Iz Škotske s ljubavlju

Lisinski subotom često je poput oaze u kojoj povremeno dobijemo pogled kroz prozor na europske ili čak svjetske pozornice.

One najuglednije već dugo posjećuje švicarsko-talijanski pijanist Francesco Piemontesi, nastupajući uz filharmonije iz Berlina i Los Angelesa, Pariškog orkestra, Bostonskog simfonijskog ili Orkestra Tonhalle iz Züricha. Lisinski ga je dočekao 18. listopada 2025. uz Škotski kraljevski nacionalni orkestar i njegova glazbenog ravnatelja, Thomasa Søndergårda.

Foto: Boris Ščitar/KDVL

Program je bio iznimno klasičan; cijeli prvi dio pripao je monumentalnom (da ne kažem mastodontskom) Prvom klavirskom koncertu u d-molu, op. 15 Johannesa Brahmsa. Zagasitim potezima gudača na samome početku dirigent je pridružio reski ton drvenih puhača koji su prodirali iznad gudala, slažući pomno ugođaj dramatičnosti karakterističan za taj Brahmsov koncert. No pokazat će se ubrzo da se Francesco Piemontesi savršeno uklopio u okolinu prezentirajući vrlo bogat i moćan ton na Steinwayju Lisinskog.

Foto: Boris Ščitar/KDVL

Drugu stranu medalje pokazao je u drugome stavku kada je nježno pristupio kantilenama pa je brahmsovski pjevne melodijske linije u piano dinamici izveo iznimno delikatno i istovremeno očaravajuće zvonko. Kraj drugoga stavka završio je savršeno posložen akord drvenih puhača koji je ponovno podsjetio na činjenicu da u ovome koncertu Thomas Søndergård preferira reskiji ton, ali ovaj put ne samo puhača nego i gudača. Posljednji stavak, virtuozni Rondo, Francesco Piemontesi je počeo u vrlo pregnantnom tempu, vješto izigravajući svaku pasažu koju je skladatelj-pijanist zamislio za solista.

Luk koji vodi od početka do kraja klavirskoga koncerta u sinergiji pijanista i dirigenta bio je sjajno vođen, no jednako tako pokazat će se i da simfonijski karakter koncerta kakav je Brahms zamislio možda i nije njihov forte, što je vrlo zorno otkrio već prvi akord nakon stanke.

Foto: Boris Ščitar/KDVL

Nevjerojatnu transformaciju u zvukovnome smislu orkestar je doživio u drugome dijelu koncerta izvodeći Treću simfoniju u a-molu, op. 56, Škotsku. Himnički akordi uvoda Andante con moto u prvome stavku dali su naznaku iznimno homogenog izvođačkog tijela punokrvnog tona koji je preplavio Lisinski. Prelijevanje sola među drvenim puhačima, a naročito njihovi združeni nastupi krajem Adagia doimali su se poput profinjene izvedbe komornih djela za puhače u čemu su se posebno istaknuli klarinet i oboa. A onda je u zaključnome Allegro maestoso assai orkestar zazvučao kao sasvim drukčiji, novi ansambl, donoseći fantastične nove boje na kraju simfonije.

Himnički akordi uvoda Andante con moto u prvome stavku dali su naznaku iznimno homogenog izvođačkog tijela punokrvnog tona koji je preplavio Lisinski

Međusobna ujedinjenost svirača unutar dionica, kao i povezanost različitih dionica orkestra i jedinstvo koje su pokazali u Mendelssohnu podcrtali su međunarodni ugled koji Škotski kraljevski nacionalni orkestar uživa.

Foto: Boris Ščitar/KDVL

Vizija Brahmsova Prvoga klavirskog koncerta koju su ponudili Francesco Piemontesi i Thomas Søndergård možda nije donijela lakoću s kojom bi se djelo moglo „čitati“ iz sjedala koncertne dvorane, no majstorski ton pijanista te briljantna orkestralna sola poslužili su kao dostojan nadomjestak manjku težine koja je ponegdje bila i poželjna u Brahmsovoj partituri.

Vizija Brahmsova Koncerta koju su ponudili Francesco Piemontesi i Thomas Søndergård možda nije donijela lakoću s kojom bi se djelo moglo „čitati“ iz sjedala koncertne dvorane, no majstorski ton pijanista te briljantna orkestralna sola poslužili su kao dostojan nadomjestak

S druge strane, Mendelssohnova simfonija bila je ispunjena bogatstvom zvuka i zamahom koji nije ostavljao mjesta ravnodušnosti. Prvi dodatak, stavak Farewell to Stromness Sir Petera Maxwella Daviesa bio je poput emotivne posvete danskoga dirigenta Škotskoj kojom je očaran, kako je i sam istaknuo u obraćanju publici. No razigrani škotski tradicijski plesovi u aranžmanu hornista i skladatelja Christophera Goguha (inače prvoga hornista Škotskoga kraljevskog nacionalnog orkestra), dodatno su podignuli atmosferu u publici i podvukli crtu ispod još jednog vrhunskog glazbenog iskustva u trenutačno najprestižnijem koncertnom ciklusu u Hrvatskoj.

Foto: Boris Ščitar/KDVL