Hari Rončević u Lisinskom: Čvrsti nastup s aranžmanskim pukotinama

U zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog Hari Rončević je u subotu, 13. svibnja, obilježio 30 godina od izvedbe „Buntovnika s razlogom“ u malom splitskom kafiću. Već je sljedeće godine osvojio prvu nagradu struke na Melodijama hrvatskog Jadrana

Na nekim od pjesama iscurila je sva emocija / Foto: Igor CC Kelčec

„Nadam se da ćemo se zabavit ovu večer, a kako ste krenili, bit će dobro“, rekao je Hari Rončević nakon “Getanina“, prve izvedene pjesme na koncertu u Lisinskom uslijed koje ga je publika nagradila spontanim pljeskom.

Premda iza sebe ima 13 studijskih albuma i pregršt djela na raznim kompilacijama, Rončević je svoju karijeru izgradio na snažnim emocionalnim baladama ljubavne tematike. Unatoč tome, na obljetničkom koncertu u Lisinskom, Hari je nastupio buntovnički i sa svojim rokerskim bendom prezentirao se s puno tvrđim izvedbama. Nažalost, one pjesme poput „I sve dok dišen“, „Zemlja i stina“, „Moje si more“ ostale su zakinute za pravi osjećaj.

Kroz tri desetljeća u kojima je pisao, skladao i pjevao, Rončević se prometnuo u glazbenika koji je obilježio hrvatski i mediteranski pop, a čije pjesme znaju mnoge generacije. Tim mu je povodom Maja Vidmar Klarić, voditeljica ureda Hrvatske diskografske udruge, na koncertu uručila najveće diskografsko izdanje, Multi-platinum Award za 30 godina karijere i vrhunska glazbena dostignuća. Rončević se zahvalio HDU-u na priznanju, ali i Hrvatskom društvu skladatelja koje je potpomoglo ovaj koncert.

Zaslužena nagrada za 30 godina djelovanja / Foto: Igor CC Kelčec

Njegova vještina pisanja pjesama koje imaju snagu dotaknuti publiku sasvim je nevjerojatna, ali prava je šteta da su nedovoljno promišljeni live aranžmani postali kamen spoticanja na tako važnom koncertu. Harija je pratio bend sastavljen od tri gitarista, basista, muškog pratećeg vokala i bubnjara, ali upravo je gažerski bubanj postao ona pukotina u aranžmanu kroz koju je iscurila sva emocija. Gotovo je uvijek preplavio one nježnije pjesme. Tako je promakla prilika da se glazbenici zaigraju s referentnim zvukom i pruže neki bogatiji, dotjeraniji i višedimenzionalniji pogled na pjesme poput “Još tvog je poljupca na mojim usnama“ i power baladi “Još ne znam kud s tobom“. Tek u trenucima kad bi Hari smirio bend kako bi čuo pjevanje publike, pjesma bi prodisala. Možda je manje poznato, ali Rončević je napisao pjesme „Još ovaj put“ i “Moj lipi anđele“,  koje je proslavio Oliver, i “Aj ća, volin te“ Klape Kampanel, koju je te večeri Rončević izveo u originalno zamišljenom ska punk aranžmanu, gdje je povremeno ubacivao ŠČ, referirajući se na Let 3 koji je u vrijeme koncerta čekao svoj nastup u finalnoj večeri Eurosonga. Nažalost, ove se izvedbe nisu mogle usporediti bez obzira na autorski potpis. Rončevićev čin balansiranja i spajanja rock izvedbe sa senzibilitetom ne funkcionira baš uvijek, ali kada uspije, njegova glazba odražava svježiju, ali ne uvijek uvjerljivu perspektivu (“Ako voliš me“).

Unatoč tome, Rončević i njegovi glazbenici bili su puno svrhovitiji u čvršćim pjesmama (“Buntovnik s razlogom“, “Mulac“, “Kome ćeš sad“, “Da napišeš na nebu“, “Još te uvijek osjećam u sebi“). Ne baš previše razgovorljiv, ali uz koju pošalicu o kiši, snijegu i životu u Zagrebu, osvrnuo se na to da ipak nema ništa ljepše od plavog zimskog dana na moru. „Doli mi je puno lipo“, jednostavno je rekao i nasmijao publiku. Njegov country-pop “ Idem jugu svom“ zvučao je izvanredno. Pjesme ukorijenjene u Dalmaciji naposljetku su pružile put za bijeg na neko toplije mjesto. Primjerice, “Kad bi se moga’ rodit’“ bila je vrhunac večeri kada su gotovo svi ustali sa svojih sjedala, a posebno dirljiva bila je izvedba “Kada jednom ovom zafalim se tilu“, gdje je zasvirao usnu harmoniku. Bez gostiju „jer je subota i svi rade – nitko nije mogao doći“ i baš kao što je napisao u duetu koji je snimio s Doris Dragović, kao da je zadnje biće na svijetu, Rončević je ipak odlučio iskoristiti prostor i prigodu pa s bendom zasvirati Dylanovu “Knockin’ On Heaven’s Door“ i “Wish You Were Here“ Pink Floyda, po njegovim riječima, za stariju ekipu.

Red Dylana, red Pink Floyda / Foto: Igor CC Kelčec

Rončević je rekao kako više neće obilježavati obljetnice svakih pet godina, već svakih deset, i da je to vjerojatno posljednji put da nastupa u Lisinskom jer će na sljedećoj obljetnici imati 70 godina(!). S obzirom na način kako su pjesme izvedene, možda bi njegov repertoar bio primjereniji nekom drugom koncertnom, možda intimnijem, prostoru gdje bi veza s publikom bila prisnija.