Oživljene grafike i maštovita izvedba

Ciklus Lisinski srijedom pokriva glazbu izvan mainstreama klasike i pop-glazbe; dosad su u njemu nastupali jazz i world music izvođači, no koncert održan ove srijede pokazao je da i suvremena glazba, koja se često smatra nepristupačnom i elitističkom, može biti itekako dopadljiva te privući mnogo publike.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Najzaslužniji za to bili su udaraljkaš Filip Merčep i 537collective koji uz njega čine nizozemski bubnjar Boy van Ooijen i slovenski gitarist Luka Batista, obojica ujedno i audiovizualni umjetnici i programeri. Glazbenici su se sreli tijekom studija u Amsterdamu te razvili višegodišnju suradnju koja uključuje sviranje, komponiranje, programiranje i vizualne umjetnosti.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Luka Batista se u srijedu bavio svjetlima, Van Ooijen svirao je bubanj u dvjema kompozicijama, a težište programa bilo je na Filipu Merčepu, glazbeniku koji se talentom, neiscrpnom energijom i neutaživom glazbenom znatiželjom uvrstio među najbolje hrvatske, ali i europske udaraljkaše.

Raspored koncerta, nazvanog Puls+, prilično se razlikovao od onoga koji je najavila dvorana Lisinski, a bio je dramaturški vrlo efektno i ukusno sročen: pristupačnije kompozicije Merčepa i Van Ooijena, izvedene na početku i na kraju koncerta, efektno su uokvirile stožerna perkusionistička djela Iannisa Xenakisa i Josepha Schwantnera te skladbe renomiranih hrvatskih autora Dubravka Detonija, Srđana Dedića i Gordana Tudora.

Koncert je otvoren Merčepovom skladbom What’s Wrong with Wolfie za vibrafon i elektroniku, koja uz obilje ritmova, harmonija i zvučnih boja otkriva koliko je moguće procesirati zvuk vibrafona.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

CmdShift1 za vibrafon, bubnjeve i elektroniku djelo je Digital Twin Dua koji čine Merčep i Van Ooijen. Fokus dvojice udaraljkaša bio je, naravno, na polimetriji te su izgradili kompleksne i raznolike ritmičke strukture koje se stalno nadograđuju i tvore hipnotičku cjelinu, prividno statičnu, ali ispod površine punu života uz neprekinuti puls dvojice sjajnih izvođača.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Rebonds A Iannisa Xenakisa skladba je napisana za bas-bubnjeve, tom-tomove i bongose, a zvuk udaraca po koži daje joj gotovo ritualni karakter ispod kojeg se odvija bogato kretanje motiva i akcenata. To je bogatstvo u prvi plan iznio virtuozni Filip Merčep, koji je zvučao kao da ima deset ruku dok je neumorno otkrivao nove i nove slojeve glazbe te gradio Xenakisovu impresivnu strukturu, praćen svjetlima programiranima da reagiraju na njegovu svirku .

Velocities Josepha Schwantnera klasično je djelo za marimbu koje u prvi plan stavlja izvedbene i kolorističke mogućnosti instrumenta, ali i tehničku pripremljenost izvođača. Merčepova je tehnika neupitna, a muzikalnost kojom je izveo zahtjevnu skladbu bila je ponovno naglašena raznolikim svjetlima koja su se stapala s tonskim bojama marimbe.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Dubravko Detoni je Grafiku 4 napisao 1971. za vrijeme studija kod Witolda Lutosławkog. Sastoji se od dvadeset i dvije grafike, a skladatelj se rukovodio idejom da ih izvođač interpretira kako god želi. 537collective izabrao je pet grafika, u izvedbu je uključio elektroniku, a računalo je programirao tako da prepoznaje različite oblike i mapira ih na zvuk. Maštovita Merčepova vibrafonska izvedba oživjela je grafike projicirane na platnu na pozornici i stvorila uzbudljiv te jedinstven audiovizualni doživljaj.

Snare, you there? za mali bubanj, elektroniku i video Gordana Tudora skladba je koju Merčep često i rado izvodi nakon praizvedbe na MBZ-u 2023. godine. Nije ni čudo, jer riječ je o odličnoj i privlačnoj kompoziciji koja ostavlja jak utisak na slušatelje, a za čiju je izvedbu potreban stupanj vještine kakav posjeduje malo koji udaraljkaš. Promatrati savršenu preciznost Merčepovih bravura na bubnju bilo je toliko fascinantno da smo pred kraj izvedbe jedva primijetili prekid videoprojekcije koja je sastavni dio djela.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Ugođajno je sasvim različita skladba Frenzy Srđana Dedića: ritmički vrlo složena, kroz promišljene fraze i motive odiše gotovo meditativnom kvalitetom; mahnitost iz naslova kompozicije odvija se duboko ispod njezine površine, kroz neprestano ispreplitanje ritmova, tonova i boja. Idealnog interpreta našla je u Filipu Merčepu koji joj je pristupio s velikom koncentracijom i muzikalnošću.

Večer je završila pjesmom B7 Digital Twin Dua jer, kako je Merčep rekao, „nakon Dedićeve kompozicije ovo možemo nazvati samo pjesmom“, još jednom atraktivnom i slojevitom ritmičkom igrom Filipa Merčepa i Boya van Ooijena, a nakon gotovo sat i pol neprekidnog vrhunskog Merčepovog sviranja od oduševljene bi publike bilo nepristojno da je tražila još i dodatak.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL