13
svi
Izvještaj

Promocija novog albuma: Elvis Stanić Group bila je napeta poput napetog trilera u kinu!

Elvis Stanić

Elvis Stanić /Davor Hrvoj

share

Insomnia ili Nesanica naslov je najnovijeg albuma Elvisa Stanića i njegove grupe koji promovira koncertima u Zadru, Šibeniku, Opatiji i Zagrebu tijekom travnja te svibnja. Album je objavljen upravo jučer prije zagrebačkog koncerta u Petom kupeu. Prve primjerke albuma Aquarius Records predstavio je na štandu sat prije početka. Neposredno pred turneju Elvis je dao nešto kao programatsko načelo i razloge naziva albuma. Čini se da je ovdje nesanica, inače ne baš dobrohotno stanje tijela i duha, bila dodatak kreativnosti.

Elvis će o Insomniji, čiji je omot izvrsno dizajnirao/vizualizirao Đuro Zec:

„Nesanica je motiv koji nam je svima bio blizak u posljednje dvije godine. Iz neprospavanih noći nastala je potpuno nova, potpuno drugačija glazba od onoga što smo svirali niz godina. U tom introvertnom vremenu, okrenuvši se samom sebi, pronašao sam neke druge, drugačije zvukove, možda i više i bliže progressive jazzu, jazz-rocku ili smooth atmosphere žanru.“

Elvis Stanić Group

Elvis Stanić Group/Davor Hrvoj

Novi album sadrži osam originalnih snimaka na kojima je sedam skladbi Elvisa Stanića (dvije u kooautorstvu s Albom Nancinovich i jedna s Meri Trošelj), a jedna je djelo Jima Morrisona i The Doorsa („Light My Fire“). Sve su snimljene u vrijeme svjetske pandemije 2021. u vili Antonio u Opatiji. Bonus track „Plovim“ koja uključuje Marka Tolju snimljena je u studiju Jazz Etc u Lovranu. Glazbenici uz Elvisa: Alba Nancinovic (vokali, klavijature, live electronics), Ivan Popeskić (piano, klavijature), Damjan Grbac (bass gitara) i Branimir Gazdik (bubnjevi, udaraljke).

Reklo bi se, Insomnia Elvis Stanić Group autentično je djelo liburnijskog jazza. Kao što je to godinama i Liburnia Jazz Festival i Jazz Ex Tempore, sve je djelo Elvisa Stanića koji cijelo ovo vrijeme intenzivno djeluje kao skladatelj, gitarist i harmonikaš, aranžer te glazbeni producent, ali i kao koncertni/festivalski promotor. I u svemu demonstrira izvrsnost.

Pa tako i u najnovijem rijetko vještom i zabavnom ostvarenju. Elvis je uvijek isticao da publiku treba približiti jazzu, ali isto tako da se jazz treba približiti publici. Svojim autentičnim – nazvao bih ga, ako baš treba, contemporary jazzom – to čini u praksi možda najviše Insomniom. Pritom, po svom starom običaju, lišen svakog osjećaja instant profiterstva, jeftinog dodvoravanja publici. Nije ovo banalni crossover.

Marko Tolja i Elvis Stanić Group

Marko Tolja i Elvis Stanić Group/Davor Hrvoj

Elvis Stanić pravi je majstor, umjetnik u bešavnom povezivanju različitih žanrova. Kako na albumu, još i više uživo sinoć u Petom kupeu Elvis je demonstrirao virtuzno gitarističko umijeće profinjenog jazzista i apsolutnog divljeg rock gitarista i natrag ispočetka, a sve u nekoliko minuta i virtuozno cijelo  vrijeme.

Elvis je band leader i tu nema dvojbe, ali band leader lišen bilo kakve nametljivosti,  nadmenosti poznate u tim situacijama. Zato je i okupio oko sebe i uz sebe moćnu ekipu (uglavnom istu s albuma) i prepustio im kreativni doprinos, naročito Albi Nancinovic. U kontekstu hrvatskog vokalnog jazza pod hitno bi trebalo valorizirati Albin položaj.

Na Insomniji značajan je njezin doprinos s live electronics i skladba „Orgonon“ (napisali Elvis i Alba) koja otvara album, kao i koncert, znakovita je za ono što Elvis govori o albumu te okrenutosti progressive jazzu. Naravno da su i svi ostali u bandu majstori-svirači pa sinoć u Petom kupeu Elvis Stanić Group ni u jednom trenutku nije imala bilo kakav prazan prostor – zvukovni, energetski ili emocionalni.

Elvis Stanić Group bila je napeta poput napetog trilera u kinu!

A tek tijekom izvedbe rock klasika „Light My Fire“ Jima Morrisona i The Doors. Posebna uzbudljiva priča i povod za dodatna komplimentiranja. Tim više što mi  je njihova verzija neusporedivo bolja od one Patriciae Barber. Patricijinu verziju doživljavam onako, kao činovničko viđenje i isto takav tretman.

Elvis i Alba prije svega doživljavaju Morrisonov klasik duboko emocionalno. Elvis na gitari i Albino pjevanje su naprosto impresivni. I taj njihov varljivo umirujući lirski ugođaj neskriveno iskazuje veliku žudnju, rijetko do sada poznatu. Bravo, Alba  i Elvis!

Marko Tolja otpjevao je i na albumu i na koncertu „Plovim“ (autori Elvis Stanić i Marko Tolja). „Plovim“ je jedna od onih pjesama koje možemo nazvati legitimno konvencionalnom, ležernom, ali izvedenom tako majstorski da nema šanse da zapadne u banalnu nonšalanciju. Reklo bi se da je Tolja bio nešto kao dobrodošli intermezzo najviše kakvoće.

Jer za konzumenta uobičajenog, svakodnevnog glazbenog i kvaziglazbenog zvukovlja Elvis Stanić Group i Insomnia su pretežak zalogaj te preveliki napor za dešifriranje. Kao što su to i za partijanere. Za ostale, Insomnia je malo remek-djelo (Made In Liburnia By Elvis Stanić). Koncert sinoć u zagrebačkom Petom  kupeu bio je za pet, a takav će biti i 28.5.2022. u opatijskom Centru Gervais. Na domaćem terenu.

Elvis valjda i ne može drukčije nego za pet. Uostalom, tako je to s njegovom izvrsnošću. Još početkom devedesetih, dok je bio student čuvenog američkog Berklee College Of Music u Bostonu. Proglašen je najboljim polaznikom (studij gitare i kompozicije) i dobio punu stipendiju. Berklee College Of Music krasio je ugled od osobite važnosti i uz Berklee stavljali bi latinsku poslovicu: Esse quam videri (Biti, a ne izgledati). A ni Ciceron nije bio daleko: „Malo je onih koji žele biti obdareni vrlinom, a ne da se tako čine.“ Kakav koledž, takav i student Elvis Stanić.

Moglo bi Vas zanimati