Nikad uzbudljivija večer mješovitih klapa

Petra Crnčević

FDK Omiš, festival dalmatinskih klapa Omiš

Foto: Vicko Vidan/FDK Omiš

Nikad uzbudljivija večer mješovitih klapa održala se 6. srpnja 2025. godine na 59. Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu.

Večer koja je godinama nosila reputaciju sporedne i često bila podcijenjeni segment programa ove je godine pokazala izrazitu programsku raznolikost i snažnu prisutnost publike, što ju je učinilo iznimno živom. Održana je u natjecateljskom duhu, ali i u atmosferi uzajamnog poštovanja, pred brojnim gledateljima, koji ovaj tip klapskog zvuka očito sve više prepoznaju kao relevantan.

U natjecateljskom dijelu sudjelovalo je devet klapa, a stručno povjerenstvo djelovalo je u sastavu: Blaženko Juračić, Branko Terze, Ivana Tomić Ferić, Branko Tomić i Zvonko Gilić.

Foto: Vicko Vidan/FDK Omiš

Apsolutnu pobjedu odnijela je klapa Ivo Lozica iz Korčule, osvojivši Zlatni štit i Zlatni leut – prvu nagradu žirija te nagradu publike. Drugo mjesto pripalo je klapi Kampaneli iz Donjih Kaštela, dok je treće mjesto osvojila splitska Dežgracija.

Između natjecateljskog dijela i proglašenja pobjednika održana je promocija notne edicije Blaženka Juračića Jubav je čarobna bila, a njegove skladbe i obrade izvele su ženske klape Orca i Ventula.

Foto: Vicko Vidan/FDK Omiš

Kampaneli (Donja Kaštela) otvorili su večer u nešto proširenijem sastavu nego inače, ali s očekivano stabilnim i sigurnim zvukom. Izveli su U dubini duše tvoje (obr. Zdenko Persovski) i Oproštajna pisma (Zdenko Runjić – Momčilo Popadić). Njihova izvedba počiva na pažljivo građenoj ravnoteži u zvuku i neodustajanju od tradicije.

Dežgracija (Split) je nakon uspjeha na Večeri novih skladbi nastupila s mjerom i sigurnošću, bez potrebe za ekspresivnim viškovima. Izveli su Vrati se, mili ćale (obr. Ljubo Stipišić Delmata) i U zemlju latinsku (Krešimir Magdić – Jakša Fiamengo).
U njihovu zvuku nije bilo spektakularnih momenata niti približavanja pop-estetici, već je bilo prisutno čisto uživanje u muzikalnoj disciplini i razumijevanju forme.

Cetinjani (Hrvace) predstavili su se izvedbom Dobra večer, uzorita (obr. Jakov Gotovac) i Majko, igla i bičvica (obr. Ljubo Stipišić Delmata). Zvuk klape bio je nesigurniji u intonaciji i fuziji u odnosu na ostatak večeri, no prisutan je bio karakterističan lokalni kolorit, osobito izražen u snažnom, punom glasu drugog tenora.

Ivo Lozica (Lumbarda), pobjednici večeri, izveli su Preletio sivi soko preko planine (obr. Vicko Dragojević) i Jubi’ ću te uvik iston miron (Pero Gotovac – Staka Klanac-Tulić). Njihov je zvuk po prvi puta te večeri ponudio puni dinamički raspon, s jasnoćom akordske arhitekture i nosivim linijama koje se međusobno podupiru, a ne potiskuju.

Pogodili su ravnotežu između tehničke izvedbe i emotivnog naboja. Posebno su se istaknuli prvi alt i drugi tenor u međusobnoj vokalnoj interakciji, a bilo je jasno da je njihov program sastavljen s idejom da posebno istakne sve njihove adute. Kojih, doduše, nije nedostajalo.

View this post on Instagram

A post shared by FDK Omiš (@fdkomis)

Ferata – KUD Filip Dević (Split) odabrala je klasičan, gotovo arhetipski klapski program: Otvor vilo tu ponistru (obr. Duško Tambača) i Evo idem svome kraju (Marko Rogošić – Bruno Vučković).
Ova klapa okupila je većinom zborske pjevače koji su ušli u klapski idiom sa svježinom i zanosom.

Sveti Ante (Zagreb), novija klapa na sceni, izvela je Izajdi na prozor (obr. Dinko Fio) i Tija bi te jubit mala (Krešimir Magdić – Ivica Sušić). Tijekom njihove donekle suzdržane izvedbe, bez uvježbane sceničnosti, lako se moglo uočiti povjerenje među članovima i uživanje samog bivanja na sceni.
Bilo je toga i kod drugih klapa, ali drugi nam to nisu dopustili primijetiti toliko kao klapa Sveti Ante iz Zagreba.

Sfida (Korčula), s vrlo mladim pjevačima, nastupila je s Španjolom (Vicko Dragojević – Vedran Bonačić) i U Korčuli kolo krete (obr. Duško Tambača). Njihova zrelost u izboru programa i u interpretaciji podigla je ovu večer na jednu lijepu razinu.

Pulena (Korčula) donijela je program u kojem je ženski glas bio iznimno pažljivo uklopljen u „muški zvuk“ – O pasiko moja (Rajmir Kraljević – Nediljko Begić) i Kroz planine, brda i gore (obr. Eduard Tudor).

KUD Stjepan Radić (Pridvorje – Konavle) zatvorio je večer programom ukorijenjenim u tradicijski idiom kraja iz kojeg klapa dolazi – Kolenda iz Srednjeg sela na Šolti (obr. Krešimir Magdić) i Konavle (Miho Demović – Pero Bokarica).
Fantastična prva altica pjevala je punim glasom, s bojom koja ne odaje školovanost nego iskustvo u tradicijskom pjevanju.

Scena mješovitih je klapa ne samo živa, već iznimno uzbudljiva, ima svoj jezik i svoju publiku

U cjelini, večer je pokazala ono što bi se još donedavno smatralo neočekivanim: da je scena mješovitih klapa ne samo živa, već iznimno uzbudljiva, da ima svoj jezik i svoju publiku.