Klavir, orgulje, sintesajzer i skladateljsko naslijeđe

U petak, 28. studenog u dvorani Václav Huml pod pokroviteljstvom Muzičke akademije u Zagrebu održan je koncert In memoriam Josip Magdić.

Djela Josipa Magdića i njegovih bivših studenata izvodio je bosanskohercegovački pijanist i orguljaš Bartolomej Stanković, sudjelovali su i studenti klavira Muzičke akademije u Zagrebu, a isti je program dan ranije izveden u Magdićevu rodnom Ogulinu, gdje je skladatelj i preminuo prije pet godina.

Foto: Leo Donat/Glazba.hr

Skladatelj, orguljaš i pedagog Josip Magdić (1937.–2020.) kompoziciju i dirigiranje studirao je na ljubljanskoj Akademiji za glazbu. Godine 1970. odlazi u Sarajevo, gdje je živio od 1970. do 1994. te je najdublji trag ostavio upravo na glazbenoj sceni BiH,  koju je – prema riječima Bartolomeja Stankovića – modernizirao i obogatio suvremenim europskim glazbenim trendovima.

Tako je godine 1972. utemeljio ansambl MOMUS (Moderna muzika Sarajevo), a pet godina kasnije i grupu Masmantra, povezanu s elektroakustičkom radionicom EAR pri Udruženju kompozitora BiH, čiji je bio tajnik i predsjednik. Usto, bio je i jedan od osnivača Dana muzičkog stvaralaštva. „Sudeći prema rezultatima u jednom ne tako pogodnom vremenu, za ne toliko dugo vremena, konstatirat ćemo da je Josip Magdić bio rodonačelnikom jedne kompozitorske škole u sredini koja kompozitorima oskudijeva“, napisao je bosanskohercegovački muzikolog i skladatelj Ivan Čavlović.

Josip Magdić

Na Muzičkoj akademiji u Sarajevu predavao je teoretske predmete i kompoziciju, a u njegovoj su klasi studirali brojni danas ugledni skladatelji iz Bosne i Hercegovine. U Hrvatsku se vratio 1994. te je djelovao kao profesor na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu do umirovljenja 2007. godine.

Pedagoški i umjetnički rad Magdić nije prekinuo ni tijekom opsade Sarajeva: kako stoji u programskoj knjižici, „njegova djela iz ovog perioda spadaju u najvrjednije umjetničke dokumente sarajevskih ratnih godina“. Neka od njih čuli smo u petak u odličnom tumačenju Bartolomeja Stankovića, bivšeg zagrebačkog studenta iz klase Pavice Gvozdić. Na početku večeri na klaviru je izveo Sarajevske ratne razglednice iz 1993., suitu namijenjenu klaviru ili orguljama, čijih deset stavaka dočarava događanja u gradu i ratom zahvaćene sarajevske znamenitosti kroz glazbu u kojoj se prepoznaju tradicijski motivi, ali i brojni citati koji sežu od Dies irae do Marseljeze.

Foto: Leo Donat/Glazba.hr

Nakon toga Stanković je na orguljama odsvirao Prkosni preludij s gelerom, koji je Magdić napisao 1992., nakon eksplozije granate blizu njegova doma. Postavljanjem gelera na klavijaturu dobio je klaster koji zlokobno odjekuje dok orguljaš istovremeno izvodi brze kromatske pomake. U Clusteringu za orgulje, nastalom dvije godine kasnije, Magdić se je poslužio kombiniranim suvremenim tehnikama, a klaster proizvodi konzerva koja leži na gornjoj klavijaturi.

Foto: Leo Donat/Glazba.hr

Vrativši se klaviru, Stanković je odsvirao Preludio aleatorio (1970.) u kojem se Magdić služio proširenim tehnikama sviranja uz upotrebu palica za timpane i činela.

Zvučne spektre za dva klavira ili klavir četveroručno iz 1958. praizveli su Fred Došek i Igor Dekleva na Tribini muzičkog stvaralaštva u Opatiji, a mi smo ih čuli u verziji za klavir četveroručno, koji su svirali Evelin Miličić i Ivan Stojanov, studenti klavira na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i polaznici kolegija Suvremena glazba za klavir, koji vodi Katarina Krpan. Stanković im se pridružio u izvedbi kratkoga aleatoričkog Clusteringa (1977.) za klavir šesteroručno, u kojem troje pijanista u imitativnom tremolandu postupno gomila veliku zvučnu snagu te je naglo prekida, osluškujući odjek do potpunog iščeznuća.

Foto: Leo Donat/Glazba.hr

Nakon stanke, u kojoj nas je ponudio vrhunskom domaćom rakijom, Stanković nam je predstavio djela četvero bosanskohercegovačkih i jednog hrvatskog skladatelja, a koji su bili studenti Josipa Magdića. Svjetlana Bukvić (1967.) danas živi i radi u New Yorku, poznata je po fuziji klasične, avangardne, eksperimentalne, elektronske i mikrotonalne glazbe, a uvrštena je i u knjigu In Her Own Words autorice Jennifer Kelly kao jedna od 25 američkih skladateljica čija djela redefiniraju tradicionalno shvaćanje stvaranja glazbe. U skladbi The Period of Forgetting kombinira zvuk uživo sa zvukom snimljenim na kasetofonu istražujući proces pamćenja koji stvara manipulacija magnetofonskom vrpcom.

Ališer Sijarić (1969.) profesor je kompozicije i dekan Muzičke akademije u Sarajevu. Njegov klavirski ciklus Les Études Synthetiques još je uvijek u nastajanju, a mi smo čuli drugu etidu, Les Fanfares Ondulatoires pour N. G., posvećenu Nikši Gligu, zanimljivo istraživanje alikvotnih tonova koji istovremeno tvore konsonancu i disonancu.

Foto: Leo Donat/Glazba.hr

Hrvatski skladatelj Frano Đurović (1971.) o svojem se Koncertu za klavir i elektroniku iz 2021. nadahnuo Stockhausenovim sažimanjem Beethovenove simfonije na trajanje od jedne sekunde neprestanim presnimavanjem s jednog na drugi magnetofon i zapisao:

„Za stvaranje elektronike sam napravio obratno, rastegnuo sam nekoliko kratkih zvučnih uzoraka snimljenih na Synthy AKS-u i dobio puno deformacija u zvuku (…) Koristio sam legendarni sintesajzer Synthy AKS iz 1972. godine, čiji je vlasnik bio Josip Magdić, moj prvi profesor kompozicije.“

Foto: Leo Donat/Glazba.hr

Nakon što je u Sarajevu magistrirao kompoziciju u klasi Josipa Magdića, Mladen Milićević (1958.) preselio se u SAD gdje se bavio eksperimentalnom, elektroničkom i filmskom glazbom, ali i instalacijama, video-skulpturama i slikanjem, a danas živi između Zagreba i Pule. Yuppie Music napisao je za vrijeme studija u SAD-u; riječ je o djelu otvorene forme i minimalističke teksture, čija izvedba – ovisno o izvođaču – može trajati „od tri minute do tri sata“.

Foto: Leo Donat/Glazba.hr

Valentina Dutina (1966.) profesorica je teoretskih predmeta, klavira i crkvene glazbe na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Čuli smo meditativan i tradicijskom glazbom protkan stavak U đul-bašti iz njezine Bosanske svite (2021.), nadahnute stihovima Maka Dizdara. Bio je to melankolični uvod samom kraju večeri, na kojem su Bartolomej Stanković, Evelin Miličić i Ivan Stojanov šesteroručno odsvirali veselu Igru Josipa Magdića, temeljenu na popularnoj dječjoj pjesmici.

Foto: Leo Donat/Glazba.hr