jazzeri već sad golica maštu…