Reed, inovacije, theremin i praizvedbe

U srijedu, 12. veljače u dvorani Novinarskog doma svoju je treću koncertnu sezonu otvorio Kalamos kvintet.

Riječ je o reed kvintetu, relativno novom sastavu drvenih puhačkih instrumenata s jezičkom (engl. reed) koji se na glazbenim pozornicama pojavio 1980-ih.

Kalamos je osnovan u Zagrebu 2013. godine, jedini je takav sastav u ovom dijelu Europe, a čine ga oboistica Dora Draclin, klarinetist Yaroslav Sadoviyy, saksofonist Aljaž Razdevšek, basklarinetist Branimir Norac i fagotist Šime Vuksan. Gost ansambla bio je Danac Thorwald Jørgensen, jedan od najpoznatijih izvođača na tereminu, a čuli smo djela Mauricea Ravela, Borisa Jakopovića i Šimun-Čarlija Botice.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Fokus koncerta bio je na obradama Ravelove glazbe za reed kvintet, pa smo tako – bez Jørgensenova sudjelovanja – čuli Prélude i Forlane iz suite Couperinov grob u obradi nizozemskog saksofonista Raafa Hekkeme, Menuet antique u obradi Yaroslava Sadovyja i, na kraju večeri, stavke Fugue i Rigaudon, ponovno iz Hekkemine obrade Couperinovog groba.

Većinu svojih klavirskih djela majstorski je orkestrirao sam Ravel, a u srijedu smo čuli kako neka od njih zvuče u obradi za reed kvintet. Zvuče vrlo dobro, jer francuska glazba ranog 20. stoljeća kao da u podsvijesti nosi drvene puhače, pa iako Ravelov opus ne sadrži nijedno djelo namijenjeno isključivo njima, njegova je muzika u ovim obradama zadržala najvažnije karakteristike: rafiniranost, tečnost i bogatstvo tonskih boja. Za to su najzaslužniji članovi Kalamos kvinteta, petero virtuoznih muzičara koji su individualne kvalitete podredili zajedničkom cilju i spojili se u dinamičnoj i skladnoj svirci.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Zvijezde večeri bili su Thorwald Jørgensen i njegov teremin. Ovaj nekonvencionalni elektronski instrument nazvan je po Rusu Levu Termenu (na Zapadu poznatijem pod imenom Léon Theremin) koji ga je izumio 1928. godine. Jedna od specifičnosti ovoga glazbala je da ga se svira bez dodirivanja, pa smo čuli beskontaktne izvedbe Ravelovog Kadiša i dviju praizvedbi djela hrvatskih skladatelja – Turbe Borisa Jakopovića i Réflexions sur Ravel Šimun-Čarlija Botice.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Teremin se sastoji od dviju antena koje reagiraju na udaljenost od sviračevih ruku: jedna kontrolira glasnoću, a druga frekvenciju, odnosno visinu tona koji muzičar proizvodi pokrećući obje ruke u zraku.

Zbog sablasnog zvuka – ali i izazovne tehnike koja ga čini teškim za sviranje – teremin se ne koristi često, no možemo ga čuti u filmskim i televizijskim partiturama (Dan kad je Zemlja stala B. Hermanna, špica britanske serije Ubojstva u Midsomeru…), a povremeno i u  klasičnoj (E. Varèse, B. Martinů…) te u pop-glazbi (The Rolling Stones, The Beach Boys, Led Zeppelin, The White Stripes, Pixies…). Inkorporacija teremina u izvođački sastav rezultira vrlo karakterističnim i pomalo mračnim ugođajem koje glazbenom djelu daje sasvim novu estetiku.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Čulo se to već u izvedbi Kadiša iz Dviju hebrejskih melodija Mauricea Ravela u obradi Yaroslava Sadovyja za teremin i reed kvintet. Izvorno napisan za glas i klavir, Kadiš je dobio tjeskobnu dimenziju zahvaljujući vještim rukama Thorwalda Jørgensena, jednog od rijetkih svjetskih glazbenika koji su se posvetili upravo tereminu. Jørgensen nastupa diljem svijeta s brojnim uglednim orkestrima i komornim glazbenicima, a posebnu pažnju posvećuje proširenju repertoara za ovaj instrument, u čemu su mu pomogli Boris Jakopović i Šimun-Čarli Botica.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Turba Borisa Jakopovića hermetično je djelo koje se lijepo nadovezalo na izvedbu Kadiša, zadržavši njegovu pjevnost u potpuno drukčijem harmonijskom i ritmičkom kontekstu. Teremin u ovom djelu nema solističku ulogu, već je ravnopravan s puhačima u neprestanom dijalogu punom širokih melodija, metarskih promjena i oporih intervala te obogaćuje njihov zvuk teškim bojama.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Šimun-Čarli Botica zadatku je pristupio na drugi način.  Réflexions sur Ravel skladba je koja posjeduje ravelovsku protočnost, eleganciju te melodijsku i formalnu strukturu, zaodjenute u ruho 21. stoljeća. S bojom zvuka u prvom planu stvorio je zaokružen i dopadljiv uradak za koji se nadamo da će postati dio stalnog Jørgensenovog repertoara.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr