Međunarodni 5. rođendan sjajnog jazza u Dubrovniku

Pet izdanja bilo kakvog festivala nije mala stvar. Za Dubrovnik Jazz Outbreak pogotovo, jer je riječ o festivalu protiv kojega su radili mnogi faktori, primjerice pandemija koja ga je (pomalo ironično) skoro ugasila, zatim studeni u Dubrovniku (tijekom kojeg cijeli grad praktički spava) te sama činjenica da se radi o jazz festivalu u gradu u kojemu je taj žanr proteklih desetljeća bio u stanju sporog odumiranja.

I dok je proteklih godina festival programski bio usmjeren prema promoviranju novih izdanja domaćih jazz glazbenika, čini se da je 2025. konačno godina u kojoj se Dubrovnik Jazz Outbreak vraća na tvorničke postavke – dijelom je to zbog prošle godine najavljene suradnje s Monterey Jazz Festivalom, najdugovječnijim ove vrste na svijetu, ali ovogodišnji Dubrovnik Jazz Outbreak, koji se u dubrovačkim Lazaretima održao od 7. do 9. studenog, označio je i povratak nekolicine inozemnih glazbenika koji su nastupili još na prvom izdanju festivala, sad već prilično davne 2019. godine.

Foto: Vedran Levi / Dubrovnik Jazz Outbreak

Dobri omeni

Festival je u petak otvoren upravo suradničkim koncertom s Monterey Jazz Festivalom, i, usudio bih se reći ponajboljim koncertom cijelog trodnevlja. Christian Sands američki je pijanist i trenutačni umjetnički voditelj Monterey Jazz Festivala, a kao i na zagrebačkom koncertu održanom prije nekoliko godina u Kinu SC, i u Dubrovniku je nastupio sa svojim triom, ovaj put sazdanim od Sandsa na klaviru, njegova brata Ryana na bubnjevima i Thomasa Fonnesbaeka na kontrabasu.

Foto: Vedran Levi / Dubrovnik Jazz Outbreak

Trio je nastupio s raznolikim setom, sazdanim poglavito od standarda uz tek nekolicinu autorskih skladbi, što svakako valja pozdraviti s obzirom na to da se unutar domene suvremene jazz glazbe standardi nerijetko doimaju poput kakve ugrožene vrste. Počevši s kompozicijom F.S.R. (For Sonny Rollins) Raya Brownea (a koja je zasnovana na melodijskom incipitu Rollinsove rane skladbe Doxy), trio je pokazao očaravajuću sinergiju i inventivnost u dijalogu, a iste su nastavili pokazivati i tijekom ostatka odsviranog seta.

Foto: Vedran Levi / Dubrovnik Jazz Outbreak

Sands i njegov trio američki su džezeri staroga kova, s vidljivim i ogromnim respektom prema njihovim prethodnicima, a kad bi trebalo fiksirati njihov zvuk u neko vremensko razdoblje, on možda najviše podsjeća upravo na one jazz glazbenike koji su se krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća barem isprva oduprli zovu struje i nastavili njegovati zvuk iskonskog američkog jazza. To je možda najosjetnije u jednoj od uspjelijih izvedbi večeri, onoj autorske kompozicije MMC, koju su braća Sands posvetili svojoj majci (MMC je akronim za Mom’s Mac and Cheese), a u kojoj je trio u nevjerojatnoj mjeri uspio postići zvuk i energiju nekih od antologijskih snimki Chicka Coreae, Roya Haynesa i Miroslava Vitouša.

Foto: Vedran Levi / Dubrovnik Jazz Outbreak

Centerpiece večeri bila je izvedba Ellingtonove In a Sentimental Mood; Sands je naglasio da kao dobitnik stipendije Duke Ellington – koju izdaje Sveučilište Yale – u zadnje vrijeme izvodi puno Ellingtonove glazbe, a svoj je obol jednoj od njegovih najznačajnijih kompozicija dao u obliku duge i razvedene izvedbe u kojoj je In a Sentimental Mood prešla put od New Yorka do Kariba, od intimnog solo klavira do calypsa (i nazad).

Foto: Vedran Levi / Dubrovnik Jazz Outbreak

Trio je svoj izvanredni nastup (i jedan od najboljih koncerata u Dubrovniku u proteklih nekoliko godina, neovisno o vrsti ili žanru) završio Fonnesbaekovom kompozicijom Searching for Sahara, za koju je Sands priznao kako je nikad prije nisu svirali, što ih svakako nije spriječilo u izvanserijski dobroj izvedbi, gdje se je jamesbondovski kromatizirani motiv pokazao kao iznimno podatan za improvizaciju sve trojice glazbenika.

Foto: Vedran Levi / Dubrovnik Jazz Outbreak

Dobri duhovi

Drugi je dan označio koncert dobrih duhova srednjoeuropskog i napose balkanskog jazza, Sigija Feigla i Luisa Bonille i njihova kvinteta. Feigl i Bonilla već su nastupili na prvom izdanju Dubrovnik Jazz Outbreaka 2019. godine, a obojica su usko vezani za hrvatski jazz; Feigl kao pedagog koji je na Sveučilištu u Grazu dao svoj obol obrazovanju velikog broja hrvatskih jazz glazbenika mlađe generacije (a hrvatska publika ga pamti i po tome što je služio kao dirigent na Jumbo Big Band koncertu održanom u sklopu festivala JazzHR prije nekoliko godina), a Bonilla kao voditelj JM Jazz World Orchestra i povezanih radionica u Grožnjanu.

Foto: Vedran Levi / Dubrovnik Jazz Outbreak

Njihov koncert u Dubrovniku (ostvaren pod pokroviteljstvom Austrijskog kulturnog foruma) ovaj je put bio posvećen Karlheinzu Miklinu, pokojnom kolegi iz Graza, koji je također oblikovao mnoge mlade jazz glazbenike iz regije, uključujući i umjetničkog voditelja festivala, saksofonista i flautista Ivana Bonačića. Za potrebe koncerta naslovljenog The Legacy of Karlheinz Miklin, Feiglu i Bonilli su se tako pridružili pijanist Saša Mutić, kontrabasist Kajetan Kamenjašević i Miklinov sin, bubnjar Karlheinz Miklin Jr.

Foto: Vedran Levi / Dubrovnik Jazz Outbreak

Kvintet je počeo s dvije kompozicije iz svojega standardnog repertoara, a čiji je autor Bonilla; njihova eklektičnost i žanrovska bliskost free jazzu zapravo su se pokazale kao ne toliko dobar uvod u ostatak večeri, tijekom kojeg se kvintet okrenuo autorskim kompozicijama samog Miklina. Miklin je bio skladatelj širokog spektra afiniteta, među kojima su na koncertu Feigl i Bonilla najviše istaknuli one za brazilsku i argentinsku glazbu. Aranžmani su bili nešto tradicionalniji, a improvizacije odmjerenije i suzdržanije, što je zajedno rezultiralo vrlo dobrim koncertom, ali i koncertom koji (nimalo svojom krivnjom) nije uspio izići iz sjene prethodne večeri.

Ovdje treba spomenuti i popratni program festivala, koji je većinski bio zadržan za drugu večer festivala; u sklopu suradnje s festivalom svjetla LumiART ispred palače Sponza nastupili su Ana Uršula Najev i sastav Black Coffee, a nakon koncerta u svojevrsnom off-programu nastupili su mladi glazbenici s Umjetničke akademije u Splitu, klavirist Antonio Dragojević, gitarist Jan Samaržija i saksofonist Matija Petrić.

Foto: Vedran Levi / Dubrovnik Jazz Outbreak

Dobre vibracije

Festival je u kišovitu nedjelju zaključila koncertna promocija albuma Drugo sunce (Menart, 2025.) Maje Rivić i njezina kvinteta. Rivić je jedna od tek šačice čistokrvnih jazz vokalistica na hrvatskoj sceni, najprepoznatljivija po suradnji s Makom Murtićem, te koja je iznjedrila sastav Mimika Orchestra. Za razliku od Mimikinih bombastičnih skladbi s naglašenom konceptualnošću, Majin autorski prvijenac pokazao se kao nešto direktniji uvid u njezinu intimu i misaone procese, u čemu joj je pomogao kvintet sastavljen još od spomenutog Murtića, zatim kontrabasista Hrvoja Kralja, pijanista Hrvoja Gallera i udaraljkaša Borka Rupene.

Foto: Vedran Levi / Dubrovnik Jazz Outbreak

Za razliku od prethodna dva koncerta na festivalu, Majina je autorska glazba samozatajna, ali ništa manje teksturalno bogata. Uspjelije su svakako one kompozicije čiji su tekstovi pisani na hrvatskom jeziku – početna Mjesec, Tjeloglasje i naslovna Drugo sunce – dok su one na engleskom (gdje je nadahnute, ali kompleksne i razvedene tekstove mahom pisao Murtić) ipak djelovale nešto nezgrapnije i u raskoraku sa samom glazbom.

A ta je glazba je, bez obzira na intimnost, itekako velika, u punom smislu te riječi; Galler se ponekad periodično javljao na klaviru dok su kasnije njegove dionice prerastale praktički u samostalne kompozicije. Kralj je taj slog podupirao, a u nekolicini skladbi je posegnuo i za gudalom što im je davalo i jednu sasvim drugačiju zvučnu teksturu, pogotovo u momentima kad bi uz Maju zapjevao i ostatak benda.

Foto: Vedran Levi / Dubrovnik Jazz Outbreak

Rupenini doprinosi bili su itekako značajni, pogotovo s obzirom na njegovu inventivnost i gotovo kameleonski pristup u obogaćivanju skladbi. Autorski duo Rivić i Murtić na pozornici je ponekad djelovao zajedno, a nekad se dopunjivao, dok je Murtić u svojim samostalnim improvizacijama ilustrirao i široku lepezu zvukova i izričaja, od onog nalik na gore spomenutog Sonnyja Rollinsa pa sve do eksperimentacije s tonom i artikulacijom. A Maja Rivić, liderica ove eklektične skupine, momke je iz benda neprestano podupirala inspiriranim i skokovitim vokalnim dionicama, ali i svojom zaraznom energijom na pozornici, dok je između skladbi ispričala i pokoju priču o njihovu nastanku.

Foto: Vedran Levi / Dubrovnik Jazz Outbreak

Koncert Maje i ekipe označio je kraj ovogodišnjeg Dubrovnik Jazz Outbreaka, festivala koji je ovim izdanjem dostojno proslavio pola desetljeća postojanja. Želimo mu barem još toliko, s nadom da na sljedeću dozu jazz glazbe u Dubrovniku neće biti potrebno čekati 365 dana.