Hrvatsko glazbeno stvaralaštvo na 22. izdanju Livadića

Kao prepoznatljiva programska sastavnica festivala Samoborska glazbena jesen, Međunarodno natjecanje mladih glazbenih umjetnika Ferdo Livadić tijekom dvadeset dvije godine postojanja izraslo je u poticajnu i privlačnu platformu za mlade naraštaje glazbenika.

Razlog za to, između ostalog, najvećim dijelom leži u samom karakteru natjecanja, koje u prvi plan stavlja cjelokupnu umjetničku osobnost glazbenika. U prilog poticajnom ozračju natjecanja, utemeljenog 2004. godine, svjedoči i popis dosadašnjih laureata, među kojima su brojni danas uspješni glazbenici, primjerice Javor Bračić, Petrit Çeku, Zrinka Ivančić Cikojević, Petra Kušan, Dunja Bontek, Franjo Bilić, Kvartet Ardemus, Ivan Vihor, Katarina Kutnar, Lucija Stilinović, Filip Filipović, Josipa Bilić, Jan Niković i drugi.

Uz Tribinu Darko Lukić Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, Livadić je rijetko mjesto na kojem se kandidati ocjenjivačkom sudu i publici predstavljaju recitalima čiji program sami predlažu, uz obvezu izvođenja najmanje jednog djela iz hrvatskog glazbenog stvaralaštva.

Glazba hrvatskih autora pod prstima mladih virtuoza

Ovogodišnji sudionici natjecanja, održanog u Galeriji Prica u Samoboru, 28. i 29. rujna,  svojim su odabirom skladbi hrvatskih autor(ic)a pokazali promišljen pristup programskoj koncepciji, u kojem (suvremeno) hrvatsko glazbeno stvaralaštvo uživa posve ravnopravan status, skladno uklopljeno uz neka od najpoznatijih repertoarnih ostvarenja.

Lucija Borković, Foto: SGJ

Prva sudionica natjecanja, pijanistica Lucija Borković, potekla iz klase profesora Đorđa Stanettija na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, tako je uz djela Roberta Schumanna i Mauricea Ravela, izvela skladbu What’s the Time? Krešimira Seletkovića. Riječ je o dojmljivom ostvarenju iz 2007. godine, koje je za prvi nosač zvuka u izdanju Muzičke akademije u Zagrebu, Introspekcija, snimio pijanist Filip Fak, a sâm skladatelj odabrao ga je proljetos i za autorski koncert troje redovitih članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, na kojem je njegovo stvaralaštvo predstavljeno uz ono Olje Jelaske i Srećka Bradića.

Vještim poigravanjem klavirskom sonornošću i protokom vremena, Seletkovićeva skladba odiše opijajućim, na mahove meditativnim ozračjem, koje je Lucija Borković uvjerljivo prenijela svojom svirački snažnom interpretacijom. Zanimljivo je pritom povući poveznicu – Krešimir Seletković potekao je iz klase Davorina Kempfa, a upravo je izvedbom još jednog dojmljivog djela za klavir, Kempfove Sonatine, Hommage à Haydn, pijanist Ivan Petrović-Poljak zaslužio Nagradu Grada Samobora i HDS-a na prošlogodišnjem izdanju natjecanja.

Ivan Petrović Poljak, dobitnik Nagrade Grada Samobora i HDS-a 2024. godine / Foto: SGJ

Ususret novom gitarskom repertoaru

Gitarist Filip Mišković iza sebe ima već zavidan broj koncertnih nastupa i osvojenih nagrada, diplomirao je u klasi profesora Darka Petrinjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a trenutačno je student Zorana Dukića na Kraljevskom konzervatoriju u Hagu. U Galeriji Prica u Samoboru predstavio se programom satkanim od djela Fernanda Sora, Stjepana Šuleka i Joaquína Rodriga, a njegov je nastup prosudbena komisija u sastavu: Martina Filjak, Ivana Kocelj, Ivana Kuljerić, Mario Ivelja, Branko Mihanović i Srećko Bradić, ocijenila najcjelovitijim, dodijelivši mu nagradu Ferdo Livadić za najbolju umjetničku osobnost.

Foto: SGJ

Uz novčanu nagradu tako mu je pripala i čast nastupa na Samoborskoj glazbenoj jeseni, Dubrovačkim ljetnim igrama, Glazbenim večerima u Sv. Donatu, Osorskim glazbenim večerima te u koncertnoj sezoni Zagrebačkih solista. Posebnost Livadića leži i u činjenici da na narudžbu Samoborske glazbene jeseni, odabrani hrvatski skladatelj/skladateljica svake godine piše skladbu za prošlogodišnjeg laureata, koji je potom praizvodi na sljedećem izdanju festivala.

Tako će za Filipa Miškovića skladbu napisati hrvatski skladatelj i kontrabasist Dubravko Palanović. Odabravši za svoj natjecateljski recital jedno od stožernih ostvarenja gitarskog repertoara, Tri trubadurske Stjepana Šuleka, napisane za Darka Petrinjaka koji ih je i praizveo u Institutu Shakespeare u Stratford-upon-Avonu 1986., Filip Mišković vješto se, te s istančanim osjećajem za oblikovanje cjeline i tkanje ugođaja skladbe, kretao od početne melankolične Sjete, preko lirskog Soneta, do zaključne Svečanosti.

Foto: SGJ

Drugi dan natjecanja donio je nastupe troje kandidata, od kojih je prva nastupila pijanistica Lucija Kašnar, koja je studij započela u klasi profesora Srđana Filipa Čaldarovića na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, a nastavila u sklopu programa Erasmus u Budimpešti. Stoga ne čudi kako je za početak svog nastupa odabrala glazbu Béle Bartóka, kojom je, uz monumentalne Slike s izložbe Modesta Petroviča Musorgskog, uokvirila posve kontrastna, lirska ostvarenja Dore Pejačević, Ljiljani i Crveni karanfil iz skladateljičina najpoznatijeg klavirskog ciklusa, Život cvijeća, op. 19.

Foto: SGJ

Klarinetist Matej Hermešćec nakon studija u klasi Davora Rebe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu upisao je studij na Konzervatoriju u Amsterdamu, u klasi Oliviera Pateya, a na natjecanju je ostvario uspješan nastup s pijanistom Svenom Brajkovićem.

Uz djela standardnoga klarinetističkog repertoara iz opusa Widora, Brahmsa i Kovácsa, donio je tonski raskošnu i poletnu izvedbu izrazito kolorističnog, inventivnog ostvarenja za klarinet solo, Radost življenja Branimira Norca. Riječ je o živopisnom djelu koje je sâm skladatelj praizveo u Sinju 2013., a koje znatiželjno propitkuje mogućnosti klarineta, stavljajući pred izvođača nemale tehničke zahtjeve.

Foto: SGJ

U životopisu flautistice Ive Primorac, diplomantice iz klase profesorice Renate Penezić na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, ističu se brojni uspješni koncerti i nagrade. Nastupivši na 22. izdanju Livadića s pijanisticom Zrinkom Ivančić Cikojević, uz dojmljive izvedbe djela Andréa Joliveta i Sergeja Prokofjeva, mlada se flautistica osobito istaknula izvedbom Sonatine za flautu i klavir Berislava Šipuša, koja joj je donijela i Nagradu Grada Samobora i HDS-a za najbolju izvedbu djela hrvatskog skladatelja, osiguravši joj, osim novčanog iznosa, koncert na sljedećem festivalskom izdanju.

Foto: SGJ

U dva kontrastna stavka iznimno privlačnog i pristupačnog glazbenog sadržaja, ritmički dinamičnom Allegro robusto i lirskom Adagio cantabile, Iva Primorac tehnički je uvjerljivo i sofisticirano ostvarila sugestivnu izvedbu, istaknuvši se kao iznimno pouzdana i inventivna glazbenica.

Praizvedba 50. festivalskog izdanja

Osvrnemo li se na protekla dva desetljeća Međunarodnog natjecanja Ferdo Livadić i usporedimo li ih međusobno u kontekstu hrvatskoga glazbenog stvaralaštva, osjetan je trend sve veće zastupljenosti opsežnijih i zahtjevnijih djela, kao i onih novijeg datuma. Pritom je očito kako mladi glazbenici ne zaziru od nepoznatog, spremno se prepuštajući istraživanju suvremenoga glazbenog izričaja.

Na tom tragu bio je i prošlogodišnji dobitnik Nagrade Ferdo Livadić za najbolju umjetničku osobnost, violinist Matej Mijalić, koji je na koncertu u Župnoj crkvi sv. Anastazije, 1. listopada, s pijanistom Arsenom Dalibaltayanom, praizveo skladbu Tri šetnje uz Gradnu Tomislava Uhlika. Nastala na narudžbu Samoborske glazbene jeseni za 50. izdanje festivala i prošlogodišnjeg laureata Mateja Mijalića, desetominutna Uhlikova skladba u tri ugođajno kontrastna stavka – Prva šetnja, Druga šetnja i Treća šetnja, predstavlja živopisan glazbeni mozaik slikovitog krajolika i razmišljanja koja donosi šetnja pokraj poznatog samoborskog potoka Gradne, uz povremene citate i varijacije popularnih napjeva iz tog područja.

Foto: SGJ

Poput ostatka večeri, ispunjene izvrsnom suradnjom i iznimno visokom izvedbenom razinom dvojice glazbenika srodnih senzibiliteta u skladbama Brahmsa, Vitalija, Amy Beach i Ernsta, praizvedba nove skladbe Tomislava Uhlika izmamila je dugotrajan pljesak publike, još jednom potvrdivši svrhovitost vrijedne festivalske inicijative i tradicije promicanja hrvatskoga glazbenog stvaralaštva.