Održano 2. izdanje festivala E.T.N.O. KC

Koprivnica se budi. U njoj se zadnjih nekoliko godina pokreću glazbeni programi koji donose svjež elan u ovaj grad. Mnogo toga veže se uz scenu koju ovih godina poprilično intenzivno pratim, a to su koncerti i događanja u FUNK-u, Forumu Udruga Nezavisne Kulture, a koje pokreće Udruga Kopriva. Koprivničanci drže do svog podravskog folklornog nasljeđa, koje izlazi u javnost kroz (popularnu) kulturu već dugo, kroz primjere poput serije Gruntovčani; kroz etno glazbu Gordane i Miroslava Evačića ili grupe Ogenj odnosno kroz festival Iz bakine škrinje, koji je ove godine održao svoje šesnaesto izdanje.

Nova nastojanja idu upravo u tom smjeru, promoviranja tradicijske i etno glazbe, kroz festival E.T.N.O. KC – skraćeno od Edukacija / Tradicija / Novi izričaji / Okupljanje Koprivnica – koji se, sada već drugu godinu, održava početkom rujna.

Foto: Dino Šef

E.T.N.O. KC  odvio se u petak i subotu, 8 i 9. rujna, na krasnom otvorenom prostoru ispred FUNK-a. Bio je ukrašen paletama crvene, žute i zelene boje, balama od slame, svijećama i stolnjacima od čipke te drugim starinskim predmetima koji donose simboliku prošlog doba. Pravo ono što etno i predstavlja: spoj različitih kultura, spoj modernog i nekadašnjeg.

Ova mali festival namijenjen je velikim i malim ljudima – drugim riječima, pun je sadržaja za sve uzraste: od radionica zaboravljenih igara za djecu (koje je vodila članica Folklornog ansambla Koprivnica) do radionica, predavanja te koncerata za odrasle, dapače, i one najstarije.

Foto: Dino Šef

Festival je, kao i cijela etno scena od svog početka, duboko povezan i s ekologijom –  promovira prirodno, što je bilo vrlo osjetno kroz radionicu japanskih Dorodango loptica od zemlje te štandova prirodne kozmetike i raznih rukotvorina. Koncerti su pak donijeli glazbe svijeta u svoj njihovoj raznovrsnosti: od nacionalnog, preko šireg regionalnog, do transkontinentalnog.

To je svojevrsna nadogradnja na prošlogodišnje izdanje E.T.N.O. KC, koje je bilo jednako familijarno i toplo, sa sjajnim koncertima Đurđevica, Dunje Bahtijarević i Marte Kolege, Irme iz Balkalara te Ivana Grobenskog i Rudarica; također s brojnim radionicama, među ostalim i tradicijskih plesova te instrumenata.

Foto: Dino Šef

Ove godine festival se nastavio s jednakom misijom: jedna od kojih je publici objasniti razliku između tradicijske glazbe, etno i world musica (glazba svijeta) te ih predstaviti u svim njihovim varijantama i bojama. Slušaonica Hanne Pavlić u Kulturno kreativnom centru Pixelu večer prije službenog početka festivala time je započela, objašnjavajući tri ključna pojma.

Tradicijska glazba, ona koja potječe iz naroda i koja je predstavljena izvorno, razlikuje se od etna koji donosi mješavinu s modernijim glazbenim žanrovima; te, na kraju, world musica kao etikete zapadnjačkog svijeta za sve ono što je došlo izvan njega – pod kojom se, ipak, krije mnogo sjajno različite glazbe. Slušaonica se nastavila sljedeća puna dva sata tijekom kojih su pojmovi dočarani brojnim konkretnim glazbenim primjerima.

Prvi službeni dan festivala započeo je uzemljavanjem, i to doslovnim: radionicom već spomenutih Dorodango loptica, pod vodstvom Sabine Makaj. Uslijedilo je predavanje jedne od pionira etno glazbe u Hrvatskoj, koja je stvara i promovira zadnjih trideset godina: Dunje Knebl. Ona nam je ispričala dio svoje životne priče, prenijevši zanesenost tradicijskom glazbom i  svoju viziju njenog očuvanja, naročito kroz naglašavanje važnosti pjesmarica, poput one Hrvatske narodne popijevke iz Koprivnice i okoline Vinka Žganca, iz koje nas je zatim naučila jednu od pjesama.

Foto: Dino Šef

Koncertni program festivala otvoren je intimnim koncertom Dunje Knebl i Roka Margete, njenog duo partnera koji je na brojnim, vrlo različitim instrumentima, pleo zvukolike aranžmane oko njenog zvonka glasa i, najčešće, gitare. Izvodili su pjesme s albuma Svilarica svilu prede iz 2019. godine te Songbook Songs iz 2021. godine, koji donose brojne, vrlo kreativne i šarolike obrade hrvatskih tradicijskih pjesama. Još više, svojim nastupom prenijeli su bogatstvo o kojem je Dunja ranije pričala te načine „oživljavanja“ napjeva koji su dotad samo ležali, neotkriveni, u pjesmaricama.

Foto: Dino Šef

Foto: Dino Šef

Program prvog dana zaključila je slušaonica vinila pod nazivom Glazbe svijeta u našem dvorištu organizatorice Hanne, u kojoj su se među opskurnim pločama iz njene kolekcije pronašli dragulji.

Posjećenost nije bila velika koliko drugog dana, koji je započeo dvjema istovremenim radionicama, onom zaboravljenih igara za djecu te izvornog veza Koprivničkog Ivanca pod vodstvom iskusnih vezilja; potom kulinarske radionice Bregofske pite koju je vodila Udruga žena Bregi; radionice koje su bile najavljene projekcijom dokumentarnog filma prethodnog dana. Uslijedila je radionica „Što je gamelan?“ Julije Novosel, voditeljice ansambla gamelana, tog velikog indonezijskog orkestra udaraljki tipa gonga. Okupila je brojne mlade, koji su tijekom radionice odsvirali svoju prvu skladbu klasične javanske glazbe.

Ipak, ansambl Jaman Suara (u prijevodu: Doba zvuka) svojim nastupom donio je jedno drugačije zvukovlje. Svojim projektom Spaces In-Between spojili su u jednu prirodnu cjelinu hrvatsku tradicijsku i indonezijsku klasičnu glazbu. S desetak skladbi koje su donijele autorske aranžmane hrvatske tradicijske glazbe iz svih krajeva, u spoju s različitim indonezijskim tradicijama, jedanaesteročlani vokalno-instrumentalni ansambl koji zajedno djeluje već šest godina pri Indonezijskoj ambasadi u Zagrebu, stvorio je svečanu i meditativnu, ali vrlo energičnu atmosferu pred brojnom publikom.

Foto: Dino Šef

Nakon njih na pozornicu su stupili dvoje članova makedonskog etno sastava Baklava, koji postoji već gotovo dvadeset godina. U početku, koji se činio ipak najuvjerljiviji, Elena Baklava je sama otpjevala nekoliko pjesama s njihova prvog albuma, Kalemar, iz 2008. godine, nakon čega joj se na pozornici pridružio Vladimir Stojcevski na električnoj bas gitari te ostatak benda u obliku matrice. Izvodili su autorske pjesme inspirirane makedonskom tradicijskom glazbom s ovogodišnjeg albuma From Skopje With Love – ponajviše u pop idiomu i, moram priznati, energetski pomalo praznim bez ostatka benda na pozornici. Energija je postepeno rasla tijekom afterpartyja na Nettle Soundsystemu koji je uslijedio, odlazeći u elektroničke vode, s izletima u mješavine s etnom.

Foto: Dino Šef

Treba napomenuti i da su ovaj festival financirali Grad Koprivnica te Koprivničko-križevačka županija, a sufinancirala Umjetnička škola “Fortunat Pintarić” – dakle, lokalna potpora postoji. Ipak, sve je organizirano iznenađujuće minimalnim novčanim sredstvima te je općenito ideja vodilja festivala bila dostupnost svima (ulaz na festival je, primjerice, baziran na donacijama). Festival je, ipak, organiziran uz maksimalnu količinu dobre volje, organizatora i volontera, mlađe generacije muzikologa i etnomuzikologa koji su u njega unijeli puno kreativnosti te entuzijazma.

Foto: Dino Šef

To se pokazalo i u njihovim malim vokalnim nastupima između „službenog“ dijela programa – naročito ovogodišnjom „himnom“ festivala, pjesmom Dubravka Ivančana i Živana Cvitkovića iz serije Gruntovčani, Pokraj vode Drave.

Za razglas festivala koristio se sjajan Nettle Soundsystem, koji su članovi udruge Kopriva sami izgradili u sklopu jednog od svojih projekata. Tijekom godina organizirali su ih mnogo: zajedničke eko vrtove, radionice prirodne kozmetike, prirodnog graditeljstva te kreativne kulinarske radionice; reggae slušaonice i slušaonice glazbi svijeta. Bass Madness tulume te brojne koncerte i radionice, poput one novosadskog dua Alice in WonderBand u ožujku te makedonskog sastava Avelina u travnju, koji su bili svojevrsna najava ovogodišnjeg festivala E.T.N.O. KC.

Foto: Dino Šef

Slovo E koje stoji za edukaciju bilo je vidljivo kroz predavanja i radionice, ali i koncerte. Kroz njih predstavljene su razne (T) tradicije, koje se ne vežu samo uz glazbu, nego i uz druge aspekte folklora: običaje, vezove, tradicionalne recepte. Tradicija je ipak donesena u (N) novom kontekstu, u novim izričajima: u mješavini s modernim glazbenim kulturama (Soundsystem, recimo) te drugim glazbenim tradicijama. Slovo koje sam osobno ipak najdublje iskusila: O za okupljanje.

Okupljanje nekolicine ljudi koji žele ukazati na ljepotu glazbi svijeta, na vrijednosti koje se povezuju uz prirodno, iskonsko, ono što je došlo iz naroda; ono što postoji već dugo i prenosi se kroz stihove i glazbu, znanja, vještine te discipline, koje su nekad i zaboravljene, ali postoje zakopane duboko u kolektivnom nesvjesnom – koje se ovakvim festivalima i nastojanjima osvješćuju.

Foto: Dino Šef