Incubus na Šalati: Očekivanja su ispunjena, sjećanja stvorena, glasnice poderane i suze isplakane

Neumorni Incubusi u petak su se premijerno predstavili zagrebačkoj publici koja ih vjerno očekuje od devedesetih. Predivnu večer na Šalati obogatili su opširnom set listom na kojoj su se našli gotovo svi hitovi iz tridesetogodišnje karijere. Brandon Boyd, Mike Einziger, José Pasillas i DJ Chris Kilmore odradili su tehnički precizan i emocionalno nabijen spektakl. Basista Benna Kenneya zamijenila je talentirana i zavodljiva Nicole Row, a publiku je zagrijavala eksperimentalna umjetnica Leelani.

Kalifornijski se bend prije tridesetak godina počeo razvijati u nu metal bazenu druge polovice devedesetih, no već od drugog studijskog albuma bilo je jasno kako momci iz Calabasasa čvrsto stupaju svojim smjerom van granica žanra. Njihov alternativni blend metala, hip hopa i funka vrhunac je dostigao na albumima Make Yourself i Morning View iz 1999. i 2001. kad su se svakim singlom uspješno plasirali na tronove Billboardovih ljestvica.

Incubus na Šalati / Matej Grgić

Napokon i kod nas

Izdvaja ih nevjerojatna kreativna energija i nastupi koji ostavljaju intiman dojam kod svakog fana, bilo da je riječ o privatnom akustičnom jammanju ili stadionskom koncertu kakav smo doživjeli na Šalati. U glas i lik Brandona Boyda – koji je često bio nazivan ‘pin up djevojkom alt metal pokreta – zaljubili su se brojni poklonici na našim prostorima. Unatoč neumornim godinama koje je grupa provela putujući svijetom i promovirajući svoj zvuk, do prošlog se petka nisu približili Balkanu. Tisuće su konačno došle na svoje.

Incubus na Šalati / Matej Grgić

Incubus su na vrhuncu slave postali jedni od ikona nultih. Njihove pjesme pratile su burne živote mnogih srednjoškolaca dok su treštale kroz slušalice discmana, zvučnike tranzistora u skejt parkovima ili pak na mini-playerima na profilima MySpacea. U to vrijeme bio sam premalen da znam o čemu Brandon pjeva, ali suze moje starije sestre dok gleda snimku njihova koncerta nagnale su me da i ja posluhnem o čemu je riječ.

Bilo mi je bezveze.

Neki ljepotan zavija i neki DJ s masivnim dredovima nešto tu miksa. Moj su interes više plijenila čudovišta na omotnicama Iron Maidena. Onda su godine prošle i ja sam došao u svoju fazu prvih pravih ljubavi, ronjenja suza, stiskanja prišteva i cjelodnevnih sanjarenja. Za neko čudo, sestrin CD Morning View našao se u mojoj rotaciji. Slika kalifornijskoga morskog horizonta i osunčanih litica pružala mi je prijeko potreban mir. Eizingerovi sanjivi trzaji na gitari i zaigrani scratchevi DJ-a Kilmorea osvojili su moju pažnju u potpunosti.

Incubus na Šalati / Matej Grgić

„I haven’t felt the way I feel today

In so long, it’s hard for me to specify“

A onda je krenuo enorman groove ritam sekcije i Boydov se glas probio kroz to poput sunčevih zraka na omotnici albuma. Znao sam da sam pronašao jedan od bendova koji će mi obilježiti mladost, a još važnije od toga, desila se ona neodoljiva moć glazbe da poveže srca – konkretno, sestrino s mojim. Pjesme Incubusa zauvijek će biti moj Madeleine kolačić čiji će me okus baciti u njezino naručje i ohrabriti.

Cijeli bend na razini

Iz tog razloga o ovom koncertu ne mogu pisati objektivno, premda je, s tehničke strane, stvarno sve bilo uredno. Sat i pol izvrsne svirke iznjedrilo je najšire osmijehe i najzdušnije krikove nekoliko tisuća onih tinejdžera iz nultih koji su sad ‘ozbiljni i zreli’ ljudi.

Incubus na Šalati / Matej Grgić

Osim što odlično izgleda, pjevač na pragu pedesete isto tako podnosi iscrpljujuću europsku turneju i zvuči kao da je riječ o studijskoj snimci. Tek je na koncu nastupa bilo primjetno da su mu se glasnice umorile. Ostatak benda zaslužuje jednako pozitivne kritike.

Bubnjar Pasillas odradio je cijeli set precizno i energično, iako se prije koncerta fanovima na Instagramu pohvalio opširnom biciklističkom turom tijekom koje se upoznao sa Zagrebom. Gitarist Einziger očekivano je briljirao gitarskim efektima, solažama i pamtljivim dionicama koje u jednakoj ako ne i većoj mjeri guraju uspjeh benda od frontmenove karizme. DJ Kilmore začarao je atmosferu psihodeličnim live miksanjem i sempliranjem, a nismo ostali zakinuti ni za njegov ikonični vrtlog metarskih dredova. Zamjenska basistica pokazala je zavidne vještine i činilo se da se jako dobro uklopila u prirodu grupe. Sve u svemu, publika sa Šalate itekako je dobila ono što je platila.

I autorski i obrade

Većina repertoara izvučena je s dva najpoznatija albuma pa smo mogli čuti hitove poput ”Pardon Me”, ”Nice To Know You”, ”Are You In”, ”Wish You Were Here” i ”The Warmth”. Nekim pjesmama pruženi su i nastavci u obliku covera Pink Floyda i Doorsa, a jednu pjesmu obradili su u cijelosti. Bila je riječ o ”Come Together” Beatlesa, što pored tolikog opusa Incubusa nije bilo potrebno, ali je svejedno pozitivno odzvanjalo s publikom. Najveći utjecaj njihove glazbe zasjao je na posebno emotivnoj izvedbi pjesme ”Dig” i popularnoj ”Drive” koju su odsvirali u bisu. Premda smo „pokradeni“ za ”Warning” koja se našla na ostalim popisima s turneje, Incubus su nas počastili pjesmom ”Miss You”, koja je upravo na Šalati doživjela svoj ovogodišnji koncertni debi. Ako tome pridružimo i činjenicu da je bend, zbog bolesti članova, upravo najavio otkazivanje nadolazećih nastupa u Češkoj i Austriji, možemo se smatrati pravim sretnicima.

Incubus su od mene zaslužili čistu desetku, a sudeći po suzama radosnicama na licima u prvom redu, ocjena je opravdana. Hvala im na nezaboravnoj večeri – jedan će fan i njegova sestra pamtiti ovo zauvijek!