Indie u parku
Galoop četvrti put stavio Đakovo na festivalsku mapu

Galoop festival, koji se u Đakovu održava četvrtu godinu zaredom, označio je početak ljeta u Slavoniji.
Domaćin je bila udruga ARLA, a festival se ponovno održao u Strossmayerovom parku na bini okruženoj stoljetnim drvećem, zlatnim i šarenim lampicama i ljudima koji su se okupili da u ta dva dana podrže bendove od kojih su neki tada po prvi puta nastupali u ovom gradiću u srcu Slavonije u kojem sam odrasla.
Ovogodišnje izdanje Galoop festivala održano u dva sunčana dana, odnosno tople večeri, a donijelo je koncerte mnogih bendova iz regije i šire; svirali su zagrebački bendovi Porto Morto, IDEM i nipplepeople, riječki Let 3, pančevački ljevoruki duo Buč Kesidi, đakovačko-zagrebački bend Svemirko, prošlogodišnji predstavnik Hrvatske na Euroviziji Baby Lasagna te nizozemsko-novozelandski trio My Baby, a festival je zatvorio DJ M.I.L.E.

Galoop festival / Marko Beljan
Galoop festival održan je u organizaciji lokalne Udruge ARLA uz potporu Los Angeles Agency, te uz pomoć i zalaganje mladih volontera Udruge ARLA, koji su svojim doprinosom i ove godine svim posjetiteljima omogućili ugodno i sigurno vrijeme provedeno na festivalu. Dok je prošlogodišnje izdanje Galoopa bilo rezervirano za nešto više heavy, rock, blues i punk bendove, ovogodišnje se izdanje fokusiralo na nešto nježnije, eksperimentalne stilove, ali i s dozom nešto žešćih žanrova, koji su zajednički dobro funkcionirali. U ta dva dana plesali smo uz zvukove indieja, pop punka, alternativnog rocka pa sve do eksperimentalnih stvari, opet je svatko mogao pronaći nešto za sebe, a u Strossmayerovom parku pronašli smo glazbeni recept za službeni početak ljeta i zagrijavanje za još ljetnih festivala koji su pred nama.
Vratolomije i skakanje
Ovogodišnji Galoop otvorili su Porto Morto, zagrebački kolektiv koji se ne želi i koji ne želim opisati jednim žanrom, jer ono što sviraju zaista miješa sve u zvuk koji istovremeno vraća u neko davno doba kada bi njihovu ploču pronašli na nekom starom vinilu na dnu kutije pune predmetâ sentimentalne vrijednosti, na tavanu djedove i bakine kuće, ali isto tako i kao zvuk koji podsjeća na videoigre inspirirane osamdesetima i devedesetima, a zapravo su smještene u nekom tisućljećima udaljenom vremenu, dok su Porto Morto dečki smješteni točno u pravo vrijeme, na pravom mjestu, na bini u Strossmayerovom parku. Portači su otvaranje festivala odradili u svom stilu, s puno bacanja i đuskanja po bini, a nastup su završili pjesmom ”Hodaj”, kojom ne da su potaknuli publiku da hoda, već da trči bliže bini i dočeka sljedeće jeboTon ime na lineupu – IDEM. Ide IDEM i idem(o) dalje!

Galoop festival / Marko Beljan
Antun Aleksa jedan je od sedam članova prethodnog benda, a sa svojim samostalnim projektom IDEM, kada mu se u zadnje vrijeme na nastupima sve češće pridružuje i cijeli bend, cijelu tu indie pop punk emo priču diže na još višu razinu i garantira još veći hype. Budući da sam prisustvovala nekolicini njihovih koncerata, znala sam što očekivati i bilo mi je drago da imam priliku čuti ovu veselu ekipu u svom malom gradu, no čini mi se da dio đakovačke publike nije bio posve spreman na ovakav šou i nije ispratio njihov nastup koliko su zaslužili. Dečki su svejedno pokazali zahvalnost i nisu dopustili da energija padne, te su uspješno „naučili“ prisutne kako pjevati pjesmu ”Uvijek super” i publika je na to, srećom, uzvratila jednakom energijom i uključila se u nastup pjevajući trenutak glasno, potom tiho, refren spomenute pjesme. IDEM je uvijek super, uvijek me razveseli slušati ih i atmosfera na njihovim nastupima nešto je što se ne viđa svaki dan; iskrenost i komunikacija s publikom, pozitiva, đuskanje, vratolomije i skakanje posvuda po bini ono su što opisuje ovu simpatičnu ekipu. Samo nek’ se svira / Samo da je mirno, spokojno noću / Samo nek’ se igra / Bitno da je vibra prava, to hoću pjeva Antun u pjesmi ”Precrna rupa” i to je to. ”Tu je sve” što je bitno, i sve to imamo na IDEM koncertima. Toliko naziva pjesama koje mogu iskoristiti kao referencu da ih opišem, i toliko pjesama koje zaslužuju apsolutno svu pažnju, pohvale i pozitivne recenzije koje su dobile. IDEM ide i ne čini se da će uskoro stati.

Galoop festival / Marko Beljan
Nakon zagrebačke jeboTon ekipe koja nas je na pravi način zagrijala i rasplesala na otvaranju festivala, sljedeći nastup pripao je riječkoj grupi Let 3. Ekscentrična grupa opravdala je taj status stylingom za svoj nastup na Galoopu – velike krznene bunde šarenih boja, ispod njih šarena odijela, šeširi i perje. Ne sumnjam da im je u tim outfitima bilo vruće, ali neosporivo je da su napravili i vruću atmosferu u publici; potaknuli su prisutne na skandiranje „riječke p****“ i „u životu prolazi samo vjeran pas“, dok pjesma ”Drama” nije izazvala dramu, nego dodatno rasplesala publiku.
Glazba za izgubiti se i pronaći
Trenutak odmora od prethodnih energičnih, glasnih nastupa donio je nastup zagrebačkog electro-pop dua nipplepeople, koji su nam servirali svoju verziju diska u parku, gdje smo lagano đuskali dok je večer postajala sve više chilly, nakon vrućih dnevnih temperatura.

Galoop festival / Marko Beljan
Zadnji nastup prvog dana Galoopa bio je meni najdraži i najiščekivaniji dio cijelog festivala, a svirali su Buč Kesidi, voljeni levoruki disko pop-rok elektro boj bend duo iz Pančeva, koji uvijek moraju naglasiti da su iz Pančeva, barem jednom tijekom svoga koncerta. Glazba kakvu stvaraju Luka i Zoran takva je da djeluje kao zagrljaj, utjeha i sigurno mjesto gdje se istovremeno mogu i izgubiti i pronaći, a kroz cijelo sam slušanje potpuno prisutna u priči koja je prenesena kroz njihove vividne, obzirne, iskrene tekstove i glazbu u kojoj se skladno spajaju Lukina gitara, razni synthevi, efekti i magični pozadinski zvukovi dok Zoranov bubanj održava ritam i pažnju kroz cijeli koncert. Prije dva su mjeseca ovi dečki izbacili svoj treći studijski album Moderne veze, a i ovaj su put na setlistu uvrstili i starije i novije pjesme.
Nenametljivo, a upečatljivo
Drugi dan Galoopa otvorio je Svemirko, projekt đakovačkog glazbenika Marka Vukovića, koji mi je na Urban Festu u Osijeku 2023. rekao da više ne želi nastupati u Đakovu jer publika nije dovoljno angažirana u nastup. Ovoga puta publika nije bila osobito brojna u početku budući da su nastupili na samom otvaranju drugog dana, no koncert je i dalje bio sjajan te imao idealan omjer laganih, nježnijih pjesama kombiniranih s energičnim nastupom, pjevanjem dok leži na podu i u drugom trenutku skače po bini. Za kraj su izveli pjesme ”Možda nisam dobar” i ”Žena od vanilije” s albuma Vanilija te ”34, 5” s albuma Tunguzija, čime su one koji razumiju ovu dreamy melodičnu priču doveli do glazbena smiraja, a sve prisutne uveli u festival baš kako treba – nenametljivo, a upečatljivo.

Galoop festival / Marko Beljan
Sljedeći je nastup pripao našem prošlogodišnjem predstavniku na Euroviziji, Baby Lasagni, koji je na svom nastupu okupio najviše publike te večeri. Baby Lasagna je alter-ego Marka Purišića – Marko je zahvalan i otvoreno to pokazuje tijekom cijelog nastupa, njegova osobnost i je ono što se događa u intervalima između pjesama, dok je Baby Lasagna ono što se događa u trenutku dok izvodi svoje pjesme – sirova energija, balansiranje žanrovima, stalna komunikacija i animacija publike, koju bez problema uključuje u svoj nastup. Uz njegove su pjesme plesale sve generacije u publici – odrasli, mladi, čak i najmlađa djeca koja su sjedila na ramenima roditelja ili trčala uokolo po parku plešući i uživajući u glazbi koju možda još ne razumiju, ali je osjećaju. I mislim da je to za početak i najbitnije. Marko ima čvrstu bazu fanova i pokazao je da je više od samo eurovizijske senzacije, kako i u vrijeme kada se cijela Hrvatska ujedinila u podršci njegovom hitu ”Rim Tim Tagi Dim” u vrijeme Eurovizije, tako i sada kada su ljudi i dalje zainteresirani za njegovu glazbu i još uvijek rasprodaje nastupe i u regiji, i u svijetu. Marko je premijerno izveo i novu, još neobjavljenu pjesmu koja žanrovski pripada metalu, uz poruku: „Kad smo jučer stajali tu u publici vidio sam da ima puno alternativaca i metalaca, ljudi u Ghost i Death (metal bendovi, op. a.) majicama, pa evo jedna pjesma za njih!“ Više je puta zahvalio na podršci i naglasio kako mu je u Đakovu jako lijepo, i gostoprimstvo i ljudi i cijeli festival. Ne sumnjam da se svatko u publici mogao složiti s njim.
Inozemni gosti
Nakon kraće stanke na binu su stigli My Baby, nizozemsko-novozelandski trio koji nas je uveo u kraj večeri svojim psihodeličnim zvukom u kojem kombiniraju kap bluesa, kap funka, kap gospela i mrvicu funka i trancea, i time sviraju more žanrova u koje je pravo vrijeme uroniti nakon energična nastupa Baby Lasagne koji je donio goruću atmosferu. Nedavno su održali svoj prvi nastup u Hrvatskoj u sklopu zagrebačkog Beer Festa, a sada su se vratili u Hrvatsku, ovaj put u Slavoniju, i rekli su da im se kod nas jako svidjelo. Broj se publike u trenutku njihova nastupa smanjio, no oni koji su ostali plesati u prvim redovima ispoštovali su nastup do samog kraja.

Galoop festival / Marko Beljan
Za zatvaranje festivala bio je zadužen DJ M.I.L.E., čiji kraj seta nisam dočekala, ali čiji me pozadinski zvuk pratio putem do djedove i bakine kuće, jer Đakovo je toliko malen grad da se zvuci koncertnih događanja u centru mogu čuti skoro na svakoj strani grada. Iako inače većinu vremena provodim sa slušalicama, ovaj put sam pustila zvucima festivala da se u ušima zadrže nešto duže. Galoop festival je samo jednom godišnje, ovakve manifestacije u Đakovu nisu baš česte, i baš zato treba upiti svaki trenutak.