Žarište
Folkestra i večer začudnih glazbenih obrata u Močvari
Nema mnogo sastava koji će u jednoj koncertnoj večeri spojiti Beethovena, ”Zeku i potočić”, ”Zamisli život u ritmu muzike za ples”, svadbeni marš, Olivera Dragojevića na srednjovjekovnom instrumentu, ”Ederlezi”, ”Purple Rain” i Beyoncé – ali upravo u tome je ljepota jazza, sve može biti jazz, jazz može uzeti bilo kakav materijal i provući ga kroz alkemiju jazza.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Takav frankenštajnovski miks publika je mogla čuti u utorak u Močvari, gdje je u sklopu programa suvremene autorske glazbe Žarište nastupio kultni sastav Folkestra. Bio je to njihov prvi zagrebački koncert od 2016. godine, kad su rasprodanim nastupom u KSET-u izazvali svojevrsnu senzaciju na alternativnoj glazbenoj sceni.
Foto: Marko Lopac/Žarišta
Folkestra okuplja tri iznimna glazbenika čiji nastupi spajaju vrhunsku tehničku izvedbu i inovativnu improvizaciju. Teo Martinović, dubrovački klavijaturist i kantautor, osebujna je i nedovoljno eksponirana pojava domaće glazbene scene, poznat po virtuoznosti, skladateljskoj inventivnosti i originalnom pristupu izvedbi.
Slovenski basist i skladatelj Žiga Golob etabliran je u području jazza, improvizirane i eksperimentalne glazbe, a na ovom je koncertu svirao bas-gitaru. Bubnjar Kruno Levačić, poznat po virtuoznosti, ali i prepoznatljivom humoru i scenskoj komunikativnosti, dodatno je oblikovao prepoznatljivu estetiku benda, koji je poznat i po uključivanju zanimljivih gostujućih izvođača u svoje nastupe. Zanimljivo je da je sastav gotovo desetljeće djelovao koncertno bez službenih izdanja, da bi se nakon objave prvog albuma Corpus Delicti ubrzo raspao.
Foto: Marko Lopac/Žarišta
Koncert je otvoren u Levačićevu prepoznatljivom vicmaherskom stilu, kratkim stand-up uvodom u kojem je između ostalog najavio da nitko ne zna što će se svirati i da će „biti ono što će biti“, potvrđujući temeljnu ideju Folkestre – odsutnost unaprijed zadanog koncepta. Improvizacija je ovdje temeljni princip: struktura nastaje u realnom vremenu, kroz spontanu interakciju, neočekivane obrate i stalno poigravanje žanrovima.
Svirka je započela Beethovenovom glazbom, nakon čega je uslijedio ni više ni manje nego – ”Zeko i potočić”, a potom i energična interpretacija Stublićeva hita ”Zamisli život u ritmu muzike za ples”. Bend je svjesno gradio kontraste pa je nakon Wagnerova Svadbenog marša uslijedio Pogrebni marš iz Beethovenove Sedme simfonije u neobičnoj 7/8 mjeri, dobivši potpuno novu ritamsku dimenziju.
Foto: Marko Lopac/Žarišta
I dalje se vodeći pajtonovskim motom „and now, something completely different’“, trio se prebacio u svijet dalmatinskih serenada pa smo tako čuli Runjićevu ”Piva klapa ispo’ volta” – naravno, s ekstravagantnim pomakom, naime, kao gost se na pozornici pridružio Ante Beno na srednjovjekovnom puhačkom instrumentu kornamuzi, noseći kapu dvorske lude, doprinoseći tako i scenskoj osebujnosti koncerta.
Foto: Marko Lopac/Žarišta
Začudni repertoarni niz nastavio se korizmenom pjesmom iz 17. stoljeća Pjevaj hvale, Magdaleno (nepoznatog autora), koju je gošća Karla Despot izvela u svečanoj i kristalno čistoj interpretaciji, nakratko stvarajući ozbiljniju i meditativniju atmosferu. Koju je Levačić, naravno, vrlo brzo narušio lascivnim anegdotama, a zatim je na pozornicu pozvao vokalisticu Ninu, s kojom su svi zajedno izveli kultnu ”Ederlezi” – emotivna i energična interpretacija obilježena snažnim bubnjarskim solažom pokazala se jednim od vrhunaca večeri.
Foto: Marko Lopac/Žarišta
U nastavku smo čuli još nekoliko čudnovatih kljunaša, kao što su ”Purple Rain”, jedna Beyoncéina pjesma, te autorska skladba Folkestre “Zašto med ne bi curio niz teglu“. ”Purple Rain” prerastao je u kolektivno pjevanje publike i svih glazbenika, dok je Žiga Golob oduševio akrobatskim sviranjem bas-gitare iza glave, a Teo Martinović vokalnim improvizacijama na izmišljenom, pseudogermanskom jeziku.
Foto: Marko Lopac/Žarišta
Pred kraj koncerta izvedba je postajala sve intenzivnija i frenetičnija, kulminirajući dugom kolektivnom improvizacijom, dok je za bis izveden ”Firestarter”, razigrana i zafrkantska stvar koja je zatvorila dvosatni nastup.
Dečki iz Folkestre još su jednom pokazali da jazz nije samo žanr, već otvoreni glazbeni prostor u kojem se različiti stilovi, epohe i kulturni kodovi mogu susresti u spontanom i kreativnom dijalogu.
Močvara je bila pristojno popunjena, pogotovo s obzirom na kasni termin u radni dan. Bilo je tu svih generacija i profila publike – od jazz entuzijasta preko mlade klupske publike do pravih fanova Folkestre koji su dobacivali glazbenicima muzičke želje – prilično impresivan fandom s obzirom na to da je bend snimio samo jedan album. Povratak Folkestre na zagrebačku scenu pokazao se kao pravo slavlje glazbe, u kojem su virtuoznost, humor i energičnost stvorili interaktivnu i prisnu atmosferu između publike i izvođača.
Foto: Marko Lopac/Žarišta