Grupa FIT jedan je od onih glazbenih baksuza čija je karijera naprasno zaustavljena zbog rata. U Rijeci je održao trijumfalni koncert, a u Zagrebu nastup pun emocija. Objavljujemo izvještaje s oba nastupa

RIJEKA, EXPORTDRVO, 4. STUDENOG

Nastupom u matičnom gradu, riječka grupa Fit potvrdila je svoju esencijalnu važnost u konstrukciji riječkoga glazbenog identiteta. Iako su u jednom periodu iščezli sa scene, ponovnim pravim koncertnim okupljanjem 2009. pokazali su da njihova glazba nikad nije, niti će biti, zaboravljena.

Doima se kako je najnovije studijsko izdanje Fita The Best Of: 40 godina riječkim velikanima dalo vjetar u leđa. Udruživanje dijela originalne postave koju čine Davor Lukas Bajo i Zorko Opačić s Tihomirom Prušom, Mirkom Sokolovićem i Alenom Tibljašem i u live izdanju iznjedrilo je uvjerljivu, autentičnu energiju Fita koja nije jenjavala tijekom cijelog nastupa u kišnoj riječkoj večeri. Da riječka publika nikada nije zaboravila svoje heroje pokazao je dupkom popunjeni prostor Export(drv)a u kojemu su se jedan na drugome natiskivali vjerni pratitelji benda.

U matičnom gradu Fit je rasporodao dvoranu Exportdrva / Foto: Claudia Bošković

„Samo bubanj nek’ nosi me i gitara nek’ svira“, stihovima su Fitovci dočarali mladalački elan koji već četrdesetu godinu ne jenjava, a kojim su iznijeli trijumfalni slavljenički nastup. Noć apsolutnih riječkih klasika nagovijestila je “Rock and roll je kriv za sve”, dok su među prvima uslijedile “Vodimo ljubav”, “Ne mogu bez nje” te potpuno nova pjesma “Otploviti” koja se našla na aktualnoj kompilaciji.

Bend je osigurao dobro zagrijavanje koje se nastavilo nizom skladbi, a u prvom dijelu koncerta odsvirana je “Mačka” koja je označila prvu točku emocionalne kulminacije večeri. Podsjetivši na svoje čvrste veze s EKV-om, Fit je u čast svojim prijateljima odsvirao i „Ti si sav moj bol“,  dok su na svoju posebno jaku vezu s Rijekom aludirali obradom pjesme grupe U škripcu “Siđi do reke”, ili u interpretaciji Fita “Siđi do Rijeke”, s umetnutim dijelom pjesma Ekatarine Velike “Sedam dana”.

Naravno, našla se na repertoaru i nezaobilazna „Rijeka“. I album Fita iz 1988. nosi naziv Uz Rijeku – a pojedinačni primjeri provlačenja Rijeke kroz diskografiju benda osvjedočenje su istinske dosljednosti benda matičnom identitetu što glazbu Fita čini vjerodostojnom refleksijom urbanog karaktera Rijeke osamdesetih i ranih devedesetih godina. Formirani u periodu ranih osamdesetih, svoje angažirane glazbene zasade bend je odlučio odbaciti priklanjajući se mekšem pop zvuku.

Iako bi punkeri rekli da je u pitanju komercijalan potez, u sredini u kojoj je punk zadobio status glazbenog imperativa, Fit je učinio hrabar potez izvršivši obrnutu revoluciju te profilirajući se kao anomalija ovdašnje rock scene koja je u trenutku svoje bujajuće popularnosti imala potencijala preuzeti Jugoslaviju.

Davor Lukas Bajo suvereno je vodio koncert u Exportu / Foto: Claudia Bošković

Uglađeniji i finiji koliko i precizni, uigrani i disciplinirani, u svojim mlađim danima isprva srednjoškolski bend Fit imao je mudro razrađenu strategiju rasta koja je, na kraju krajeva, i omogućila da glazbeni opus benda nadživi samu karijeru. Svakako bi bilo zanimljivo nastaviti pratiti tu specifičnu nit razvoja da ona nije uzurpirana prisilnim (i nasilnim) diskontinuitetima koji su uslijedili prelaskom u novu dekadu. Raspad Jugoslavije i ratno stanje zaustavili su rastuću popularnost benda, koji je krenuo put Europe u potrazi za novim glazbenim utočištima. I sada, nakon ponovne reintegracije na scenu 2000-ih, te poduže diskografske pauze nakon objave trećeg albuma 2011. publici se ponovno predstavio aktivni bend u svome punom sjaju.

A bilo bi odviše površno za reći kako je publika čekala samo udarne hitove – osim standarda poput “Zaboravit ću sve” ili “Telefon” poznatih najširoj publici pjevalo se i uz “Uživaj”, “Yin Yang”, “Valove” i brojne druge.

Riječki Fit u riječkom Exportdrvu – bio je to rollercoaster emocija koji će se dugo pamtiti. Razina euforije publike mogla se mjeriti i s onom kad su Exportu nastupali i bendovi koji su šire poznati i aktivniji u Hrvatskoj.

Claudia Bošković

ZAGREB, TVORNICA KULTURE, 2. STUDENOG

40 godina od osnutka, Davor Lukas – Bajo i Zorko Opačić, iz originalne postave, s Mirkom Sokolovićem i Alenom Tibljašem snimaju The Best Of, 40 godina (1982.-2022.), 66-minutni album koji okuplja njihove najznačajnije pjesme sa samo tri autorska albuma.

Zahvaljujući njemu, FIT već sedam tjedana ima najprodavanije izdanje u Hrvatskoj. Obljetničkim koncertom u Malom pogonu Tvornice kulture 2. studenog dobili su priliku na pravi način obračunati se s nepravdom i pokazati svirački koliko zaslužuju mjesto na našoj glazbenoj sceni.

FIT u Tvornici kulture/Filip Bušić

FIT ima jednu zanimljivu priču koju je potrebno razumjeti kako bi se dobila pozadina jer mlađim generacijama bend nije poznat unatoč svojoj kvaliteti. Ja sam bila sretnica – u svojoj sam ekipi imala frendice alternativke iz Rijeke koje su na našim vikend tulumima u studentskom domu puštale pjesme koje nisu bile na radiju.

Sjećam se, kad je zasvirala “Mačka”, odmah mi je privukla pažnju i tražila sam da mi je sprže na CD sljedeći dan. Tada sam dobila i njihov izbor najboljih pjesama benda koji nosi ime po gelu za kosu, ali i neke manje poznate pjesme Laufera, Grada, En facea, ManDrilla koji su kasnije zbog tužbe iz inozemstva morali promijeniti ime u Mandrile…

FIT u Tvornici kulture/Filip Bušić

Osnovan u Rijeci početkom osamdesetih pod punk utjecajima, i FIT je svoju karijeru započeo angažiranim anarho pjesmama, a pozornost je skrenuo 1986. nastupom na Omladinskom festivalu u Subotici. Bend je odlučio omekšati svoj zvuk i melodioznim rockom otvoriti vrata prema puno većoj publici.

Možda je to bio prst sudbine kad su se povezali sa svojim producentom nesuđene prve ploče, Ivanom Fece Firčom, inače bubnjarom EKV-a koji je u Rijeci služio vojni rok, ali sudbina se još više poigrala njima jer su snimke albuma koji su zgotovili u Sarajevu zauvijek izgubljene.

Negdje piše da im je traka pokradena, netko drugi da je presnimljena. Kako god, Fece je napustio Jugoslaviju, a bendu je pomogao frontmen EKV-a Milan Mladenović koji je postao zaslužan za zvuk zabilježen na njihovom prvom albumu Uz Rijeku iz 1988. Već sljedeće godine bend objavljuje LP Daj mi ruku, a s obzirom na to da su oba albuma izašla pod izdavačkom kućom PGP-RTS i ostvarila zamjetan uspjeh u Srbiji, hrvatske su im radio stanice zatvorile vrata, a nije pomogla ni okolnost što Jugoton nije bio otvoren prema riječkoj rock sceni.[1]

FIT u Tvornici kulture/Filip Bušić

Bend se rasuo devedesetih, neki su članovi završili u Nizozemskoj, Lukas je ovdje pokušao ostvariti solo karijeru, ali nije išlo. Fast forward, Dallas Records, koji je zbog svog vlasnika riječkih korijena naklonjen riječkoj sceni, 2008. objavljuje Live Uz Rijeku, no to je više bilo neko komemorativno nego komercijalno izdanje. Tek nekoliko godina kasnije, FIT objavljuje 2011 s novim pjesmama kao samizdat.

Na tragu svih velikih obljetnica koje se obilježavaju posljednjih godina, FIT dobiva šansu još jednom skrenuti pozornost na svoj rad reinterpretirajući neke od svojih favorita za obljetničko izdanje, ulijevajući u bezvremenske pjesme energiju koja nastavlja izazivati. Unatoč vrlo dobroj medijskoj prisutnosti posljednjih tjedana, FIT je napunio tek mali pogon Tvornice, i to novinarima i prijateljima benda.

FIT u Tvornici kulture/Filip Bušić

Ne iznenađuje zato što bend ne postoji ni radijski, a ni koncertno, tek su se prije koju godinu revitalizirali, ali i dalje puno više publike dođe na njihov nastup u Beogradu, pritom izostavljam domaću publiku u Rijeci. Velika je to šteta i neiskorišten rokerski potencijal jer FIT ima poseban smisao za sintetiziranje primitivne energije punka, avangardnog senzibiliteta i zaraznih vokalnih linija. Svirački su uvjerljivi, a Davor Lukas svojom posebnom bojom vokala daje potrebnu noir teksturu i onim mekšim pjesmama, ali i himnama.

Nastup u Tvornici započeli s “Rock’n’roll je kriv za sve”, ali tu su se našle i pjesme sa zapostavljenog albuma 2011 poput “Vodimo ljubav”, “Ne mogu bez nje” i “Yin Yang”. Koncert je u nekom trenutku bio i teren za ispitivanje reakcija na novu pjesmu “Otploviti”, gdje su eksperimentirali s plesnim ritmovima i kovitlajućim gitarama, a koja je svoje mjestu pronašla kao posljednja na novom best of izdanju. Prigodna je bila i obrada novovalnog beogradskog benda U škripcu i njihova “Siđi do reke” gdje je Lukas na trenutke glasom bio neobično nalik Prlji, ako već pričamo o riječkoj tradiciji, a od obrada, našla se tu i EKV-ova “Ti si sav moj bol” dok je FIT-ova “U je” bila u disko verziji.

FIT u Tvornici kulture/Filip Bušić

Očekivano, “Mačka” i “Rijeka” izazvale su ogromno oduševljenje i sing-along. S masivnom podlogom i zvukom kao stvorenim za stadionske koncerte (“Veliki grad”, “Valovi”, “Novi dan”), bend je još uvijek pun mladenačke energije (“Bubanj”), euforičan, ali sa širom perspektivom, bilo da polira svoje odjeke (“Zaboravit ću sve”) ili isporuče kalibrirane količine distorzije (“Daj mi ruku”). Već s prvim taktovima “Zvoni telefon” nastala je ludnica koja je na bisu kulminirala s “Uživaj” i ponovljenom “Mačkom”.

Njihove su se originalne pjesme otvorile novom i autentičnom glasu novog vremena, nimalo ne zvuče zastarjelo. Možemo se pitati što bi bilo da je bilo, ali FIT je odlučio biti prisutan u ovom vremenu svojim pjesmama, ne odustati od svoje glazbe, pa da zaokružim stihovima pjesme koju je prvu odsvirao na zagrebačkom koncertu, “u drugom gradu otvorit ćemo oči / idemo dalje i dobro je”.

Koncert pred domaćom riječkom publikom u Exportu slijedi 4. studenog, a tamo je, koliko čujem, prodano višestruko više ulaznica. Mali prostor Tvornice FIT je izvrsno iskoristio za povezivanje, ali ovaj bend definitivno zaslužuje puno veći bljesak.

Ivana Lulić

[1]    https://sh.wikipedia.org/wiki/FIT