Funk Shui na Žarištu

Sinoć su u Klubu Kontesa, u sklopu programa Centra za kulturno društveni razvoj Novi prostori kulture, Žarište, nastupili mladi bend Aracataca iz Šibenika i makedonski bend Funk Shui.

Aracataca

Već na samim vratima, i prije nego što sam se spustila u prostor kluba, najavljene su organizacijske zavrzlame. Naime, šank ne radi. Okej, rješiv problem. Kao i većina, poslužili smo se obližnjim kioscima i barovima. Nakon tog kratkog izleta, vraćamo se dolje i program, uz akademsku četvrt, kaska prema startu.

Predgrupa Aracataca izvela je uvježban nastup. Bend predvodi fleksibilan vokal ugodne boje Tare Šolić koja brine o publici i dramaturgiji izvedbe, ali ne dulji više nego što treba. Uz Šolić, sastav čine i instrumentalisti Lorenzo Ušić, Ivan Stošić i Filip Laće. Žanrovski ostaju u sigurnosti pitkijih indie i post-punk rock idioma uz dašak bossa nove, ali ono važnije, u svakom se dobro i snalaze. Trenutno odlični kameleoni, zanima me kako i u kojem smjeru će se profilirati.

Funk Shui

Nakon oduže pauze i kašnjenja od pola sata, prostor se ugodno popunio za Funk Shui. Njih me zanimalo čuti uživo jer, čak i oni frendovi kojima su žanrovski pretjerano eklektični, isticali bi super energiju tijekom nastupa. Meni su ostavili dojam kul benda stilskih svejeda, kojeg bi znala tu i tamo slušati ponajviše jer direktno igraju na moj guilty pleasure – granično previše basa.

Miješaju svašta nešto, red elektronike, repa, funk-folka, indie-rocka i još barem pet drugih tagova jer, kako sami kažu, ono što rade teško je „opisati kao žanr, već više kao osjećaj i uzrok“, a želja im je glazbom „isprovocirati mir i introspektivnu ljubav“. Prije dvije godine premijerno su nastupili u KSETU, u sastavu kojeg smo vidjeli i sinoć: Luka Gjorgievski, vokal i gitara, Mihail Namichev, bas, i Martina Barakoska na bubnjevima.

Funk Shui

I sad, nastup. Elektronike slabo osim u efekt pedalama i nažalost, stvarno previše mutnog basa koji guši sve oko sebe, uključiv i vokal. Drugi glavni element su oštri i napadni bubnjevi po kojima Barakoska nabija. Mutna i ogoljenija zvučna slika nego što sam očekivala. Suhi prateći vokali koji bi znali zazvučati kao utišana dernjava, labilni falset momenti i stvarno malo previše falševa u suzvučjima. Ukratko, kao što je i Gjorgievski kontinuirano naglašavao sa stagea, zvuči kao da sami sebe nisu baš najbolje čuli.

Vjerujem da se u moru tehničkih poteškoća nezgodno hvatati za energiju prva tri reda na kišni dan usred tjedna, ali za bend koji ipak ima desetljeće karijere iza sebe i niz regionalnih i inozemnih nastupa (MENT Ljubljana, PIN Music Conference, Athens Music Week…) očekivala bih da su sposobniji zamaskirati propuste.

Funk Shui

Izveli su miks stvari s albuma Aether (2012.), R.E.M. (2015.), EP-a Impuls (2018.) i najnovijeg Nikogash Pak (2023.), a za kraj im se na F_UK SHUI, uz par ponovnih izvedbi u novom aranžmanu, na pozornici pridružio dvojac iz Jebotona, Antun IDEM na trombonu i Jura Borić na trubi. Dio seta naslovljen “raspadanje“ produžio je gig na sat i pol, a zvučao je kao improvizirani crossover Porta Morta i Funk Shuija.

Da se razumijemo, nije sve tako crno. Problem je što sam došla s dosta nahypeanim očekivanjima – jako sam htjela da mi se nastup svidi. Bez obzira na tehnikalije, i dalje je riječ o bendu sa zanimljivim i unikatnim materijalom, simpatičnim frontmenom i dobrom pričom. Tako da, do idućeg gostovanja i sretnijih tehničkih i organizacijskih uvjeta.