Etno čarolija Dunje Knebl i Roka Margete

Vrelo zvuka sinoć je u Močvari predstavilo najnoviji kreativni projekt Dunje Knebl i Roka Margete pod nazivom Fauna, opisan u najavnom tekstu kao “možda i najbolji u njezinoj bogatoj karijeri” – prilično snažna izjava s obzirom na dugu i plodnu karijeru Dunje Knebl, koja danas ima 79 godina, što je teško povjerovati s obzirom na njezin i dalje mladenački glas.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Već prva pjesma koncerta, Zmaj s otoka Mljeta, pokazala je da najava nije bila puki hajp. Dunja se našalila pitajući spada li zmaj u faunu, a pjesma je donijela čarobnu, gotovo hipnotičku atmosferu koja nas je savršeno uvela u izuzetnu glazbenu večer. Brzo je postalo jasno da Fauna nije samo jedan od najimpresivnijih Dunjinih projekata, nego i da kvalitetom i nadahnućem nadmašuje velik dio domaće glazbene produkcije.

Ovo je već treća suradnja Dunje Knebl i Roka Margete, nakon albuma Svilarica svilu prede i Songbook Songs, na kojima su neobični instrumenti i nadahnut pristup tradicionalnim pjesmama slušatelje uranjali u bajkovite, ali i mračne, melankolične glazbene krajolike.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Tijekom večeri pokazalo se da i u svijetu životinja vlada melankolija, pri čemu fauna služi kao metafora za ljudske odnose i društvene fenomene poput osamljenosti, ugnjetavanja, pitanja slobode i sličnih tema. Dunja je vrijedno kopala po zaboravljenim pjesmaricama, izvlačeći rijetko čuvene skladbe koje je interpretirala u svom jedinstvenom stilu, toplim i kristalnim glasom. Pritom je virtuozni multiinstrumentalist Roko Margeta kao podlogu stvorio bogato i raznovrsno zvučno tkanje na brojnim glazbalima.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Poseban gost koncerta bio je Kruno Carić, koji je na nekoliko originalnih i neobičnih žičanih instrumenata vješto pratio izvođače, a Dunja ga je pohvalila zbog brzog svladavanja zahtjevnog repertoara.

Nakon uvodne pjesme Zmaj čuli smo Jelena – koji je zapravo prva skladba na albumu – a zatim dvije pjesme iz Podravine: Košutica i Riba. Dunja je pritom objasnila kako se tradicionalne pjesme nekad nisu zapisivale, pa je bilo uobičajeno da se mijenjaju tijekom interpretacijske povijesti.

Veselije skladbe, poput Žabe i Mačka, donijele su na scenu antropomorfizirane životinje – čest motiv hrvatskih narodnih pjesama, u kojima životinje simboliziraju ljudske osobine i situacije. Potonja, primjerice, govori o mačku koji se priprema za odlazak na sajam, prateći njegove pripreme i radnje.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

S aktualnog albuma čuli smo i pjesme o usamljenoj ptici (Samec bez para), konju koji se žali na svoje životne jade jer ga gazda ostavlja samog i svezanog pred gostionicom dok se on opija, te na kraju bloka Faune – Tičicu, još jednu metaforu, ovaj put o slobodi. Ptica je oprezna zbog opasnosti od ljudi, što je česta tema cijelog albuma Fauna.

Drugi, kraći koncertni blok donio je – kako se Dunja našalila – “hitove”: Slavuj ptica mala, Po Zagrebu tramvaj leti, Oj sončece, sončece, Svilaricu svilu prede, a za bis su ponovili Jelena, uz napomenu Dunje Knebl da su ga “vjerojatno već zaboravili”.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Koncert je bio sjedećeg tipa; kapacitet Močvare bio je popunjen, a dio publike je čak stajao. Sjajno je što je ovakav specifičan i vrijedan projekt privukao toliko zanimanja i entuzijazma, što je publika pokazala snažnim pljeskom i pozivom na bis. Zanimljiva je i ideja konceptualnog albuma, odnosno tematski fokus na tradicionalne pjesme o životinjama s naglaskom na njihove sudbine, sreću i, osobito, patnju.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Dunja Knebl u ovim zrelim godinama zapanjujuće je produktivna – Fauna je njezin čak osmi album od 2019. godine. Pritom njezina kreativna snaga i nadahnuće ne jenjavaju, nego dosežu nove vrhunce. Usto bira vrhunske suradnike i podjednako iskusne poznavatelje etno-domene poput Roka Margete, koji je poput pravog alkemičara ispleo hipnotizirajući i bogat zvučni kolorit kombinirajući žičana i puhačka glazbala te udaraljke, dodatno obogaćujući glazbeni doživljaj.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Bajke i basne o životinjama, izvorno često prilično brutalne, kroz su vrijeme ublažavane i cenzurirane, često svedene na sretne završetke. No Dunja Knebl ne bježi od tame i brutalnosti, nego ogoljuje čitav emocionalni spektar životinjskog – i ljudskog – života sa svim njegovim krajnostima, stvarajući pritom čistu ljepotu kroz glazbu koja istodobno zvuči suvremeno i bezvremenski.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr