Pijanizam Eve Gevorgjan osvojio i hrvatsku publiku

Eva Gevorgjan – iako već (pre)poznata, bila je zasigurno hidden gem ljetnih glazbenih programa glavnoga grada te, pobliže, 42. Večeri na Griču.

Večeri na Griču ove su se godine gotovo „ušuljale“ u večernje planove i programe brojnim atraktivnim događanjima preplavljenih stanovnika i posjetitelja glavnoga grada. Tako je dansko-latvijski puhački ansambl Carion program otvorio koncertom u Novinarskom domu, a potom su se Večeri „popele“ na Gornji grad, gdje je zagrebačkoj publici omiljeni gitarist Petrit Çeku uz ansambl Antiphonus, vrlo prisutan na ovoljetnim koncertnim programima diljem Hrvatske, svoj Romancero gitano predstavio tjedan dana kasnije.

U atriju Klovićevih dvora nastupila je 9. srpnja i mlada rusko-armenska pijanistica, Eva Gevorgjan. Pred vrlo posvećenom i pažljivom publikom u minimalistički osvijetljenom i vizualno osmišljenom atriju sva je pozornost bila na prepoznatljivo dugokosoj mladoj maestri. Nije pretjerano reći kako je ova mlada glazbenica recitalom potvrdila opravdanost vidljivog zanimanja dobrog dijela klavirske zajednice za koncert, kao i to da bi se njezinim (još sada nam dostupnim, ali vjerojatno ne zadugo) angažmanom mogao ponositi i program nekih od slavnih festivala te onih u Hrvatskoj koji nose predznak nacionalnoga.

Foto: Večeri na Griču

Ovogodišnji klasično koncipiran festivalski program vrhunskih interpreta započeo je i zaključio festivalski niz Mozartovom glazbom, a klavirski recital ipak je bio okrenut pijanistički izazovnom i dojmljivom odabiru iz opusa Sergeja Rahmanjinova i Sergeja Prokofjeva. Iz Rahmanjinovljeve zbirke Etudes-tableaux op. 39 Eva Gevorgjan odabrala je prvu, drugu, treću i šestu etidu. Dojma sam da je početak koncerta, izvedba etide br. 1 u c-molu, prošao u pomnom promatranju virtuoziteta mlade pijanistice u susretu s, dakako, „rahmanjinovski“ izvedbeno izazovno raspisanom partiturom.

Ne bazirajući svoju interpretaciju primarno na odnosu basovske melodije koja se na skladatelju karakterističan način isprepliće s virtuoznim gustim tkanjem, glazbenica je odmah dramaturgiju podcrtala dinamičkim kontrastiranjem širokog dijapazona. Mlada i svježa energija odražavala se u brzome tempu jasne artikulacije na čujno novom instrumentu, tek izašlom iz proizvodnje njemačke tvrtke C. Bechstein, koji je samo za njezin recital dovezen u Zagreb.

Foto: Večeri na Griču

Dojmovi nakon slušanja impresivno interpretirane i sjajno izvedene etide br. 2 u a-molu, osluškujući i dalje taj novi instrument koji je već u susretu s akustikom ljetne noći atrija Klovićevih dvora, gotovo da su se dominantno protezali i tijekom slušanja preostalih dviju etida iz opusa 39., dramatično zanesene etide br. 3 u fis-molu te konstantnome klimaksu etide br. 6 u a-molu.

U prvome dijelu koncerta, u cijelosti posvećenom glazbi Sergeja Rahmanjinova, čekala nas je i vrlo zrela interpretacija Sonate u b-molu, br. 2, op. 36, bez imalo manirizama ili patetičnih primjesa u pristupu ili gesti.

Pijanističkoj tradiciji i školi iz koje je izrasla ova tek punoljetna glazbenica kao da pažljivo i promišljeno nudi i dozira vlastite elemente, ideje, propitujući te istodobno oživljavajući nanovo dugu tradiciju (nimalo lake) pijanističke interpretske uloge, dodajući joj sloj suvremene emocionalne (pr)oživljenosti, nudeći ponešto svoga i u minucioznim detaljima koji su ipak zamjetni u cjelini.

Foto: Večeri na Griču

U središtu drugoga dijela recitala bila je glasovita Sonata u A-duru, br. 6 iz op. 82, Sergeja Prokofjeva, prva od njegovih tzv. „triju ratnih sonata“. Upečatljivi marš početka, kontrastni lirski odsjeci, dramatični podtekst te širok dijapazon tekstura i volumena stavljaju pred interpretkinju niz izazova kojima je ona suvereno odgovorila, a njezina će interpretacija – već sada vrijedna divljenja – zasigurno kroz godine te iskustvo (ono glazbeničko, ali i životno) sazrijevati na strmoj uzlaznoj putanji kojom sa sigurnošću ide dalje.

Također, u pristupu brojnim (fizički izazovnim) klasterskim suzvučjima, disonantnim harmonijama i izrazitim te promjenjivim ritamskim obrascima dalo bi se zamisliti mladu pijanisticu i u ulozi protagonistice neke od budućih praizvedbi solističkih ili koncertantnih djela suvremenih skladatelja (koji bi doista pisali pijanistički i mogli ponuditi pokoji glazbeno logičan izazov jakim pijanističkim snagama).

Foto: Večeri na Griču

Za dodatak i zahvalu za snažan pljesak publike Eva Gevorgjan odabrala je Preludij u e-molu, br. 4 iz op. 11 Aleksandra Skrjabina, a nakon sljedećeg dugog pljeska odlučila je pokazati i svoje druge glazbene interese pa je publiku oduševila izvedbom Caravana Dukea Ellingtona u verziji Arta Tatuma, kojega je istaknula kao jednoga od uzora. Ipak, očekivana reakcija na tu izvedbu rezultirala je i trećim dodatkom. Posljednji „glazbeni trenutak“ bio je doslovno i posljednji od šest Moments musicaux Sergeja Rahmanjinova u još jednoj dojmljivoj izvedbi nakon koje je mlada glazbenica ispratila publiku na izlazu iz atrija.

Foto: Večeri na Griču

I dok je sjajna solistica strpljivo potpisivala programske letke, fotografirajući se s uzbuđenim najmlađim dijelom publike, dio slušatelja na tada još utihnulom gradilištu Gornjega grada (još na tragu Arta Tatuma) zastao je pred drugim muzejem na dozu jazza koju su pripremili Krunoslav Levačić, Hrvoje Kralj i Filip Pavić. Večeri na Griču tako su prešle u noći na Gornjem gradu, a dojmovi se još sliježu.