Glazbena ostavština Dubravka Majnarića donirana Knjižnicama grada Zagreba

U četvrtak 17. travnja u Gradskoj knjižnici svečano je potpisan ugovor o donaciji glazbene ostavštine dugogodišnjeg glazbenog urednika Hrvatskog radija, producenta i jazz glazbenika Dubravka Majnarića.

Supruga Dubravka Majnarića, Naima Balić, donirala je glazbenu kolekciju koja obuhvaća oko 11 600 CD-ova, 1 100 gramofonskih ploča, DVD-ova te velik broj knjiga iz područja glazbe koja će činiti zasebnu Zbirku jazz glazbe Dubravka Majnarića budućeg Glazbenog odjela Gradske knjižnice na lokaciji Paromlin.

U vremenu u kojemu glazbena produkcija brzo nastaje, a nestaje još brže, pitanje očuvanja glazbene baštine postaje sve važnije pitanje opće kulturne politike. Posebno je to vidljivo u slučaju glazbenih ostavština – rukopisa, aranžmana, snimki, korespondencije i osobnih arhiva koji nakon smrti autora često ostaju u svojevrsnom međuprostoru, između privatnog vlasništva i javnog interesa, zaborava i institucionalne brige. One su često fragmentarne, razasute i ovise o inicijativi obitelji ili prijatelja koji u većoj ili manjoj mjeri prepoznaju njihovu vrijednost.

Upravo tu donacije knjižnicama, akademijama i drugim javnim institucijama dobivaju svoju punu važnost jer bez jasnog institucionalnog okvira takvi materijali ostaju nedostupni javnosti ili se bespovratno gube. Zato proces doniranja nije samo administrativan čin, kako se čini, nego prijenos odgovornosti s pojedinca na zajednicu.

Takav “međuprostor” posebno je izražen u području jazz glazbe koja počiva na živim izvedbama, improvizaciji i kolektivnoj memoriji, što naglašava važnost arhiviranja svega što bi moglo svjedočiti njezinu razvoju.

Dubravko Majnarić

Dubravko Majnarić bio je jazz glazbenik, urednik emisija Hrvatskog radija (posebno emisije Zvjezdana prašina s više od 1 400 emitiranja), umjetnički ravnatelj KD Vatroslava Lisinskog te umjetnički direktor Tvornice gramofonskih ploča Jugoton, koji je upravo kao predsjednik Stručnog povjerenstva Hrvatskog državnog arhiva za revalorizaciju fonomaterijala i arhivske glazbene građe fonoteke Jugotona sudjelovao u očuvanju glazbene baštine od nacionalne važnosti.

Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL

Kao autor i urednik radijskih emisija posvećenih jazzu Majnarić je svoju programsku logiku gradio kroz slušanje, selekciju i uspoređivanje, a radijske emisije prostorom interpretacije vlastite estetske perspektive. Zato se čini kako ova ostavština koja upravo ulazi u instituciju ne predstavlja samo zbirku predmeta, nego i nacrt jednog kontinuiranog razvojnog procesa i izvor znanja o jednoj glazbenoj kulturi kroz perspektivu jednog urednika. Zanimljiva je i činjenica koju nam je na potpisivanju otkrila gospođa Balić, kako se Dubravko nije rado odvajao od svojih vinila te ih nije volio poklanjati.

Arhivi i zbirke u međuprostoru

Zagreb već poznaje primjere uspješno integriranih glazbenih ostavština koje danas služe kao vrijedan resurs istraživačima i javnosti. Osim Nacionalne sveučilišne biblioteke koja čuva niz glazbenih ostavština, jedinstveno vrijedna ostavština free jazza Ladislava Mateića pohranjena je na Glazbenom odjelu Knjižnica grada Zagreba, a ostavština Frana Potočnjaka u okviru knjižnice Muzičke akademije. Gospođa Naima Balić nešto je iz vinilne kolekcije Dubravka Majnarića već donirala i arhivu Hrvatske radiotelevizije i ondje se taj materijal već digitalizira.

Nažalost, mnogo je i propuštenih prilika i izgubljenih kolekcija čiji se dijelovi često pronalaze u second hand prodavaonicama ploča ili po buvljacima, a koje tako fragmentirane u velikoj mjeri gube na vrijednosti i značaju. Ključ je u sustavnom prikupljanju, stručnoj obradi i interpretaciji takve građe, u tom prijelazu iz onog međuprostora u zajedničko dobro kao temelju očuvanja identiteta jedne scene ili zajednice, grada u cjelini.

Foto: Grad Zagreb

No, pitanje nije samo kako sačuvati građu nego kako je aktivirati. Ostavštine ne smiju ostati zatvorene u depoima; njihova je vrijednost u dostupnosti i interpretaciji. Izložbe, digitalizacija, istraživački projekti i edukativni programi omogućuju da takvi fondovi postanu živi dio suvremene kulture. Nepotrebno bi bilo ovdje spominjati što sve po tom pitanju radi arhiv Dukea Ellingtona, ostavština Milesa Davisa ili pak Nizozemski Jazzarchief, ne zato što usporedba s međunarodnim primjerima pokazuje da vrijednost ostavštine ne ovisi o veličini scene nego o načinu na koji se s njom postupa. Vrijednost ostavštine raste onoga trenutka kada se stručno interpretira i postane dostupna.

Arhiv kao aktivni društveni prostor

U zagrebačkom slučaju dodatnu dimenziju ovoj donaciji možda daje i budući smještaj građe u novi prostor suvremenog polivalentnog kulturnog centra Paromlin koji je u procesu izgradnje. Smješten u neposrednoj blizini Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, gdje je Dubravko Majnarić proveo značajan dio svog profesionalnog života, Paromlin bi mogao postati onaj Oldenburgov “third place”, treći prostor kulture koji nije niti dom niti posao, nego mjesto neformalnog susreta, razmjene i zajedništva, otvoren i dostupan svima, a toliko bitan za društvenu dinamiku.

U kontekstu jazza još važnije – prostor u kojem pasivni arhiv postaje aktivni društveni prostor s doživljenom glazbenom baštinom gdje publika dolazi ne samo istraživati nego i slušati, boraviti, sudjelovati. Kulturna vrijednost nije statična kategorija, pa ako se sve popularniji vinil donedavno smatrao zastarjelim, tako niti glazbene ostavštine ne treba promatrati kao arhive prošlosti, nego kao infrastrukturu budućnosti.

U tom smislu, donacija ostavštine Dubravka Majnarića nije tek čin pohrane, nego i poziv da se i druge vrijedne glazbene ostavštine prepoznaju na vrijeme i iz privatnih zbirki pretvore u zajedničko kulturno dobro.