Jakov Gotovac i Tango okupili brojne Splićane

foto: Maja Prgomet

Hrvatski dom Split otvorio je 17. ožujka vrata Glazbenog salona Jakova Gotovca nakon čega je uslijedio koncert Tango³ u izvedbi pijanistice Martine Filjak, saksofonista Gordana Tudora i violončelista Eckarta Rungea koji je pokazao da glavna secesijska dvorana postaje tijesna za mnogobrojnu publiku.

Dugogodišnji vapaji za koncertnom dvoranom mjestimično su se znali utišavati replikama kako je nepotrebno otvarati nove prostore kada za klasičnu glazbu u Splitu nema dovoljno interesa i publike. Hrvatsko narodno kazalište Split uz alternativne koncertne prostore, poput Gotičke dvorane Muzeja grada Splita, Etnografskog muzeja, amfiteatra Medicinskog fakulteta te razni sakralni prostori, prema mišljenju nekih, bili su dovoljni da zadovolje ponudu i potražnju. Skeptično su se promatrali entuzijasti koji su pokušavali objasniti da se publika stvara kvalitetnim sadržajem pod okriljem institucija te da Splitu baš zato treba koncertna dvorana koja će glazbi vratiti one „odmetnule“ ljubitelje koji nisu mogli ni znali pronaći sadržaje te stvoriti nove.

Skeptično su se promatrali entuzijasti koji su pokušavali objasniti da se publika stvara kvalitetnim sadržajem

Djelatnost Hrvatskog doma Split uspješno opravdava i brani struju takvih entuzijasta, šireći prostor za glazbenike i publiku pritom stvarajući i mjesto za glazbenu polemiku, istraživanje, literaturu te ne manje važno, za druženje i socijalni kontakt u vremenu kad nam je to najpotrebnije. Otuđenima uslijed pandemijskih okolnosti te prestrašenima od mogućih ishoda ratnih zbivanja potrebno je utočište izvan sigurnosti vlastitog doma. A splitski hram glazbe i kulture sada je bogatiji za još jedan takav prostor!

Svečanom otvorenju Glazbenog salona Jakova Gotovca prisustvovale su istaknute glazbene i političke ličnosti iz Splita i metropole, a Hrvatski dom Split tom prigodom prvi put je posjetio i glavni tajnik HDS-a, Antun Tomislav Šaban, koji je bio naročito ponosan što salon nosi ime istaknutog hrvatskog skladatelja. Vršitelj dužnosti ravnatelja Hrvatskog doma Split, Marin Kaporelo, objasnio je prisutnima kako se Split već odužio nekim uvaženim sugrađanima skladateljima pa nagrada koju dodjeljuju za najbolja glazbena ostvarenja u sezoni nosi ime Ive Tijardovića, glazbena škola nazvana je po Josipu Hatzeu, dok je akademski pjevački zbor Sveučilišta u Splitu imenom odao počast Silviju Bombardelliju.

Sada je i najizrazitiji predstavnik tzv. glavne struje nacionalnog glazbenoga smjera u Hrvatskoj, Jakov Gotovac, čija je opera Ero s onoga svijeta pokorila nacionalne i svjetske pozornice, također zabilježen u svom gradu. Gotovčeva dvorana na trećem katu osmišljena je za kulturne sadržaje, poput radionica i predavanja te za manja glazbena događanja, kao što su produkcije studenata te učenika Glazbene škole Josipa Hatzea, koja je posudbom koncertnog klavira marke Yamaha osigurala salonu najpotrebniji artefakt.

Grad očima čujnoga

Naime, dvorana je još uvijek u procesu uređenja te čeka na isporuku male pozornice i rasvjete čiji su dolazak usporile neprijatne, dobro nam znane okolnosti. A na otvorenje su nestrpljivo čekali i sudionici jedanaestog Ciklusa mladih glazbenika mo. Vinko Lesić, koji se održava u organizaciji Glazbene mladeži Split. Već prvog dana salonska dvorana pokazala je svoju široku namjenu. Kako i priliči, događaj je otvorila Gotovčeva balada Selim-beg u izvedbi solista splitskog HNK, basa Mate Akrapa te pijanista Zorana Velića.

Nakon što je splitski gradonačelnik Ivica Puljak otvorio dvoranu te pozvao „umjetnike da uđu“, predstavljena je i publikacija u izdanju Hrvatskog doma Split Stoljeća glazbe u Splitu – Grad očima čujnoga autora Mirka Jankova. Salon je i ugodan prostor za polemiku o glazbi te razgovor koji je s umjetnicima večernjeg koncerta, Martinom Filjak, Gordanom Tudorom i Eckartom Rungeom, povela muzikologinja Petra Crnčević, inače suradnica Hrvatskog doma Split zadužena za tekstove programskih knjižica.

Tango³

Nakon zanimljivog i informativnog razgovora glazbenici su se s kauča preselili u glavnu, secesijsku dvoranu te „otplesali“ s publikom tango pretežno izvodeći djela Astora Piazzolle.

Povodom stote obljetnice rođenja argentinskog skladatelja publika je prošle godine često mogla uživati u djelima iz njegovog opusa, a obljetničar je i u 2022. kada se obilježava trideset godina smrti ovog začetnika novog tanga. U sklopu Zlatnog ciklusa Tango³ je treći koncert koji se održao pod etiketom Odabrala Martina Filjak. Kao rezidencijalna umjetnica koncertne dvorane Filjak je naglasak stavila na suradnike iz splitskog kruga glazbenika, ali svaki koncert programom i konceptom u potpunosti je bio drugačiji.

Najavljen kao koncert iznenađenja dugo je čuvana tajna izvođača, a ugodno je bilo vidjeti i čuti najredovitijeg slušatelja iz redova publike, saksofonista Gordana Tudora, kao člana „novoosnovanog trija“ na pozornici. Od kada se prije desetljeća vratio u rodni Split, Tudor češće nastupa u drugim gradovima Lijepe naše te inozemstvu. Zato je bilo ugodno iznenađenje u razmaku od samo nekoliko dana poslušati jednog od najboljih hrvatskih saksofonista te cijenjenog skladatelja i profesora s UMAS-a na pozornici splitskog teatra u sklopu Autorske večeri Ante Grgina te na koncertu Tango³.

Gordan Tudor / foto: Maja Prgomet

Treći suputnik ovog plesnog glazbenog putovanja cijenjeni je njemački violončelist i pedagog Eckart Runge, koji je za slušatelje i koncept programa predstavljao poseban sastojak. Začetnik i nekadašnji član Kvarteta Artemis svestrana je glazbena ličnost, baš poput Filjak i Tudora. Iza njega je dvadeset i pet godina djelovanja u Duu Runge & Ammon s kojim je, između ostalog, snimio album Revolutionary Icons u izdanju Berlin Classics istražujući Beethovena u odrazu revolucionarnih ikona rock, pop i jazz glazbe Jimija Hendrixa, Franka Zappe i Milesa Davisa. Promotor je i zaljubljenik u opus ukrajinskog skladatelja i pijanista Nikolaja Kapustina, čiji je Jazz koncert za violončelo, op. 85 praizveo i snimio s Berlinskim radijskim orkestrom.

Eckart Runge / foto: Maja Prgomet

Jednako je zanimljiv i njegov instrument, rijedak primjerak violončela iz cremonske radionice braće Hieronymusa i Antonija Amatija nastalog 1595. godine. Zahvaljujući njegovom prvom nastupu u Hrvatskoj publika je imala priliku čuti i nešto drugačijeg Piazzollu.

Uz suvremene tehnike sviranja instrumenta, aranžmani su dodatno začinjeni jazzom, a godišnja doba mijenjala su boje i izmjenom alt te sopran saksofona

Naime, koncertni program bio je omeđen stavcima iz Piazzollina ciklusa Četiri godišnja doba Buenos Airesa pa su uvod činili Ljeto i Jesen, a zaključak Zima, koju ispraćamo, i Proljeće koje dočekujemo, a za aranžmane je zaslužan upravo Runge i njegov suputnik iz dua, pijanist Jacques Ammon. Uz suvremene tehnike sviranja instrumenta, aranžmani su dodatno začinjeni jazzom, a godišnja doba mijenjala su boje i izmjenom alt te sopran saksofona Gordana Tudora. Umijećem sviranja Runge je oduševio i u izvedbi Piazzollinog Velikog tanga uz Filjak u aranžmanu Sofije Gubajduline, a iskoristio je priliku i da splitsku publiku upozna s malim dijelom opusa Nikolaja Kapustina s kojim je njegovao prijateljski odnos do njegove smrti prije dvije godine.

Sinteza jazza i klasične glazbe, kao okosnica Kapustinovog opusa karakterizira Elegiju i Burlesku s programa, a poveznica je i s Tri preludija Georgea Gershwina koje je Gordan Tudor izveo uz Martinu Filjak. Uz ovakve vrhunske glazbenike, zanimljivo koncipirane programe i Hrvatski dom Split u budućnosti se ipak treba brinuti zbog slobodnih mjesta u publici. Da ih možda neće biti!