28
stu
Izvještaj

Goran Jurković i Danijel Detoni u Sisku

Veličanstveni stilski put sonate kroz vrijeme

Danijel Detoni i Goran Jurković

Danijel Detoni i Goran Jurković

share

U hladno jesensko predvečerje, u domu INA Rafinerije Sisak (trenutačni privremeni prostor glazbene škole Frana Lhotke Sisak), publika je imala priliku slušati jedinstvenu i konceptualno osmišljenu izvedbu dua izvrsnih akademskih glazbenika – saksofonista Gorana Jurkovića i pijanista Danijela Detonija. Prema riječima samih glazbenika, svoju su suradnju počeli uspješnim koncertom na Izlogu suvremenog zvuka u Zagrebu 2014. godine te u svom radu posebnu pažnju posvećuju originalnim kompozicijama za saksofon i klavir, pritom ne zanemarujući glazbu prošlih stoljeća.

Danijel Detoni i Goran Jurković

Obojica umjetnika ističu se na hrvatskoj i regionalnoj sceni klasične glazbe s izuzetnim doprinosima u područjima solističke i komorne glazbe. Saksofonist Goran Jurković trenutačno djeluje kao nastavnik saksofona u glazbenoj školi Jastrebarsko gdje je zaslužan za pokretanje brojnih saksofonističkih seminara i usavršavanja za mlade saksofoniste, a jedan od takvih seminara je i Škola saksofona, također u Jastrebarskom. Pijanist Danijel Detoni ističe se svojim radom u odgajanju mladih pijanista i glazbenika na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, gdje podučava klavir i komornu glazbu.

Danijel Detoni i Goran Jurković

Program koji su umjetnici pripremili već je na prvi pogled odavao da je riječ o nečemu zaista posebnom i rijetkom. Svoje mjesto na programu našle su čak tri sonate za saksofon i klavir, od kojih je jedna čak i prvi put izvedena na ovom koncertu. Ovakav niz iznimna je rijetkost na koncertnim programima, pa se tu dalo naslutiti da se iza takve ideje krije zanimljiv koncept, koji slušatelj može otkriti isključivo ako posluša cijeli koncert do kraja.

Sonata kroz povijest

U samoj srži cijelog koncepta ovog koncerta jest tzv. sonatni ciklus koji označava višestavačni glazbeni oblik (tri-četiri stavka), a koji se temelji na međusobnom kontrastu stavaka (brzi – spori – brzi) utemeljen u kasnom baroku i klasicizmu. Svoju uporabu sonatni ciklus nalazi, naravno, i u kasnijim razdobljima glazbene povijesti. Pojam sonata, koji se javlja u nazivu svih triju izvedenih skladbi na ovom koncertu, odnosi se na činjenicu da je riječ o instrumentalnim višestavačnim skladbama (solistička ili komorna varijanta) u kojima je prvi stavak najčešće tzv. sonatnog oblika.

Prva sonata na programu bila je Sonata za klarinet i klavir u Es – duru op. 120, br. 2 (1894.) kasnoromantičarskog njemačkog skladatelja Johannesa Brahmsa u obradi za saksofon i klavir. Brahms se kao skladatelj, iako stilski romantičar, još uvijek duboko oslanjao na skladateljsku tradiciju sonate koju su posebice usavršili skladatelji klasicizma kao što su velika bečka trojica Joseph Haydn, W. A. Mozart i Ludwig van Beethoven. Sonata se sastoji od tri stavka: Allegro amabile, Allegro appassionato, Andante con motoAllegro.

Kontrast je nit vodilja cijelog koncerta – u ovom slučaju to je kontrast dviju glavnih tema, čija pjevnost, boja i ljepota dolaze do izražaja u dionici saksofona

Prvi stavak, Allegro amabile je klasičnoga sonatnog oblika, koji se, slično kao i cijeli sonatni ciklus, sastoji od tri dijela: ekspozicije, provedbe i reprize. Često su prvi stavci u sonatama upravo navedenoga sonatnog oblika koji nam u mikrostrukturi donose kontrast koji je nit vodilja cijelog koncerta; u ovom slučaju to je kontrast dviju glavnih tema, čija pjevnost, boja i ljepota dolaze do izražaja u dionici saksofona. Drugi stavak, Allegro appassionato, predstavlja oblik scherza s triom, kod kojeg se izrazito ističe zanesena i strastvena tema u saksofonu te bogata harmonijska pratnja u dionici klavira. Posljednji stavak, Andante con moto – Allegro, po obliku je tema s varijacijama kod koje se ističe promjena tempa s ciljem postizanja i isticanja završne kulminacije stavka.

Izrazito je nadahnuta i kompaktna izvedba prve skladbe koja, iako je nastala u zrelom romantizmu, nosi duboko nasljeđe velikih skladatelja klasicizma te njihovih vještina pisanja sonatog ciklusa. Odlična polazna točka za otvaranje koncerta.

Druga sonata na programu bila je praizvedba Sonate za alt saksofon i klavir (2022.) saksofonista i skladatelja Gordana Tudora, koji je Sonatu posvetio samim izvođačima. Ideja za ovu skladbu rodila se iz potrebe koju su Goran Jurković i Danijel Detoni iznijeli skladatelju, a to je, zapravo, nedostatak jednog ozbiljnog djela poput sonate u saksofonističkoj literaturi. Rezultat je stilski zanimljiva i raznovrsna skladba, bogata brojnim utjecajima glazbenog nasljeđa prethodnih stoljeća, koje je sâm skladatelj odlično i balansirano izrazio tako da djelo publici istovremeno zvuči blisko, melodično, a opet svježe i moderno. Skladba se sastoji od sljedećih stavaka : Larghetto, Lento lontano, Vivace mesmerico i Presto estatico.

Rezultat je stilski zanimljiva i raznovrsna skladba, bogata brojnim utjecajima glazbenog nasljeđa prethodnih stoljeća, koje je sâm skladatelj odlično i balansirano izrazio tako da djelo publici istovremeno zvuči blisko, melodično, a opet svježe i moderno

Prvi stavak, Larghetto, stilski i atmosferski podsjeća na stilove impresionizma i jazz a uz često ponavljanje ostinatnog kako ritamskog tako i harmonijskog obrasca, pogotovo u klavirskoj dionici. Duge i pjevne melodijske linije u dionici saksofona sjajno su se uklopile s klavirskom pratnjom. Drugi stavak, Lento lontano, u kojem se atmosfera poprilično smiruje, prati glavnu ideju kontrasta u sonatnom ciklusu, gdje često nakon prvog, brzog stavka, dolazi drugi, i to znatno sporiji stavak. Riječ lontano u prijevodu s talijanskog jezika znači udaljeno te se upravo takva atmosfera pokušala dočarati u stavku; polagani harmonijski nizovi akorda klavira uz duge i sjetne melodiozne tonove saksofona.

Treći stavak, Vivace mesmerico, donosi nam novi kontrast, ovaj puta u brzom ritmu, gdje su klavirska i saksofonska dionica međusobno sukobljene u poliritmiji. Zbog upečatljivog ponavljanja glavne teme, sâm oblik može slušatelja podsjetiti na scherzo i trio s da capo ponavljanjem, gdje je upravo ponavljanjem glavne teme ostvarena ideja konstantne hipnotične motoričnosti i razigranosti stavka koja se očituje i u samom nazivu stavka (tal. Vivace mesmerico = hr. živo i hipnotično).

Posljednji, četvrti stavak naziva Presto estatico (brzo i ekstatično) donosi finalni zaključak atmosfere cijele sonate koja po svojem sadržaju – unutar kojeg klavir i saksofon međusobno komuniciraju sa sličnim glazbenim elementima – podsjeća na temu s varijacijama uz završno ponavljanje glavne teme stavka u codi.

Nova skladba Gordana Tudora svakako predstavlja odličnu ravnotežu starijih i suvremenijih glazbenih stilova; zadržana je jasnoća glazbenog oblika i melodije, uz korištenje modernijih i slobodnijih harmonijskih rješenja unutar kojih se još uvijek čuje da imaju uporište u tonalnosti.

Zadržana je jasnoća glazbenog oblika i melodije, uz korištenje modernijih i slobodnijih harmonijskih rješenja unutar kojih se još uvijek čuje da imaju uporište u tonalnosti

Core repertoar saksofonista

Treća sonata na programu, koja po svojem stilu i sadržaju predstavlja kulminaciju koncerta, bila je skladba ruskog skladatelja Edisona Denisova, Sonata za alt saksofon i klavir (1970.) koja se sastoji od tri stavka vrlo klasičnog naziva: Allegro, Lento i Allegro Moderato. Prema riječima sâmog pijanista Detonija, ovo djelo pripada najvećim saksofonskim sonatama prošlog stoljeća te ono zahtijeva iznimnu tehničku, mentalnu i duhovnu spremnost.

Danijel Detoni i Goran Jurković

Skladba u sebi sadrži poprilične utjecaje avangardne glazbe 20. stoljeća koju prvenstveno karakterizira gubitak tradicionalnih klasičnih elemenata kao što je npr. tonalitetno uporište (pojava atonaliteta), zatim atematičnost (nepostojanje jasne teme), neujednačene ritamske strukture i mjere te veliki skokovi melodije, prvenstveno u dionici saksofona. U prvom stavku Allegro može se čuti veliki utjecaj serijalizma.

Drugi stavak Lento specifičan je po tome što je cijeli njegov fokus na dionici saksofona solo u kojoj skladatelj istražuje tehnike kao što su npr. izvođenje dvoglasja ili troglasja uz pomoć flažoletnih tonova koji od izvođača zahtijevaju visok stupanj fokusa i izdržljivosti, pogotovo u kontroli daha i probijanju izvođačkih granica instrumenta. Treći i posljednji stavak, Allegro Moderato, predstavlja snažnu evokaciju jazz stila, kako u dionici klavira koja je bogata akordikom tako i u melodijama saksofona.

Domišljat pristup formi koncerta

Publika je oduševljenim pljeskom pozdravila Gorana Jurkovića i Danijela Detonija, koji su za bis odlučili ponovno odsvirati drugi stavak Allegro appassionato iz Sonate za klarinet i klavir u Es-duru Johannesa Brahmsa te tim činom sjajno simbolički zatvorili koncertnu večer. Naime, tom izvedbom su konceptualno objedinili ciklus svih triju izvedenih sonata, osvrćući se time i na najvažniji oblik sonatnog ciklusa, a to je sonatni oblik od kojeg se najčešće sastoji prvi stavak sonate. S tim pristupom, Brahmsova sonata predstavljala bi ekspoziciju sonatnog oblika, Tudorova i Denisova sonata bi predstavljale provedbu koja raste do velike kulminacijske točke, a bis s Brahmsovom sonatom bi predstavljao reprizu – ponovni povratak na početak.

Brahmsova sonata predstavljala bi ekspoziciju sonatnog oblika, Tudorova i Denisova sonata bi predstavljale provedbu koja raste do velike kulminacijske točke, a bis s Brahmsovom sonatom bi predstavljao reprizu – ponovni povratak na početak

Osim što je slušala odličnu glazbu, publika je dobila i povijesni pregled cjelokupnog putovanja i razvoja sonatnog oblika kroz vrijeme, što je zaista lijepa prilika za učenje i širenje glazbenih vidika. Izvrsni glazbenici s nadahnutim izvedbama uz sjajnu praizvedbu i domišljat pristup konceptu koncerta!

 

Moglo bi Vas zanimati