Kad je život bio novi val - nosač aviona riječke kulture
Kad dobiješ poziv za promociju diskografskog izdanja i knjige o nekom prošlom vremenu, obično te sačeka silna samohvala nečije ‘bolje prošlosti’ i koja je, naravno, bolja od sadašnjosti, a da ne govorimo o budućnosti. Samo netko neupućen je mogao to pomisliti i u slučaju poziva na zagrebačku promociju trostruke CD kolekcije Riječki novi val (Antologija) i knjige Kad je život bio novi val (1975. – 1990.), monografije omladinskog lista Val u Rijeci.
Kad je život bio novi val – Edi Jurković i Bojan Mušćet/Matej Grgić
Sjedinjenu zagrebačku promociju održali su Bojan Mušćet, urednik reizdanja Antologije i autor monografije Edi Jurković. Oni su, naravno, najavili i koncertnu promociju grupa Grad i Paraf. U oba slučaja nije bilo ni traga nekakvim (u ovim prilikama uobičajenim) glorificiranjima, mistificiranjima ili paučastoj nostalgiji. Edi i Bojan, osim informiranja o osnovnim podacima i Antologije i monografije, istakli su dokumentacijski značaj izdanja za fenomen riječke kontrakulture koja je u međuvremenu snažno utjecala i na svu ostalu riječku kulturu i umjetnost.
Pri tome su se vedro prisjetili osobnih angažmana u bendu VIA Viktor Kunst. To je jedini bend iz cijeloga razdoblja riječke rock povijesti iza kojeg nije ostala baš nikakva, pa i demo snimka. Imali su samo četiri nastupa i silne incidentne situacije od kojih je najveća ona iz 1982. godine, kad je na koncertu Ri Rocka u Domu željezničara njihov nastup nasilno prekinula milicija tijekom izvođenja pjesme ”Rusi dolaze (šta će nam Rusi)”.
Bojan Mušćet bio je basist u bendu, a u početnoj postavi bio je Edi Jurković koji je istaknuo da je njegova ideja ionako bila da bend traje jednokratno – da nastupi jednom i nikad više. Eto, uspjeli su nastupiti četiri puta i izazvati nebrojeno mnogo incidentnih situacija, kako samima sebi, tako i vlasti.
U svakom slučaju, zbog svega toga, silnih zabrana pa onda i kratkoće trajanja – samo za četiri koncerta – VIA Viktor Kunst nema snimku na Antologiji. Ima i istoimeni video spot za pjesmu ”Rusi dolaze”, ali bez tona, naravno.
Kad je život bio novi val – Edi Jurković i Bojan Mušćet/Matej Grgić
Na trostrukoj Antologiji riječkog novog vala čak je sedamdeset snimaka nastalih od bendova u Rijeci između 1977. i 1990. godine. Osim Parafa, Termita i mnogih drugih začinjavaca punka, tu su i Laufer, Denis i Denis te Cacadou Look. Posljednji bend čine pet prekrasnih djevojaka iz Opatije (koje su onda i željele naglasiti da su iz njima posebno egzotične Opatije). Cacadou Look bio je fantastičan pop bend, uistinu egzotičan u cijeloj priči.
Trostruki CD box set s obiljem komentara i priča o riječkom punku i novom valu doista daje ‘prizmatičnu’ priliku upoznavanja osobnosti, iznimnog značaja i utjecaja na riječku ne samo rock kulturu, i to ne samo u pogledu rock glazbe.
Omladinski list Val, ističe Jurković, nosač je aviona riječke kulture.
Kad je život bio novi val – Edi Jurković i Bojan Mušćet/Matej Grgić
Naravno, u sinergiji s punkerima i novovalovcima. Međusobno su se nadopunjavali. Val je bio alternativna slika svakodnevnog života i okružja vrlo mladim buntovnicima s gitarama i bubnjevima i pjesmopiscima u njemu. I bili su prvi, ne samo u Rijeci, nego i u cijeloj bivšoj državi, a i šire u ovom dijelu Europe koja je bila na Istoku pod Željeznom zavjesom. To je, pak, jedna od dodatnih vrijednosti.
Posljednjih nekoliko godina Dallas Records – čiji je utemeljitelj Goran Lisica aktivni sudionik povijesnih zbivanja u Rijeci – sustavno objavljuje antologijske snimke, bilo kao reizdanja albuma pojedinih bendova (naročito Parafa) ili antologija, ali i novih albuma originalnih protagonista (Grad…). U povijesti, a i danas, zbivanja i dostignuća u Rijeci slabo su bila valorizirana u Zagrebu ili Beogradu, ili pak drugim urbanim sredinama (s izuzetkom Ljubljane).
Ni danas možda situacija nije puno bolja, ali ipak se kreće. Ali tako je, na žalost, i s Prljavim kazalištem i Jasenkom Hourom. Kad se, često, rade liste najboljih albuma novog vala, u bivšoj državi nećete vidjeti niti jedan album iz Rijeke ili od Prljavog kazališta. Kao da momčići iz Dubrave svoj album prvijenac nisu ni snimili. A Houra je otvorio neke teme prvi, kao i riječke mu kolege. No, valjda će jednog dana doći do revalorizacije cijele priče te da pri spomenu novoga vala i punka nećemo vidjeti i uvijek ista imena.
Kad je život bio novi val/Matej Grgić
Grad i Paraf – rock koncert par excellence!
Ovo mi pada na pamet često, a naročito nakon sjedinjene promocije Edija Jurkovića i Bojana Mušćeta, Antologije i monografije. Ali još i više nakon koncerta u istom Vintage Industrial Baru na Savskoj cesti u Zagrebu – grupa Grad i Paraf!
Nikakva plijesan ili paučina iz horor filmova nije se nakupila oko, primjerice, Parafa 2022. Bend je utemeljen 1976. godine, od tada je prošao sve i svašta te onda naravno da 2022. možete imati i barem malu bojazan da će njihov koncert biti, eto, tek protokolarna izvedba greatest hits četrdeset i nešto godina nakon nastanka pjesama. Tako to obično biva. Ali ne i u Parafa. Koncert u Vintage Industrial Baru ide u red ponajboljih na kojima sam bio u više od pedeset godina karijere.
Potpomognuti, ustvari, obogaćeni Vavom i Ivom Močibob, Paraf 2022. posjeduje izvedbenu superiornost i – gotovo da možemo reći perfekciju. Jedna od tajni jest zimzelenost njihovih pjesama. Naravno da one danas nemaju onaj jaki identifikacijski karakter koje su imale sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ali, bez obzira na to, te pjesme imaju tako urnebesnu energiju, izravnost i takvu ironiju, da su i danas u živoj izvedbi uzbuđujuće, i iznad svega zabavne; zabavne i uzbudljive čak i obogaćenom Parafu, pa onda to umiju i prenijeti na publiku te smo iz tog razloga doista imali rock koncert par excellence!
Treba, naravno, dodati da te pjesme treba znati i rasporediti, što su Valter Kocijančić i društvo savršeno uspjeli. Na primjer, nakon ”Živjela Jugoslavija, živio SKJ”, Valter pjeva ”Goli otok”! Koliko je prva puna ironije, druga je puna užasa. Inače, ”Goli otok” nikada nije snimljen – samim time ni objavljen – jer je to jednostavno 1979. godine bila nemoguća misija. Ta, te godine – kao i prijašnjih i kasnijih godina – o Golom otoku nije se smjelo javno pisnuti, osim u uskom krugu bliskih osoba. U protivnom, realno je bilo da završiš u nekom zatvoru. Nedavno su Parafi snimili ”Goli otok” i s video spotom, a pronađena je i jedina snimka iz 1979. godine. Bend je pjesmu izvodio na koncertu u Puli, u klubu Uljanik.
Kad je život bio novi val/Matej Grgić
Inače, Parafi, za razliku od VIA Viktor Kunsta, nisu baš imali krajnje loš odnos s milicijom, represivnim aparatom bivše države. Prvi koncert u životu Paraf je imao u parku Vladimir Nazor; nenajavljen i više su onako svirali sami za sebe i pokojega slučajnog prolaznika. Među njima bio je i jedan milicajac koji je čekao kraj koncerta i potom razjurio Parafe. Ne zbog samo toga nego i mnogih drugih povoda nastala je njihova himnička pjesma ”Narodna pjesma” (kao i album Ni jedne nema bolje od naše policije).
Parafi su pjevali o svemu što ih okružuje i čime su, blago rečeno, bili nezadovoljni, od obiteljskog do šireg okruženja, s velikom ironijom koja i nije uvijek bila ‘pravilno shvaćena’. Valter Kocijančić kazao je Bojanu Mušćetu za knjižicu u kolekciji Paraf: Sabrana djela 1978.-1987.: „Tko god je čuo našu pjesmu ”Živjela Jugoslavija” rekao je: ‘Pa oni su pravi Jugoslaveni!’ No, ironija je bila prilično naglašena, ali nitko to nije smio javno reći. Grad je bio pun parola s natpisima poput ‘Tuđe nećemo svoje ne damo’, a mi smo to jednostavno ubacili u pjesmu. A tu svu zapravo mračnu atmosferu pokušali smo i glazbeno nadgraditi, pa cijelom pjesmom odzvanja potmuli bas“
I da se razumijemo, iako to sve skupa zvuči čudno, Parafi se nisu bavili politikom (?!).
Na četrdesetoj godišnjici prvoga službenog nastupa Parafa u Rijeci 2018. godine Riječko punkersko proljeće s Parafima Valter je novinarki lokalne riječke televizije o tome rekao: „Mi kao golobradi dečkići smo u početku imali koncerte po kućama i parku. Bili smo mladi buntovnici i kroz glazbu smo govorili što nas smeta, a što bismo čuli ili vidjeli. Pitaju me često o našem miješanju u politiku. Ma koja politika! Bio sam sretan da sviram, to mi je bilo najvažnije, da se zabavimo!“
Paraf s Valterom Kocijančićem kao vokalom / Foto: Bojan Mušćet
Eto, to je bila ‘povijesna misija’ Parafa. Zabaviti se!
Iako žestoki i često brutalni u tekstovima (Rijeka boluje/Rijeka je zaražena/Zarazila je šminka/Zarazio je Trst/Cipelice košuljice/Made In italy Made in France) kao da i nisu bili toliko bijesni, a ako i jesu rješavali su se tog bijesa upravo kroz Paraf. Baš kao i na zagrebačkom koncertu u Vintage Industrial Baru.
Sjedinjene riječke snage na promocijama u Zagrebu dale su ‘prizmatičan’ pogled na riječki punk i novi val koji je imao enorman utjecaj na formiranje riječkoga kulturnog identiteta i vrhunska dostignuća u mnogim umjetničkim disciplinama, pa onda nije slučajno da je Rijeka bila i europska prijestolnica kulture, a da je spektakl početka otvorenja režirao Dalibor Matanić.
Paraf s Vim Colom / Foto: Bojan Mušćet
A sve je počelo koncertom Parafa u parku Vladimir Nazor kojeg milicajac nije prekinuo, ali ih je svejedno razjurio kad su završili koncert.
Glede Parafa, riječkog punka i novoga vala te njihova utjecaja i nadahnuća na cijelu situaciju u kulturi Rijeke i njezinoj prepoznatljivosti, a prilikom obilježavanja četrdeset godina Parafa, Ivan Šarar, pročelnik Odjela za kulturu grada Rijeke rekao je: „Često imamo dilemu jesu li ta obilježavanja postale komemoracije ili uistinu obilježavanje nečega što i dalje živi. Mislim da je taj virus od prije četrdeset godina i danas prisutan u puno riječke kulture. Nije slučajno da smo imali za intendanta upravo Olivera Frljića. Mislim da su to neka nasljedništva te lude energije.“
Da je tako – ali još i više od toga – dokazali su Parafi, Antologija i monografija na promocijama u Zagrebu. Kad bi sve to bilo samo prisjećanje, bilo bi kontraproduktivno. Ovako, pročelniče Šarar, i mi podno Sljemena jasno vidimo da je virus koji se pojavio u Rijeci prije četrdeset godina još živahan. O, itekako!
